Sjećate li se filma "Tišina, smijemo se" (Silent Movie) Mela Brooksa? Film je to iz 1976. godine, napravljen kao parodija nijemih filmova, u kome nastupa mnogo glumačkih zvijezda. Film je doista nijem, nitko ništa ne govori, a jednu jedinu repliku koja se izgovara glasom (i koja glasi: "No!") u cijelom ovom filmu ima - Marcel Marceau, majstor pantomime koji u svojim nastupima inače nikada ne govori.
Toga sam se, eto, sjetio vidjevši danas u novinama agencijsku vijest da je umro Marcel Marceau, u 84. godini života. Marceau je desetljećima bio sinonim za umjetnost pantomime uopće; ako netko i nije imao pojma o tome što je pantomima, kakva je njena povijest, tko se sve time bavi, kakva je današnja scena, na spomen imena Marcela Marceaua prva asocijacija je bila - "a, onaj pantomimičar".
Nisam nikad gledao nastup Marcela Marceaua uživo, ali znam ljude koji su hodočastili u Pariz, izdržavajući se izvođenjem pantomime po ulicama, samo da bi vidjeli Marceaua ili se čak pokušali upisati na njegovu akademiju. U svojim studentsko-novinarskim danima nekako sam stjecajem okolnosti "specijalizirao" pantomimu kao temu, eto, prevelika je bila navala na film i rock'n'roll i svi su početnici u rubrikama kulture htjeli pisati baš o koncertima i filmovima, dok se pantomimom nije bavio nitko, čak ni kazališni kritičari. U to sam doba, dakle sredinom osamdesetih, za tadašnji Studentski list napisao nekoliko tekstova o pantomimi, upoznao više-manje sve koji su se tada, u bivšoj državi, time bavili (a nije ih bilo više od pet-šest), čak sam i za nekad popularni list "Studio" jednom izvještavao s Festivala monodrame i pantomime u Zemunu. Oduvijek mi se svidjela ta minimalistička scenska umjetnost, u produkciji malo košta a jako puno pruža, ako znaš gledati, a ljudi koji se time bave moraju se jako truditi i raditi na vlastitoj uvjerljivosti i kreativnosti; tako da je kod pantomime puno pouzdanije da će oni koji se usude nastupiti, doista pokazati maksimum. A Marcel Marceau je Bog pantomime, uzor generacijama mladih pantomimičara, i bit će to, još dugo.
|