Naklada LJEVAK ima čast (a i ja se osobno pozivu pridružujem te vašoj dobrohotnosti i višku slobodnog vremena utječem) pozvati Vas na riječko predstavljanje novog romana Borisa Perića
D'ANNUNZIEV KOD
O knjizi će govoriti:
dr. Nikola Petković, sveučilišni profesor, književnik i teoretičar Ernie Gigante Dešković, kulturolog i pisac Davor Šišović, novinar i publicist Valerio Orlić, pjesnik i predsjednik HKDO
te Boris Perić, autor.
Pridružite nam se u četvrtak, 28. veljače 2008., u 18 h
u cafeu Circolo (Uljarska 1- iznad Gradske knjižnice), u Rijeci.
Eto, ja uredio, a Naklada Zoro objavila, zbirku pripovijedaka Mentalne mape riječkog pisca Željka Maurovića. Zbirka sadrži točno četrdeset priča, i to izvrsnih, zatim moj predgovor naslova Mikrokozmos, makrokaos, te pogovor Damira Miloša naslovljen Retardirane priče. Željku Mauroviću je ovo inače treća knjiga, dosad je objavio zbirke Modeli mimikrije (2000.), te Istočno od Sunca, zapadno od Mjeseca (2004.). S prilično utemeljenom neskromnošću mogu reći da je ovo najbolja prozna knjiga koju sam dosad uredio, a nakupilo se toga, e.
Detaljnije o knjizi uskoro, naravno, na Zoroblogu.
Dragi pisci, čitatelji, i oni koji će to tek postati, objavljujem rezultate sedmog Istrakonovog natječaja za kratku SF&F priču. Od 97 pristiglih priča, u sedmu Istrakonovu zbirku bit će uvrštene sljedeće:
Ivana D. Horvatinčić: Reminiscencije oženjenog vilenjaka – 1. NAGRADA
Ed Barol: Dan za danom – 2. NAGRADA
Tereza Rukober: Moć jednog trenutka – 3. NAGRADA
Vedrana Trlek: Djedovina – istarska nagrada
Ed Barol: Zadnja vožnja
Lidija Beatović: Ormarsko čudovište
Juraj Belošević: Labirint
Danijel Bogdanović: Tamo gdje tišine urliču moje ime
Danilo Brozović: Dvostruki prijelom
Jadranka Bukovica: Uzalud
Ivana D. Horvatinčić: Pitanje zvijeri
Veselin Gatalo: Igra
Veselin Gatalo: Lijepak za pametne
Denis Giljević: Kasno je za žalbu
Denis Giljević: A kakve poruke šalješ?
Denis Giljević: Možeš to shvatiti?
Iva Hlavač: Ljubav u vrijeme astronauta Lloyda
Marina Jadrejčić: Orko
Damir Janković: A moj miš, a tvoja mačkica?
Damir Janković: Sve je to M. u nama, draga moja Beatrice!
Dubravka Karan: Posjet
Gordana Kokanović-Krušelj: Planine
Zoran Krušvar: Ljubavni ugriz
Ivana Pomazan: Nemoj ovo pročitati
Ivana Pomazan: Idemo dalje
Eduard Pranger: Dajla
Tanja Radović: Mjerne jedinice
Irena Rašeta: Sjećanje generacija
Igor Rendić: Tetovaža
Dario Rukavina: Putovanje na istok
Tomislav Šestan: Kwedo
Natali Španović: Noćni posjet
Natali Španović: Lovac i lovina
Sanja Tenjer: Misteriozna Istra
Antonio Županović: Jurišnici kaosa
Priče je odabrala prosudbena komisija u sastavu Tanja Kocković Zaborski, Tihana Linardon i Davor Šišović. Natječaj je bio anoniman, a žirirane priče bile su potpisane šifrom, što znači da su najprije odabrane priče za uvrštenje u zbirku, među njima su u drugom krugu proglašene najbolje priče kojima se dodjeljuju nagrade, a tek onda otvorene koverte sa šiframa odnosno otkriveni autori.
Prva nagrada na Istrakonovom natječaju tradicionalno iznosi 1.500 kuna, druga nagrada 800 kuna, treća nagrada 500 kuna, a nagrada za najbolju obradu istarske teme je pravi originalni i cijeli istarski pršut.
Sedma Istrakonova zbirka bit će svečano predstavljena, uz uručivanje nagrada autorima, drugog dana ovogodišnje pazinske SF&F konvencije Istrakon, dakle u subotu, 29. ožujka 2008. Svi ste pozvani! Zbirka će tada, na Istrakonu, biti prvi put puštena u prodaju, po tradicionalnoj i svima pristupačnoj cijeni od 40 kuna. Uvršteni autori će svoj autorski primjerak dobiti u ruke na samoj konvenciji, a oni koji ne budu mogli doći na Istrakon dobit će knjigu poslije konvencije poštom.
Hvala svim autorima koji su slali priče na ovogodišnji Istrakonov natječaj!
Pišite i dalje! Do 15. travnja 2008. otvoren je natječaj Festivala fantastične književnosti za priče o divovima, a novi Istrakonov natječaj otvara se odmah po završetku ovogodišnje konvencije.
Volim dobre vijesti, kad bih mogao (ili - kad bi mi dozvolili, odnosno, kad bi se od toga moglo živjeti) samo time bih se bavio. Primanjem i prenošenjem dobrih vijesti.
Eto, od početka godine steklo mi se nekoliko dobrih vijesti osobne naravi, a sad bi bilo vrijeme da i ja drugima šaljem dobre vijesti. Niz od tridesetak takvih već sam proslijedio: riječ je o rezultatima sedmog Istrakonovog natječaja za kratku SF&F priču. Još mi nisu svi uvršteni autori potvrdili da su dobili obavijest od mene, tako da ću rezultate "službeno" objaviti kad i od zadnjeg dobijem takvu potvrdu. Ipak, red je da ljudi dobru vijest najprije saznaju od mene, nego nekako sa strane. Zasad samo mogu reći da je od 97 priča koliko ih je stiglo na sedmi Istrakonov natječaj u zbirku uvršteno njih 35, i da među uvrštenima prevladavaju autorice. Ladies rulz!
Danas je rođendan Julesa Vernea. Ovaj se književnik i vizionar, otac znanstvene fantastike, rodio 8. veljače 1828. godine u Nantesu. Umro je u narednom stoljeću, 24. ožujka 1905. u Amiensu.
Likom i djelom Julesa Vernea malo se žešće bavim u zadnjih nešto preko desetak godina, izazvan ponajviše činjenicom da je ovaj bradati čičica, koga će laici vizualno često zamijeniti s Giuseppeom Verdijem, u svome romanu Mathias Sandorf iz 1885. pisao i o mome gradu, Pazinu. Što se sve izrodilo iz tog mog zanimanja za Julesa Vernea već je gotovo i povijest; da vas ne davim time previše, Google i arhiva ovog bloga će vam sve reći, i o pazinskom "Jules Verne klubu", i o Danima Julesa Vernea u Pazinu, i o knjigama u čijem sam nastajanju sudjelovao, i o međunarodnim događajima na koje me bila vodila ta priča, i o gomili krasnih ljudi koje sam baš zbog te priče upoznao. Još sam dužan vlastitu knjigu o vezi Pazina i Julesa Vernea napisati, a i neke tuđe urediti i pripremiti.
Za većinu blagodati, otkrića i užitaka koje mi je donijelo zanimanje za Julesa Vernea zaslužan je upravo internet, a malo ljudi znade da je upravo Jules Verne u dva svoja romana prvi zamislio i osmislio internetu sličan globalni komunikacijski sustav. Otkad se bavim bloganjem, nakanio sam, da ne davim ovdje previše s tom temom, o svim vernijanskim temama pisati na posebnom tematskom blogu, koji je neko vrijeme i funkcionirao, na adresi julesverne.blog.hr - ali, sudbo kleta, od ukupno četiri bloga koja češće ili rjeđe punim, baš su mi taj o Julesu Verneu našli hakirati, i ta je adresa danas potpuno neupotrebljiva; izgleda da nije bila obuhvaćena onim sveopćim recoveryjem nakon onomadnog napada na Blog.hr. Za uskrsnuće tog vernijanskog bloga trebat će mi nešto vremena, a do tada te će teme morati otrpjeti Bookaleta.
A vidim preko trackinga, da mnoge ljude koji tragaju za znanjima i saznanjima o Julesu Verneu, Google dovodi upravo na Bookaletu. Znači da ima u nas, u solidnom broju, ljudi koje i dandanas zanima ovaj pisac. Baš mi je drago.
Jutros sam mailom primio tužnu vijest: u 58. godini umro je moj dragi prijatelj Zvi Har’El, inače profesor matematike na Technionu - Izraelskom institutu za tehnologiju u Haifi, ali za mene i za stotine prijatelja širom svijeta važniji kao utemeljitelj međunarodne mreže poklonika i izučavatelja lika i djela Julesa Vernea. Zvi je još 1995. godine, kad je internet bio vrlo mlad, pokrenuo web-sajt Zvi Har’El’s Jules Verne Collection, i u sklopu njega mailing-listu Jules Verne Forum. kad je 1997. godine internet i meni postao razumljiv, upotrebljiv i dostupan, jedna od prvih tema o kojoj sam potražio podatke bila je veza Julesa Vernea i Pazina. Baš na Zvijevom sajtu i njegovoj mailing listi pronašao sam već uhodanu mrežu ljudi, od stručnjaka do običnih entuzijasta, iz cijelog svijeta, koja je uzajamno razmjenjujući informacije tada postavljala temelj za svjetski vernijanski pokret, koji se razvio oko 2000. godine. Jedna od neposrednih posljedica komunikacije uspostavljene preko Zvijeve mailing liste, i iz dana u dan sve bohgatijih sadržaja na njegovu sajtu, bilo je širenje mreže udruga štovatelja Julesa Vernea u cijelome svijetu. Do tada, postajala su samo "stara" akademska udruženja u Francuskoj i Americi, nakon što nas je Zvi zbližio i upoznao, osnovana su nova udruženja u Nizozemskoj, Njemačkoj, Poljskoj, Danskoj, Brazilu, Češkoj, a među prvima u tome valu, osnovan odmah poslije nizozemskog društva, bio je i naš pazinski Jules Verne klub.
Uz Voklera Dehsa i Jean-Michel Margota, upravo je Zvi Har’El bio jedan od nositelja projekta izrade potpune bibliografije svih djela Julesa Vernea, te uz Talijana Piera Gondola dalla Rivu, jedan od najcjenjenih stručnjaka za život i djelo Julesa Vernea izvan Francuske.
Kao i s desecima drugih "vernovaca", i s Zvijem sam prijatelj postao a da se uživo nikada nismo sreli, sve do fantastičnog Međunarodnog kongresa o Julesu Verneu, koji je u povodu stote obljetnice piščeve srmti održan u ožujku 2005. godine u Amiensu, Nantesu i Parizu. Doputovao je tada sa suprugom Zahavom, dosta smo vremena proveli zajedno, družili se, čavrljali, komentirali sve, od organizacije kongresa, do jela kojima su nas mazili, od pretijesnih hotelskih soba, do planova kako da se u budućnosti mreža nas "vernovaca" još više proširi i još bolje poveže. I godinu dana kasnije, u ožujku 2006. godine, ponovno smo se sreli u Amiensu, kada smo nas dvojica bili, zajedno s manjim brojem sudionika kongresa iz prethodne godine, pozvani da "uveličamo" otvorenje novouređenog muzeja Julesa Vernea u Amiensu. Bio je to, iako tek drugi uživo, susret starih prijatelja, opet ispunjen i ćaskanjima o svakodnevici, i velebnim planovima za budućnost.
Zadnji Zvijev projekt bio je rad na utemeljenju međunarodne publikacije "Verniana", internaciolnog časopisa koji bi trebao okupiti i angažirati sve svjetsko znanje o Julesu Verneu (i nositelje toga znanja, naravno). Zvi ga, nažalost, neće osobno uspjeti dovršiti, ali svjetska mreža prijatelja koja je nastala ponajviše njegovom zaslugom, ne samo da će ga dovršiti, nego će ga i njemu posvetiti.
Na slikici je Zvi Har'el sa suprugom Zahavom i sa mnom snimljen zadnjeg dana Jules Verne Mondiala 2005. godine. Zbogom, Zvi, putovanje koje si započeo nastavljamo nas stotine ostalih, od North Caroline do Hong Konga, a Istra, gdje nažalost nisi uspio doći, kako smo se dogovarali, negdje je na pola puta.
S velikim sam veseljem, za nedavnog izleta u Zagreb, otišao na predstavljanje zbirke "Da sam Šejn" u Močvaru. Program je bio čisto OK - vodio ga je Roman Simić Bodrožić, najavama autora i uvodnim pričanjima o tome kako je nastala knjiga asistirali su Porto i Gawrun, čitali su Virtuela, Wall, Luka Ostojić, Danijel Konjarik, a i Manistru su nagovorili iako se izvlačila na prehladu. Quintana je bio tu, ali je ostao u pozadini, u publici je uz stare prijatelje bilo još i mnogo ljudi poznatih po imenu ali još nepoznatih po licu (no bogami i obrnuto - sreo sam i lica koja nisam vidio punih osamnaest godina, oduševio se ne samo što sam "prepoznat", nego i što mi rekoše da "me prate" sve ovo vrijeme; bar nisam morao vrtjeti ploču o tome što sam radio i gdje sam sve bio zadnja dva desetljeća, ali sam sa zanimanjem slušao to isto o njima. Unatom sumračnom ugođaju uslijed boja prostora, ponekad i zbog atmosfere pročitanih priča, događaj je odisao pozitivom, dobro ajde, malo smo za šankom rušili Bandića (sretno, Lucija!), ali billi su to vrijeme, mjesto i energetska koncentracija koji mi u svakodnevici fale - zato volim ići na književne promocije, pogotovo zajedničkih zbirki - dakle, koncentracija ljudi koji misle literaturu i stvaraju literaturu, koji komuniciraju tako što svaki životni događaj pretvaraju u sugestiju za moguću priču, gdje ljudi jedni druge slobodno mogu zapitkivati kako im se sviđa ovo ili ono pročitano, računajući da će dobiti odgovor, a ne blijedi pogled i žalopojku tipa "ah, ne stignem...", i najposlije, ali i možda najslađe, u takvim se prilikama tekući događaj zapravo već smatra gotovim, obavljenim poslom, za koga se ne pita hoće li uspjeti već se (znajući koji rad iza toga stoji) zasluženo prepušta guštu i uživanju, a gestama, migovima i verbalnim naznakama već se najavljuju buduće, nove, nadolazeće knjige i književne ideje. Lijepo pozdravljam sve s kojima sam se tamo sreo, ponajviše one s kojima se nisam stigao malo dulje zadržati, no nema zime, vidjet ćemo se opet.
Taj isti izlet u Zagreb (s kojeg se, kao i uvijek, doma vraćam s torbom težom za preko nekoliko knjiga) mi je donio još jednu radost: novu knjigu Darka Macana, naslovljenu "Macan čita", a u njoj su sakupljene Macanove kritike domaćih SF&F knjiga objavljivane minulih godina u Futuri i na Blogovom kolcu. To je toliko vrijedna i značajna knjiga, da zaslužuje poseban post. Uskoro.
Opis bloga
Što čitam i što pišem kad moram i kad ne moram, i kako se u sve to uklapaju Pazin, Istra, SF, Jules Verne, lijepa književnost, ružna stvarnost, i virtualno grebanje po dnu Pandorine kutije