Ovog sam ljeta u jednom našem primorskom gradu upoznao pjesnika, mlađe-srednje generacije, koji je objavio već jedanaest zbirki, no kako za poeziju baš ne marim, više me zanimalo njegovo bavljenje, kako je kazao, književnom kritikom. Ah, eto sugovornika, zadovoljno sam pomislio, i pokušao ispipati što mu se od domaće proze najviše dopalo. Na moje nemalo iznenađenje, pomalo se osupnuo mojim pitanjem, nije se u prvi mah uspijevao sjetiti, i tek nakon nekoliko potpitanja veli on da mu je među najboljim što je čitao - Aralica. Uh, nije valjda ovdje razgovoru kraj, pomislih, i pokušavam ublažiti svoju reakciju potanjem: a nešto mlađe? Tu mi je spomenuo dvije riječke prozaistice za koje, priznajem, ranije nisam čuo, a zatim i jedno ime koje mi je vrlo ugodno odzvonilo: Marko Henč. Zgodna kombinacija: našem primorskom pjesniku-književnom kritičaru najviše se, dakle sviđaju Ivan Aralica i Marko Henč. Na stranu sada moguća informiranost i potkovanost tog pjesnika-kritičara, iskreno sam se obradovao što netko još uvijek pamti pisanje Marka Henča, pisca iz generacije Plimaša, čija je zbirka "Rudolf Kuga & co." kod Meandra objavljena još daleke 1996. godine. Imam tu zbirku, prilično mi se sviđaju Henčove priče, štoviše, zadnje dvije ili tri u zbirci čak su i znanstvenofantastične. Jednom sam ga i upoznao, ima tome možda pet-šest godina: doimao se kao vrlo skromna i samozatajna osoba, kad sam ga pitao piše li još i kani li još štogod objaviti, samo je slegnuo ramenima, kao: "Vidjet ćemo". I sad, razmišljajući o tom ljetnom susretu, rekoh: ajmo proguglat, bar da potvrdim koje godine je izašao "Rudolf Kuga", kadli, eto ugodna iznenađenja: Marko Henč je ponovno aktivan. Eto, naprimjer, jedne njegove priče, a eto i nove njegove knjige: zove se "Kuga, pa što?", objavila ju je Nova knjiga Rast još 2005. godine, čak se pomalo i ljutim što mi je promakla i što sad prvi put za nju saznajem; a evo i jedne kritike ove nove njegove knjige. Čestitam, Marko, bacam se u potragu za knjigom (a želim uskoro i novu!), a Aralica... njega rado ostavljam mom primorskom "kolegi".
Opis bloga
Što čitam i što pišem kad moram i kad ne moram, i kako se u sve to uklapaju Pazin, Istra, SF, Jules Verne, lijepa književnost, ružna stvarnost, i virtualno grebanje po dnu Pandorine kutije
