14.01.2007., nedjelja

Povijest nogometa u Virovitici... Kada se govori o povijesti nogometa u Virovitici mora se znati kako su podaci koji postoje o toj temi vrlo oskudni, sve više što je u pitanju davnija prošlost. Većinu materijala za post našao sam u knjizi Virovitički zbornik. O novijoj povijesti (promjeni imena Borac u V.G.Š.K., spajanju s Tvinom u V.G.Š.K.-Tvin, i Nk Virovitici) podaci se mogu lakše prikupiti kroz razgovore s ljudima koji su bili svjedoci tih događaja ali o tome drugom prilikom. Nogomet su u Viroviticu donijeli đaci i studenti koji su se školovali izvan Virovitice. Oni su se u mjestu školovanja upoznali s nogometnom igrom koju su donijeli u svoj grad. Isprva su nogomet igrali za vrijeme ljetnih školskih praznika. Počeci igranja nogometa vezani su uz mjesno sajmište gdje se igralo bosih nogu ili u vlastitim cipelama bez ikakve druge opreme. Glavno je bilo imati loptu, a i pravu loptu je katkad zamjenjivao svaki okrugli predmet najčešće izrađen od starih krpa. Najprije bi se pucalo na vrata, a kad bi se okupilo malo više igrača, podijelili bi se u dvije momčadi i međusobno odigrali utakmicu. Broj igrača nije bio ograničen, a dešavalo se da jedna strana ima više igrača, ako se okupio neparan broj. Zainteresirani za igru, koji su kasnije pristizali, uključivali su se u igru u sastavu one momčadi koja je imala manje igrača ili je trenutno gubila. Suca nije bilo, pa su se igrači međusobno sporazumijevali i tumačili pravila. Zbog toga je dolazilo do svađe, pa i prekida igre. Prvi nogometni klubovi osnivaju se 1908. godine kada se gotovo istovremeno osnivaju dva kluba: Ilirija i Virovitica. Za Iliriju piše kako je bila đački, dok je Virovitica bila građanski klub. Prve javne nogometne utakmice odigravale su se između dviju momčadi jednog kluba. Igrači su se podijelili u dvije ekipe dok je sudac redovno bio jedan od odbornika i poznavalac pravila igre. Prve utakmice virovitičkih klubova s klubovima iz drugih mjesta uslijedile su ubrzo, a vezane su za Koprivnicu, Bjelovar i Barcs u Mađarskoj. Zapisano je kako je virovitička Ilirija 9. 7. 1909. odigrala nogometnu utakmicu u susjednom Barcsu, a tjedan dana kasnije odigran je uzvratni susret u Virovitici na igralištu iza domobranske vojarne. Rezultat utakmice u Barcsu nije zapisan, a u Virovitici su pobijedili, igrajući po velikoj kiši, domaći sa 6:4. Prvi zapis o susretu mjesnih rivala Virovitice i Ilirije potječe iz ljeta 1911. godine, međutim rezultat utakmice nije zapisan. Izbijanjem prvog svjetskog rata sve sportske aktivnosti, pa tako i nogometne, postepeno prestaju. U prvim godinama rata postojale su neke sportske aktivnosti, naime, sportske su organizacije povremeno održavale svoje priredbe, uglavnom radi prikupljanja sredstava za dobrotvorne svrhe. Kad su vojska, a kasnije i ranjenici zauzeli dvorane i slobodne prostore u gradu, sportska aktivnost potpuno je utihnula. Završetkom prvog svjetskog rata obnavljaju se sportske, pa tako i nogometne aktivnosti. Nogometaši pod imenom "Virovitički športski klub" igraju javne utakmice već 1919. godine. Prvi zabilježeni susret odigran je s nogometašima Orla iz Podravske Slatine 28. 7. 1919, u kojem Virovitičani pobjeđuju 4:0. Uzvratni susret u Slatini, odigran 3. 8. 1919, završio je novom pobjedom Virovitičana 3:1. Iste godine zabilježeni su susreti s momčadima Podravca iz Virja te "Barčanskog športskog kluba" iz Barcsa u Mađarskoj. Utakmice su se igrale na igralištu iza vojarne. Ljeti 1919. prijatelji nogometa izabrali su privremeni odbor koji je trebao pripremiti osnivačku skupštinu kluba. Glavna skupština održana je 19. 10. 1919. na kojoj su izabrani predsjednik, tajnik, blagajnik, revizori i odbornici. Osnovani klub nosi ime V.G.Š.K. (Virovitički građanski športski klub). Za prvog predsjednika kluba izabran je Leo Pollak. Na osnivačkoj skupštini donesena je odluka da društvo prima u svoje redove i članice. 12. 8. 1923. V.G.Š.K. svečano otvara svoje igralište u ulici Stanka Vraza utakmicom s H.G.Š.K. Zagreb. Ispod je slika igrača obje momčadi prilikom otvorenja igrališta. U 1921. godini osniva se još jedan nogometni klub: Športski klub Jadran, koji 27. 6. 1921. godine otvara vlastito igralište u blizini današnjeg vojnog poligona i prodavaonice Trgocentar. Dvije godine kasnije, odnosno 1923. osniva se Športski klub Željezničar, koji nema svoje igralište već vježbe obavlja na gradskom sajmištu, a utakmice igra na postojećim igralištima V.G.Š.K.-a ili Jadrana. Najbolje rezultate među virovitičkim nogometnim klubovima postizao je V.G.Š.K. čije je zlatno doba bilo između 1922. i 1925., kada je predsjednik bio August Teisl ml., kada klub osvaja nekoliko regionalnih naslova prvaka. Po završetku drugog svjetskog rata osniva se fiskulturno društvo Borac koje obuhvaća cjelokupni sportski rad raspoređen u razne sekcije koje se od 1948. s vremenom osamostaljuju. Nogometaši su po aktivnosti, popularnost i broju aktivnih igrača najjača sekcija. Kako društvo nije imalo vlastite društvene prostorije, dobrovoljnim radom pristupilo se izgradnji zgrade koja je podignuta na postojećem nogometnom igralištu od cigle skupljene s porušenih zgrada. Radovi na zgradi završeni su 1950. godine. Pedesetih godina Borac postiže najveće uspjehe osvajajući naslov prvaka bjelovarskog nogometnog podsaveza i Kupa za to područje, ali ne uspijeva se kroz kvalifikacije probiti u Hrvatsku republičku ligu. Do 1956. Borac je jedini predstavnik virovitičkog nogometa, a tada mu se pridružuje veoma uspješan nogometni klub Drvodjeljac, koji od 1975. godine djeluje pod imenom TVIN, tj. nosi naziv kao i drvno-industrijski kombinat. Svoje utakmice Drvodjeljac odigrava na igralištu u krugu drvno-industrijskog kombinata. Fiskulturno društvo Borac 1964. godine mjenja ime u Omladinsko sportsko društvo Borac, a 1972. godine u radničko sportsko društvo Borac. Društvene prostorije Borca dograđene su 1981. godine izgradnjom nove zgrade. O novijem vremenu sada neću pisati, već ću o tome drugom prilikom nakon što popričam s ljudima koji su bili na Borcu i svjedočili razvoju događaja u zadnjih dvadesetak godina. Već sam malo porazgovarao s Atom o toj temi i čuo puno zanimljivih stvari. Naš oružar Antun Petras na Borcu je već četrdesetak godina. Šezdesetih godina počeo je kao igrač, poslije neko vrijeme bio trener raznih selekcija, a dugi niz godina je oružar što dođe nešto poput domara. Zaključio bih podsjetnikom kako je prošlog ljeta nogometni klub TVIN, koji je osnovan 1956. godine pod imenom Drvodjeljac, nakon 50 godina prestao postojati.

- 21:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.