29.12.2006., petak

Najbolja jedanaestorica Virovitice 2... Izbor najbolje jedanaestorice odražava trenutno stanje u momčadi Virovitice. Momčad je nekoliko utakmica započela i odigrala u sastavu koji smatram najboljim ali u dosta slučajeva sastav je bio drugačiji iz raznih razloga od ozlijeda ili nemogućnosti dolazaka igrača do rotacije koju obavlja trener, a koju je u većini utakmica trener obavljao tako da su svaku utakmicu na teren istrčavala neka druga početna jedanaestorica. Ipak od derbija jesenskog dijela sezone, utakmice u Okrugljači protiv Graničara, iskristalizirala su se najbolja jedanaestorica. Momčad je postavljena u formaciji 3-5-2 koju ekipa Virovitice igra u većem broju slučajeva, dok su druge formacije npr. s tri napadača samo preoblikovani oblici standardne formacije 3-5-2. Najboljih jedanaest Virovitice 2 su: Graša, Mika, Vlado, Keki, Dina, Herc, Vaso (kapetan), Tole, Mela, Wummy i Jure. Na terenu to izgleda ovako. Na golu je Graša, naš standardni vrlo dobri golman koji nas je puno puta spašavao iz opasnih situacija. Odlično brani i zna sve cake golmanske igre. Doveden je na početku sezone kao zamjena za Darka Kožnjaka - Šonu koji je svoje golmansko mjesto prepustio mladima na kojima svijet ostaje. Tri igrača u obrani su Mika, Vlado i Keki. Mika igra na poziciji zadnjeg čovjeka obrane, dok su dva stopera Vlado i Keki. Stoperi imaju zadatak pratiti i čuvati protivničke napadače dok Mika kao zadnji čovjek obrane pomaže jednom od njih već po potrebi ili čisti lopte koje su stoperima Vladi i Kekiju promakle. Važno je da obrambeni igrači budu uigrani tako da se dobro razumiju na terenu i glatko rješavaju sve opasne situacije pred golom. Mika je iskusan igrač, veteran Virovitice koji istu poziciju igra i u momčadi veterana, dok su Vlado i Keki mladi igrači s iskustvom igranja na obrambenim pozicijama u županijskim ligama. Sva trojica su ove sezone izvrsno obavljala svoj posao. Na bočnim pozicijama igraju Dina i Herc koji s trojicom u sredini čine petoricu igrača sredine terena makar su njihove bočne pozicije specifične po svojim zadacima. U fazi obrane njihov je zadatak pomagati obrambenim igračima tako da se tada momčad brani s petoricom. Obrani također pomažu Vaso i Tole iz sredine terena tako da se, ako smo pritisnuti od protivnika, branimo sa sedam igrača. Jedini koji nemaju čvrste obrambene zadaće su Mela, Wummy i Jure ali i oni kada je potrebno dolaze pomagati obrani. U fazi napada bočni igrači Dina i Herc odlaze u sam napad, kreću se uz aut liniju i probijaju bokove protivničke momčadi odakle ugrožavaju protivnički gol ili upućuju centaršuteve u šesnaesterac. Kod njihovog odlaska u napad igrači veznog reda dužni su zatvoriti prostor u obrani koji je nastao odlaskom bočnih igrača u napad kao osiguranje od moguće protivničke kontre. Tako kada smo u fazi napada protivnički gol napadamo sa šestoricom igrača, napadačima i cijelim veznim redom (bočnim i središnjim igračima) osim Vase koji kao defanzivni vezni ostaje povučen kao osigurač osim ako netko drugi ne preuzme njegovu funkciju pa se onda i on priključuje napadu. Ponekad netko od stopera odlazi u napad pa tako napadamo sa sedmoricom dok Vaso ostaje na sredini terena osiguravati defanzivu. Od bočnih igrača posebno moram pohvaliti Dinu koji se ove polusezone više puta uspisao u strijelce postigavši između ostalog čak tri gola protiv Svetog Đurađa. Trojac u sredini terena čine Vaso, veteran Virovitice i kapetan naše momčadi, koji igra na poziciji defanzivnog veznog što znači da igra iza drugih veznih igrača koje razigrava, a već u veznom redu protivniku onemogućuje stvaranje napadačkih akcija. Puno pomaže ekipi u obrambenim zadaćama dok su također vrijedne njegove lopte odigrane prema naprijed. Njegovo iskustvo u trenutcima kada se lome utakmice ovoj ekipi neprocjenjivo je. Druga dva vezna igrača su Tole i Mela. Tole je malo povučeniji, u nekim dijelovima igre sličan Vasi ali puno pokretniji, žešći u duelima i više okrenut napadu nego defanzivnim zadacima. Mela je napadački orijentirani vezni igrač koji je iznimno tehnički potkovan, odlično barata loptom a kada ju uputi bilo u dodavanje suigračima ili prema golu onda je to lopta s očima. Tijekom jesenske polusezone više se puta upisivao u strijelce, često postižući odlučujuće pogotke koji su nam donosili bodove. Sva tri igrača u sredini terena međusobno se dobro nadopunjavaju i čine kompaktnu cjelinu koja kada igra dobro donosi odlučujuću prevagu momčadi Virovitice u svakoj utakmici. Trojica igrača sredine terena su kralježnica momčadi i od njih se očekuje da dominiraju sredinom terena i prosljeđuju lopte napadačima i bočnim igračima ili da sami ugrožavaju protivnički gol. Dva igrača u napadu su Wummy i Jure koji se u napadačkoj igri dobro nadopunjavaju jer nisu isti tip igrača. Wummy je teži i jači, dok je Jure manji i brži. Wummy je prava devetka, centarfor s ciljem zabijanja golova što mu dobro ide budući da je nakon jesenske polusezone prvi strijelac lige, a također je prošle sezone u trećoj županijskoj ligi ponio trofej najboljeg strijelca lige. Tehnički dobro potkovan i razornog udarca Wummy je noćna mora svakog golmana ove županije. Drugi napadač Jure je pokretnija špica s dobrim osjećajem za gol, dobrim osjećajem za prostor i izvrsnim građenjem lopte. Koliko igra za nas, u jesenskoj polusezoni, više se puta upisao u strijelce postigavši vrijedne golove za našu momčad. Trener Darko Klimek sastavio je dobru momčad od jedanaest igrača u formaciji 3-5-2 bez slabe točke. Rezultati ove momčadi to potvrđuju; Prvo mjesto u drugoj županijskoj ligi s osvojenih 28 od 30 mogućih bodova. Ipak problem momčadi Virovitice je kratka klupa koja bi u budućnosti, već u natjecanjima prve županijske lige, mogla postati problem jer na klupi nema igrača koji bi kvalitetno (bez pada u igri) mogli zamijeniti nekoga iz prve jedanaestorice. Klupu momčadi Virovitice sačinjavaju: Šona (Kožnjak), Slađo (Sladojević), Gric (Grizelj), Đaro (Mađarević), Terry (Terihaj), Beni (Beneta). Govori se o pojačanjima koja bi trebala stići prije ulaska u prvu županijsku ligu. Za očekivati je kako će se pojačanja boriti s prvom jedanaestoricom za mjesta u momčadi čime bi se i klupi morala podići kvaliteta. Moguće je da neko dobro pojačanje stigne na klupu ili da netko iz prve jedanaestorice preseli na klupu. Nije isključena ni mogućnost umirovljenja naših veterana Vase i Mike, makar bi mi voljeli da igraju još dugo s nama, čime bi se oslobodila dva mjesta u prvoj jedanaestorici.

- 17:50 - Komentari (1) - Isprintaj - #

25.12.2006., ponedjeljak

BoracVirovitica.blog.hr na Virovitica.net... Posljednji post u kojem sam pisao o utakmici između Virovitice i Valpovke objavljen je u cjelosti na portalu Virovitica.net i ovim bih se putem želio zahvaliti uredniku stranice koji mi time pruža priliku za više posjetitelja na blogu. Na spomenutoj stranici također postoji i link na blog u rubrici blogovi, kao i otvorena tema na forumu zbog čega mi je svega drago. Na stranici Virovitica.net također se nalazi izvještaj s utakmice o kojoj sam pisao. Izvještaj je uglavnom točan i tako se utakmica mogla percepirati očima neupućenog promatrača. Netko bolje upućen u situaciju mogao je vidjeti kako je utakmica puštena, odnosno kako je Virovitica namjerno izgubila. Postoji netočnost u popisu igrača gdje piše da su za Viroviticu igrali: Kožnjak (od 77. Graša), Miličić, Francem (od 57. Majer), Čiković, Buljan, Poljak, Sviben, Sambol, Pranjić, Pavličić (od 62. Minić), Pšihistal, Čop. Trener je bio Čop. Po tom popisu Kožnjak je branio od početka utakmice do 77. minute kada ga je zamijenio Graša što nije točno. Bio sam na utakmici i branio je neki drugi golman, ne znam koji (možda Staneković), dok je Kožnjak ušao u igru kada je obavljena zamjena golmana sredinom drugog poluvremena. Vezano za temu puštanja utakmica baš ovih dana dodijeljivane su nagrade Sportskih Novosti za najbolje sportaše u 2006.. Posebnu nagradu ili za fair-play ili nagradu nekog drugog naziva dobio je gospodin Miroslav Pavić. Lik je bio trener Nk Sladorana Županja, kluba koji se natječe u županijskoj ligi Vukovarsko-Srijemske županije. Klub je prije posljednjeg kola osigurao naslov prvaka tako da mu bodovi nisu bili potrebni i u zadnjem kolu igrao je s ekipom s dna ljestvice kojoj su bodovi bili potrebni u borbi za ostanak. Predsjednik kluba tražio je od trenera Pavića da pusti utakmicu na što ovaj nije pristao već je momčad Sladorane utakmicu pobijedila a Pavić je sljedeći dan dobio otkaz. Naravno predsjednik kluba nije trpio nikakve posljedice zbog svojih postupaka. Poštovanje gospodine Paviću. SRETAN BOŽIĆ

- 18:43 - Komentari (2) - Isprintaj - #

22.12.2006., petak

Kako je Nk Virovitica prodala utakmicu druge HNL... Riječ je o utakmici 32. kola druge Hrvatske nogometne lige sjever sezone 2003/2004 ili utakmici 10. kola lige za ostanak druge hrvatske nogometne lige sjever Virovitica - Valpovka, odigrane 8. 5. 2004. na igralištu Nk Virovitice, ili na Borcu. Ujedno to je bila posljednja utakmica koju je Nk Virovitica odigrala u drugoligaškom rangu natjecanja. Tada je Pavo Bošnjak već bio otišao iz Nk Virovitice, ostanak u ligi je bio osiguran tako da Virovitici bodovi nisu bili nužno potrebni dok su Valpovki u borbi za ostanak bodovi bili potrebni, igrači nisu dobivali plaću već neko vrijeme pa su stoga imali potrebu da se namire na drugi način tako da u tome valja tražiti uzrok prodaje utakmice. Te subote, 8. 5. 2004., Sova i ja smo došli na Borac pogledati utakmicu. Ulaz se naplaćivao 20 kuna za svaku drugoligašku utakmicu ali nas su kao navijače s transparentima pod rukom pustili besplatno. Izvjesili smo dva transparenta koja smo imali ("Forza Virovitica" i "Kraševo Naselje"), kupili pivo u birtiji dok smo koštice donijeli sa sobom i stali pogledati utakmicu. Kad je utakmica krenula momčad Virovitice igrala je mlako i nemotivirano dok se Valpovka također nije iskazala igrom. Lopta se kretala po sredini igrališta od igrača jedne do igrača druge momčadi bez suvislih akcija bilo s koje strane. Nakon desetak minuta igre krenuli su povici iz gledališta. Najbolje je situaciju oslikao jedan stari poviknuvši: "Znamo da ste prodali! Dajte svakom (u gledalištu) po pivo i dobro!". Razvoj situacije na terenu samo je potvrđivao sumnje kako je utakmica prodana. U jednoj situaciji pri rezultatu 0:0 igrač Virovitice je iz polu kontre pobjegao obrani Valpovke, bio je udaljen 25 metara od gola kada je između njega i gola stajao samo golman momčadi Valpovke. Igrač Virovitice bio je jedan na jedan s golmanom Valpovke i samo je trčao s loptom prema golu ne pokazujući nikakvu želju za poentiranjem. Da kojim slučajem golmana Valpovke nije bilo na golu ovaj bi utrčao u gol ali ovako je utrčao u golmana Valpovke koji mu se elegantno bacio u noge i odnio loptu. Nešto poslije obrana Virovitice odradila je svoj dio posla. Nakon nekoliko dodavanja između obrambenih igrača, jedan od njih daje loptu izravno u noge protivničkom igraču koji iskorištava priliku i iz brze akcije postiže pogodak za vodstvo Valpovke od 1:0. Ako sam se prije u nekim prilikama pitao kako momčadi prodaju utakmice sada sam imao prilku vidjeti školski primjer i sve mi je sve bilo jasno. Obrambeni igrači iz čistog mira izgube loptu na svojoj polovici i nema boljeg poklona za protivnika. Jedino bolje od toga bi bilo da sami sebi zabiju gol. Nedugo poslije momčad Valpovke došla je do vodstva od 2:0. Ovaj put je igrač Valpovke srušen na 20 metara od gola. Čim je sudac dosudio slobodni udarac svi su u gledalištu, uključujući Sovu i mene, znali da će pasti gol. Tako je i bilo. Igrač Valpovke postavio je loptu na mjesto odakle je trebalo izvesti slobodni udarac. Igrači Virovitice stali su u živi zid, dok je golman stao na gol. Igrač Valpovke je samo trebao pogoditi okvir gola. Srednje visoka lopta proletjela je pored živog zida i pored nepomičnog golmana u mrežu za 2:0. Nitko se nije pomaknuo. Niti živi zid, niti golman. Ponovno bio je to školski primjer namjerno primljenog gola. Naravno prilike su se ukazivale i momčadi Virovitice, ali je kod tih prilika bilo očito da igrači ne žele postići pogodak. Tako je kod slobodnog udarca za Viroviticu iz približno iste pozicije s koje je Valpovka postigla pogodak igrač Virovitice namjerno loše izveo slobodni udarac. Mogao je pucati na gol ili nabaciti loptu na glavu igračima u šesnaestercu ali on je opucao loptu visoko i daleko sa strane od gola pazeći da slučajno ne bi išla u okvir gola. U drugom poluvremenu momčad Virovitice obavila je zamjenu golmana tako da je umijesto prvog golmana na gol stao Darko Kožnjak - Šona. Tijekom drugog poluvremena imao je nekoliko dobrih intervencija u kojima je vadio loptu s gol crte. Takva njegova predstava potakla jednog starog navijača da povikne: "Šonu ne možete kupit!". Također u drugom poluvremenu bilo je malo više od igre ali rezultat se do kraja utakmice nije promijenio. Utakmica je bila sramota. Poslije sam u novinama tražio izvještaj s utakmice baš da vidim što će pisati, ali u Sportskim Novostima pronašao sam samo rezultat utakmice "Virovitica - Valpovka 0:2". Pretpostavljam da je neki novinar imao minimum obraza, poštovanja prema samom sebi i svom poslu tako da nije želio bezobzirno lagati na papir. Meni je utakmica bila pomalo poučna jer nikad prije, a ni poslije, nisam vidio tako očito puštenu-prodanu utakmicu. Opisao sam na početku posta i u jednom prijašnjem postu situaciju i atmosferu koja je vladala u Nk Virovitici u to vrijeme. Razlog prodaje utakmice je jednostavno novac koji je u to vrijeme nedostajao nakon što je Pavo Bošnjak napustio Nk Viroviticu. Tu se mogu povući paralele sa sadašnjom situacijom. Nakon ere Bošnjak došla nam je era Romić. Ponovno imamo isti profil momčadi jer su drugoligaška Virovitica i današnja Virovitica 1, i jedna i druga, plaćenićke momčadi. Stvar s plaćenicima je takva da igraju za novac. Ako im netko drugi ponudi više igrati će za njega. Tako se može dogoditi da računaš na svoje plaćenike a na kraju se dogodi da oni igraju protiv tebe tako da si duplo zajeban. Također u Virovitici 1 igraju isti igrači (Ratković, Grigić) koji su igrali za Viroviticu kada je igrala drugu ligu. Posebna priča je uprava koja također nastupa u istom sastavu. Najistaknutiji primjer je Zdravko Grbac koji je sportski direktor Nk Virovitice, bio je klupski funkcioner u Mladosti 127 kao i u drugoligaškoj Nk Virovitici i oba kluba su propala. Nameće se zaključak da gdje se god on pojavi klub propada, također da se seli po klubovima kako se sele novčana sredstva. Mi takav klub ne želimo. O klubu kakvog želimo pisao sam u jednom prijašnjem postu. Želimo klub u kojem će igrati domaći igrači koji igraju sa srcem za svoj klub i koji s ponosom brane boje kluba. Bilo kakva novčana sredstva uložena u njih nisu bačen novac kao novac uložen u plaćenike. Rang natjecanja nam pri tome nije od primarne važnosti. Kod nas je nogomet protkan svim i svačim. Ipak primjer kako se može napraviti klub na zdravim temeljima je HNK Suhopolje koji je nakon pada Mladosti 127 u treću županijsku ligu krenuo s dna, kao i momčad Virovitce 2, a danas je vodeći klub treće hrvatske nogometne lige. Suhopoljci su do toga došli gradnjom kluba od temelja, a ne instant formulama kakve se primjenjuju u Nk Virovitici. Kod nas je stanje takvo da ako Renato Romić u bilo kojem trenutku odluči napustiti Nk Viroviticu kao što je to svojedobno učinio Pavo Bošnjak nikoga neće biti da preuzme vođenje kluba i Virovitica će opet morati na dno.

- 17:24 - Komentari (3) - Isprintaj - #

14.12.2006., četvrtak

Nastavljaju se radovi... Pošao sam na Borac u večernjim satima s ciljem da uhvatim koju fotografiju. U mislima na meti su mi bile uramljene slike starih momčadi Nk Virovitice i SD Borca, klasične slike momčadi kako se već znaju slikati uglavnom na završetku sezone. U birtiji na Borcu samo su četiri slike na zidu. Najviše je obješena slika momčadi Nk Virovitice iz sezone 2005/2006, momčadi koja je osvojila naslov prvaka treće županijske lige. U redu ispod su obješene tri slike i to: momčad SD Borac iz 1989., i dvije slike momčadi Nk Virovitice iz devedesetih (jedna iz 1997. dok se za drugu ne sjećam godine). Čim sam došao primijetio sam hrpu zemlje svuda oko pomoćnog nogometnog igrališta koja je izgledala kao da je netko kopao kanale. Tako je i bilo jer su tragovi kopanja vodili od rasvjetnog stupa uz košarkaško igralište tako da sam zaključio da su kanali kopani kako bi se dovela struja od rasvjetnog stupa do betoniranih temelja na koje će se postaviti rasvjetni stupovi za pomoćno nogometno igralište. U birtiji je bilo nekoliko ljudi za šankom i još nekoliko ih je sjedilo za stolovima. Dio birtije gdje su inače bili postavljeni stolovi bio je zatrpan namještajem koji je bio odnekud donesen. Pokušao sam fotografirati slike obješene na zidovima ali s malo uspjeha jer su slike ili bile pretamne kada blic nije bio uključen ili se na njima vidio jak odbljesak blica kada je bio uključen. Od konobara i ljudi u birtiji saznao sam kako se gore u prostoriji odvijaju radovi. Plan je da se cijela zgrada sruši, osim najnovijeg dijela gdje su svlačionice i iznad njih na katu prostorija, tako da će i birtija biti srušena. Ipak neće se sada rušiti već će rušenje krenuti na proljeće. Na drugu stranu, prema istoku, uz dio zgrada koji se neće rušiti dograđuju se nove prostorije. Ohrabren od konobara da odem gore u prostoriju pogledati kako se i što se radi popeo sam se gore. Putem gore sreo sam Atu. Čuo sam od konobara i ljudi u birtiji kako ga novi oružar Čato zajebava oko ovoga i onoga. Stvarno se pizdarije ovdje događaju. Gore na katu se odvijaju radovi. Nisam točno ni gledao što se radi, ali prizor nije davao mjesta sumnji. Osim u velikoj prostoriji radovi su se odvijali i u prostoriji predviđenoj za suce i delegata, gdje su inače bili smješteni klupski trofeji koji su svi premješteni dolje u birtiju. Također na mjestu gdje se stepenice iz vanjskog ulaza uspinju prema prostoriji na katu dozidano je nekoliko zidova, kao da se na tom mjestu radi sanitarni čvor. Malo sam ostao gore u prostoriji fotografirajući s raznih strana. Zanimljiva je ploča nogometnog terena s magnetnim pločicama koja služi za objašnjavanje taktike. Dolje u birtiji sam neko vrijeme posmatrao klupske trofeje. Uglavnom su to trofeji županijskih nogometnih kupova, županijskih nogometnih liga i pokojeg regionalnog natjecanja. Ima ih raznih. Neki su prilično teški. Naravno, Virovitica je pehare u nižim ligama stigla skupiti kada su u zadnjih deset godina dva puta kretali iz najnižeg ranga natjecanja. Pitao sam konobara imaju li negdje slike starih momčadi SD Borac ili čak V.G.Š.K.-a negdje spremljeno. Rekao je da nemaju. Pitali smo neke druge ljude ali ni oni nisu znali gdje bi se te slike mogle naći. Spominjali su imena nekih meni nepoznatih ljudi koji bi mogli imati te slike ali neki su od njih već umrli. Kako će se birtija kažu na proljeće rušiti više nije toliko ni važno, ali iz razgovora s ljudima shavtio sam da bi voljeli da zidove klupskih prostorija umjesto sadašnjih kalendara s golim ženama krase slike starih momčadi kluba.

- 22:47 - Komentari (1) - Isprintaj - #

10.12.2006., nedjelja

Betonaža na Borcu... Jučer su na Borcu betonirani temelji za rasvjetne stupove pomoćnog nogometnog igrališta. Betonažu su obavili radnici tvrtke Zorana Praje, člana uprave nogometnog kluba Virovitica, koji je u upravu izabran u istom paketu koji je donio predsjednika Renata Romića. O poduzeću člana uprave Zorana Praje može se pročitati na Prajo Gruppe, dok se o poduzeću predsjednika Renata Romića može pročitati na Romić-promet. Bio sam malo jučer na Borcu promatrao betoniranje. Popričao s nekim ljudima o planovima gradnje. Svatko ima neku svoju verziju gdje će se i što će se rušiti i graditi. Dio zgrada oko birtije će se rušiti. Sigurno prostorije lijevo od birtije koje su već duže vremena zapuštene. Svi se slažu da se lipe ne bi smjele rušiti. Spremni smo na radikalne poteze kako bi ih sačuvali.

- 13:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

09.12.2006., subota

Mir do proljeća... Završen je jesenski dio nogometne sezone. Lige su završile, kup natjecanja također. Nogometaši prelaze u dvorane na razna prvenstva u malom nogometu. Klubovi prelaze u stanje minimalnog pogona ili mirovanja do proljeća kada će krenuti treninzi, pripremne utakmice i na kraju službene utakmice proljetnog dijela sezone. Što se događalo u nogometnom klubu Virovitica tijekom protekle polusezone? Prije početka sezone dobili smo novu upravu s Renatom Romićem kao predsjednikom. Navodno je njegov izbor na tu funkciju bio jednoglasan. S novom upravom stigli su novi sportski direktor, novi trener i novi igrači, čak i novi oružar. Stara ekipa preimenovana je u Virovitica 2. Momčad Virovitice 2 krenula je u sezonu izgubivši Subija i Lesića, ali pojačavši se Melom i Jurom te još nekim igračima koji nisu našli svoje mjesto u momčadi. Uz podršku Ludih Baba na svakoj utakmici, Virovitica 2 uspjela je postići impresivan rezultat od 9 pobjeda i 1 neriješene utakmice u deset ligaških utakmica. Odigrali smo dvije kup utakmice koje su obje nakon 90 minuta zavšile neriješeno, jednu smo na jedanaesterce dobili, drugu izgubili. Momčad Virovitice 1 je sezonu otvorila pobjedom na domaćem terenu, nastavila porazom u gostima, i dalje pobjeđivala na domaćem terenu a gubila u gostima. Nisam prisustvovao utakmicama Virovitice 1 ali sam čuo od ljudi koji su bili na domaćim utakmicama da su imali pomoć sudaca. Zanimljivo je razmišljanje Bobike iz Čačinačkih Alkosa (link je na postu od 17. 10. 2006.) koji tvrdi kako su ih suci pokrali u utakmici prve županijske nogometne lige između Bratstva iz Gornjeg Bazija (sada Virovitica 1) i Mladosti iz Čačinaca. On zaključuje kako je "tajkun koji je uložio u klub" (misli na Renata Romića) uložio i u nogometne suce. Priznaje da je momčad iz Gornjeg Bazija bolja momčad i nije mu jasno zašto im suci moraju pomagat. Dodaje kako im želi puno sreće u višem rangu natjecanja koja će im trebati jer se liga proteže preko više županija i bogatijih područja gdje "caruju neki drugi šerifi". Ilustrativan primjer stanja stvari bio je kada je u posljednjem jesenskom kolu Virovitica 1 ostvarila jedinu gostujuću pobjedu, štoviše jedine osvojene gostujuće bodove, pobjedom u Gornjem baziju protiv Bratstva. Očito Bratstvo nije igralo na pobjedu u toj utakmici, dok je kolo prije toga momčad Bratstva pobijedila do tada vodeću momčad lige Kalinovac u Kalinovcu. S obzirom na situaciju prikladniji naziv za momčad Bratstva iz Gornjeg Bazija bio bi Bratstvo 2, dok je Virovitica 1 ustvari Bratstvo 1. Tim putem dalje došli bi do klubova Bratstvo 1, 2 i 3 ili Virovitica 1, 2 i 3. Što je nogometni klub Virovitica dobio izborom nove uprave i Renata Romića za predsjednika? Najveći i jedini pravi dobitak je brojan pogon mlađih uzrasta koji treniraju na igralištu ugaslog nogometnog kluba Tvin. Mlađe uzraste klub nije imao dvije godine koje smo igrali u trećoj županijskoj ligi, ali ipak se treniralo. Za drugu županijsku ligu uz seniorsku obavezna je juniorska ekipa koju bi bili oformili da nije došlo do smjene uprave i izbora nove. Ovako, kako je Virovitica 1 plasirana u četvrtoj hrvatskoj nogometnoj ligi tako nogometni klub Virovitica uz seniorsku ima i ekipe juniora, kadeta, pionira... Koliko sam upoznat sa stanjem u mlađim uzrastima dobili su sportsku opremu kao i momčad Virovitice 1 koja nastupa u narančastim dresovima (koje su prije gašenja bile boje Nk Tvin). Borčeva boja je plava i crvena. Ostalo su sve sitnice poput novih mreža za golove i korner zastavica. Oko glavnog problema uređenja igrališta na Borcu nije učinjen nikakav vidni pomak (do danas). Čuo sam samo prazne priče od raznih ljudi kao npr. od oružara Virovitice 1 kako će rušiti lipe što ne bi trebali uraditi kad ih već nisu rušili kada su bili u drugoj ligi, a mogle bi se napraviti tribine od par redova sjedalica cijelom dužinom terena od lipa do aut linije. Dovežena su četiri stupa koja leže na travi pored košarkaškog igrališta. Nakon što su stupovi ležali tamo nekoliko mjeseci danas se krenulo s betoniranjem temelja za stupove koji će služiti kao rasvjetni stupovi za pomoćni teren. Isto mjesto bi bilo odlično za skate park. Postoje planovi gradnje novog stadiona odmah iza starog na prostoru dijela vojarne kada vojska ode što je najvjerojatnije razlog zašto je nova uprava s predsjednikom Renatom Romićem došla na Borac. Postoji cijela teorija zavjere vezana oko toga ali to je duga priča i nije tema ovog posta. Osobno nisam protiv gradnje stadiona, mislim da Virovitici treba gradski stadion (s atletskom stazom) na kojem bi nastupali virovitički nogometni klubovi. Protiv sam činjenja štete klubu. Klubu koji je osnovan 1919 kao V. G. Š. K., poslije Borac, danas Virovitica. Klubu koji od 1923 igra svoje utakmice na igralištu na kojem igra i danas, na Borcu. Klubu kojega danas predstavlja momčad pod nazivom Virovitica 2. Sam kompleks igrališta, birtije i klupica pod lipama je neka vrsta spomenika. Povijest kluba i nogometa u Virovitici je duga priča o kojoj ću pisati nekom drugom prilikom.

- 15:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

04.12.2006., ponedjeljak

Rezultati i parovi osmine finala županijskog nogometnog kupa za seniore... U utakmicama županijskog nogometnog kupa skupine Virovitica-Pitomača postignuti su sljedeći rezultati: Gradina - Sveti Đurađ 4:1 Turanovac - Mladost Vukosavljevica 3:3 (6:7) Tehničar Cabuna - Omladinac Korija 3:2 Graničar Okrugljača - Sloga Kladare 3:7 Virovitica - Bilogora Špišić Bukovica 1:1 (4:5) Dakle pet momčadi iz skupine Virovitica-Pitomača su se plasirale u daljnji tijek natjecanja. U daljnji tijek natjecanja plasirale su se i tri momčadi iz skupine Slatina-Orahovica, a to su Podravac, Mladost Čačinci i Grabić. Osam momčadi iz viših rangova natjecanja od županijskih liga ušle su direktno u ždrijeb osmine finala županijskog nogometnog kupa. Sve skupa to je šesnaest momčadi između kojih su ždrijebom određeni parovi koji su: Gradina - Papuk Orahovica Podravac - Slatina Bilogora Špišić Bukovica - Croatia Grabrovnica Sloga Kladare - Suhopolje Mladost Čačinci - Pitomača Grabić - Bratstvo Gornje Bazije Mladost Vukosavljevica - Virovitica 1 Tehničar Cabuna - Mikleuš Za nas je županijski nogometni kup za ovu sezonu zatvorena knjiga. Nismo ni imali velike ambicije. Glavno nam je završiti prvenstvo na prvom mjestu i plasirati se u prvu županijsku ligu.

- 17:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

01.12.2006., petak

Fešta povodom završetka jesenskog dijela sezone... Nakon završetka utakmice županijskog nogometnog kupa protiv Nk Bilogore pripremljena je fešta u prostorijama kluba povodom završetka jesenskog dijela sezone. Unatoč porazu na jedanaesterce u 1/16 finala kupa imali smo razloga za slavlje. U natjecanju druge županijske nogometne lige zauzimamo prvo mjesto s 7 bodova prednosti pred drugoplasiranom ekipom. Što se tiče županijskog nogometnog kupa čak i da smo prošli u sljedeće kolo, u 1/8 finala na proljeće dobili bi stvarno jakog protivnika od kojeg bi najvjerojatnije ispali. Naime, na proljeće se u kup natjecanje uključuju klubovi koji nastupaju u višim ligama a to su iz treće hrvatske nogometne lige Suhopolje i Pitomača, te iz četvrte hrvatske nogometne lige Virovitica 1, Croatia Grabrovnica, Bratstvo Gornje Bazije, Slatina, Mikleuš i Papuk Orahovica. To su sve momčadi od kojih smo objektivno puno slabiji. Mada moram napomenuti kako u karakteru naše momčadi stoji uvjerenje da nitko nije bolji dok to ne pokaže na terenu. Mi smo na terenu pokazali da smo bolji od svih ekipa iz treće županijske lige i iz druge županijske lige što ćemo potvrditi osvajanjem naslova prvaka druge županijske lige po završetku sezone. Tada slijedi prva županijska liga... Razloga za slavlje smo imali tako da je na fešti bilo veselo. Okupili smo se oko velikog stola na sredini prostorije, napravljenog od više spojenih malih stolova koji su se tijekom fešte pridodavali kako se skupljalo sve više ljudi. Prvo smo jeli paprikaš, pa poslije pečenu prasetinu. Za piti je bilo vina, piva i soka. Bilo je zanimljivo za stolom kada se okupi staro i mlado pa krenu razgovori. Kovali su se planovi za sljedeću sezonu u prvoj županijskoj ligi. Planira se dovođenje velikog broja novih igrača, domaćih igrača iz Virovitice i okolice koji bi krenuli na pripreme i kroz pripreme prošli kroz selekciju iz koje bi izašao određen broj igrača koji bi kandidirali za prvu momčad. Sve ukupno to bi trebalo biti od 16 do 22 igrača. Lude Babe se slažu s pojačavanjem kadra domaćim dečkima ako bi selekciju provodio trener Darko Klimek. Priča se kako bi se za Viroviticu vratili igrati Subi i Lesić koji su otišli na početku sezone, a spominjali su i jako pojačanje u sredini terena kojemu sam zaboravio ime kako bi dobili pravu sredinu terena s defanzivnim veznim kojega igra Vaso i dva prava veznjaka. Trenutno je Mela naš jedini pravi veznjak, dok je Tole više defanzivni veznjak poput Vase tako da zapravo igramo s dva defanzivna vezna i jednim ofenzivnim. Ne bih htio našeg kapetana Vasu, s njegove 44 godine, tjerati u penziju ali u građenju momčadi za budućnost izglednije je da njegovo mjesto preuzme Tole s kojim bi tada u vezi igrali Mela i još jedan kvalitetan veznjak. Živi bili pa vidjeli igrače koji bi trebali pojačati Viroviticu u prvoj županijskoj ligi. Navijačka podrška Ludih Baba također neće izostati. Na proljeće nastavljamo bodriti svoju ekipu od prve utakmice, gostovanja u Starom Gracu. Ove jeseni smo bili oslabljeni nemogućnošću dolazaka nekih starih članova ali smo zato stekli nove članove i ako se svi na proljeće ujedinimo biti će nas pristojan broj. Od starih članova Marijan je bio na služenju vojnog roka, dok je Drndo bio na radu u Čakovcu tako da su obojica bili spriječeni dolaziti na utakmice. Darko igra nogomet za Mladost iz Starog Graca što će se vjerojatno nastaviti i na proljeće tako da na njega nećemo moći računati osim u izvanrednim situacijama. Krešo je trenutno u krizi navijačkog identiteta budući da se preselio u Sveti Đurađ. Možda ćemo moći računati na Zdenka, koji je ovaj put malo s nama navijao, svidjelo mu se i izrazio je želju da ponovimo to na proljeće. Vatreni je navijač Virovitice i s njim bi navijanje bilo pakleno. Fešta je bila odlična, hrane i pića je bilo dovoljno tako da su se svi najeli i napili. U dobrom društvu i veseloj atmosferi svi su bili dobro raspoloženi. Kako bi drugačije i bilo? Poslije se zapjevalo. Navečer su se ljudi polako razišli kućama ili spustili dolje u birtiju. Gore u prostoriji se ugasilo svijetlo. Istu večer, već je bilo kasno kada smo s Borca otišli do grada, imao sam susret sa Subijem. Sreli smo se na pješačkom prijelazu ispred Vanadisa. Ja i Tiho smo išli kad je nailazio neki auto Volkswagen marke. Tiho je potrčao i prešao cestu prije auta dok sam ja stao da auto prođe. Auto se zaustavio na pješačkom i tad sam vidio da je vozač nitko drugi nego Subi. Nisam htio preći pješački dok on isto nije htio krenuti. Neko vrijeme smo tako stajali i pokazivali jedan drugome da krene. Na kraju sam ipak prešao pješački nakon što je on zasjeo na sirenu. Kad sam prešao otvorio je prozor pa smo popričali. Rekao sam mu da ne bi prešao cestu da nije bio on. Rekao je da se vraća igrati za Viroviticu. Bilo bi odlično. Živi bili pa vidjeli.

- 12:30 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.