Osjećam se nadnaravno, takav je danas dan. Granice moje slobode znatno se proširuju. Nekako sam uspio kupiti vrijeme. Ma ne kupiti, zaslužiti. Znam da rijetkima to uspijeva, no moj današnji dan pokazuje da se ipak može. Pogoduje li tome minuli rad, ili prava doza odvažnosti u pravom trenutku, ili one alternativne fore vjerovanja i vizualiziranja nakon kojih dolazi i materijalizacija, ili pak puka sreća, o tome se mogu knjige pisati, ali se osobno iskustvo teško može vjerodostojno prenijeti. Zato se, ali i zbog nekih drugih okolnosti, moram ograničiti na ovaj polumističan ton. Je li to samo jedna stepenica u nizu, ili samo omanji vrhunac nakon kojeg opet slijedi silazak, tko to može znati? Ipak, nisam zbrinut za cijeli život, do tog stupnja ipak treba još puno vrludati, ali da se lakše diše - diše se. Nije ništa posebno, i vi to možete, neki i na druge načine, samo vjerujte u sebe. I ne zaboravite se igrati.
|
