Stara Bookaleta
27.04.2007., petak
SFkakaonica četvrta
|
Krećem za Sečovlje, Konfuzija me čeka, a ovih par dana od Sferakona naovamo bilo je toliko dinamično da nisam stigao ni report napisati ovdje (no ajde, bilo ga je u novinama). Budem poslije. Konfuzija ima dinamičan i zanimljiv program, slobodno navratite, negdje na tom sajtu je i detaljno uputstvo kako doći do mjesta zbivanja. Domaćini najavljuju da će nas voditi i u posjet tamošnjem čuvenom Muzeju soli, baš se veselim. Moje predavanje na Konfuziji, "Pazin, grad znanstvene fantastike", na programu je u subotu u 15 sati, pa ako netko još to nije čuo, preporučam se... Ako me netko treba, u Sloveniji sam do nedjelje popodne, pa se ili pridružite ili strpite :-) |
- 14:41 - Komentari (6) - Isprintaj - #
20.04.2007., petak
Turneja četiri SFkakaonice
|
Izgleda da ove godine obaram rekord posjećenih konvencija znanstvene fantastike, ili bolje reći, rekord obaraju one same svojim postojanjem: čak ih je četiri ovoga proljeća. Istrakon smo već pomalo počeli zaboravljati, kako je bilo vikend poslije na Fantastikonu u Zenici ovdje ste već čitali, a za nekih sat vremena putujem u Zagreb na Sferakon. Već sljedećeg vikenda esefičari obližnjih zemalja okupljaju se na konvenciji Konfuzija u slovenskom Sečovlju. Na Sferakonu imam tri zadatka, sva tri u subotu, 21. travnja. Najprije u 15 sati uz Borisa Švela sumoderiram okrugli stol o stanju u hrvatskom SF-u (malo ćemo se hvaliti, a imamo i čime, dođite i počujte), zatim u 17 sati predstavljam Veselina Gatala i njegov novi SF roman "Cafe Oxygen" (Gatalo je inače ovogodišnji dobitnik nagrade Sfera za roman "Geto"), te u 21:30 predstavljam šestu istrakonsku zbirku "Krivo stvoreni", zajedno sa Sferašima koji će predstaviti trinaestu sferakonsku zbirku "Trinaesti krug bezdana". Ima, naravno, na Sferakonu još zanimljivih događaja (pogledajte program), a napose zanimljivih ljudi, počevši od Brucea Sterlinga. Vidimo se! |
- 09:50 - Komentari (3) - Isprintaj - #
17.04.2007., utorak
And SFERA goes to...
Štovano pučanstvo, ljubitelji SF-a i oni koji će to tek postati, evo (zasad, dok ljudi ne pročitaju mailove) ekskluzivne vijesti o ovogodišnjim dobitnicima nagrade SFERA:- najbolja minijatura – Dario Rukavina: Ima li piljaka tamo gore, na jugu? (zbirka Blog.sf, Mentor, Zagreb, 2006.) - najbolja kratka priča – Viktoria Faust: Riana u sutonu sivom (zbirka Vampirske priče, Pučko otvoreno učilište, Pazin, 2006.) - najbolja priča – Danijel Bogdanović: 87. kilometar (zbirka Zagrob, SFera i Mentor, Zagreb, 2006.) - najbolji roman – Veselin Gatalo: Geto (AGM, Zagreb, 2006.) - najbolja ilustracija – Nela Dunato: "You don't own me" (naslovnica časopisa NOSF br. 24, www.nosf.net) - posebno ostvarenje – Tomislav Šakić i Aleksandar Žiljak: Ad Astra – Antologija hrvatske znanstveno-fantastične novele 1976-2006 (Mentor, Zagreb, 2006.) - životno djelo – Mladen Bjažić Nagrada SFERA se inače dodjeljuje već 26 godina, a utemeljilo ju je zagrebačko društvo za znanstvenu fantastiku SFera u svrhu popularizacije žanra i poticanja domaćih autora. U konkurenciju za nagradu SFERA ulaze SVA domaća djela znanstvene fantastike objavljena bilo gdje u tijeku jedne kalendarske godine. Dodjela nagrada ovogodišnjim slavodobitnicima održat će se na Svečanoj skupštini društva SFera, u subotu 21. 04. 2007. u 20 sati na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu u sklopu konvencije SFeraKon 2007. Dodjelu nagrada vodit će Krešimir Mišak (novinar HTV-a, bloger, glazbenik i pisac) i Bruce Sterling (otac cyberpunka, ugledni pisac i kolumnist kultnog časopisa WIRED). (p.s.: ove informacije citirane su iz službenog priopćenja udruge Sfera) |
- 11:10 - Komentari (5) - Isprintaj - #
12.04.2007., četvrtak
Petak trinaesti, dan za metak blogerski :-)
Prenosim s novootvorenog bloga ReForum:Dragi/e prijatelji(ce) (s) bloga, riječka ekipa Časopisa Re vas poziva da joj se pridružite u projektu čiji se vrhovi ni ne naziru, a jednostavna je imena - ReForum. Riječ je o dvodnevnoj manifestaciji koja će u svome petom i najraskošnijem izdanju otkad je Rea i vijeka pokušati okupiti respektabilnu blogersku kliku te svekolikoj javnosti predstaviti i neka lica koja se kočopere ispred živopisnih nickova i zanimljivih književnih ostvarenja. Tema je ovogodišnjeg izdanja ReForuma, pogađate, blogerska književnost i to u svojim proznim i poetskim pojavnostima. Petak, 13. travnja, tako je rezerviran za forum/okrugli stol o blogerskoj književnosti i to u Indigo Lounge Baru s početkom u 20 sati, dok će se u subotu u 19 sati u Internet Clubu Cont u sklopu festivala blogerske književnosti predstaviti neka od najpropulzivnijih imena/nickova blogerske scene u Hrvata. Navest ćemo samo neka od njih: Vlado Bulić, s jednim od najzanimljivijih aliasa - Denis Lalić, Kruno Lokotar, guru FAK-a i, očito, svake nove inicijative koja miriši na novo i zanimljivo književno utjelovljenje/odjelotvorenje, Dario Rukavina, prvi ukoričeni bloger, svestrani pjesnik, prozaist, tragatelj nafte i moderator tribine u petak, Davor Šišović, dobri duh blogerske scene, Echoe, Korvin, Manistra i mnogi drugi znani i manje znani blogeri. Kako naći Indigo i Cont? Indigo Lounge Bar – u samom centru grada, pet metara od Koblerova trga (iza gradske ure). Internet Club Cont – slijedite smrad mrtvog kanala i onda se zajebete pa prijeđete preko mosta na hrvatski dio Rijeke, pozdravite kip Kamova ležerno naslonjenog na ogradu mosta s pogledom na... hm, dječicu (koju je navodno volio promatrati po parkićima...) i tu ste. Pozivamo vas, dakle, da u petak i subotu pokusate iz naše blogerske kuhinje i dadete svoj obol u sve sadržajnijoj penetraciji blogerske scene u ostale elektroničke i manje elektroničke medije. U slast! Eto, dakle, postao sam dobri duh, a ujedno i dio klike! Da rezimiramo: na okruglom stolu o blogerskoj književnosti koji će se održati u petak, 13. travnja u 20 sati u Indigo Lounge Baru u Rijeci bit će, među ostalim, predstavljena i zbirka "Blog-priče". Tada ću biti tamo, a u predstavljanju će sudjelovati još troje-četvero autora iz zbirke, kažu da je broj sudionika programa "ograničen". U subotu sam na drugom mjestu, pa me na drugom danu blogoknjiževne fešte neće biti, no vidimo se u petak! |
- 14:06 - Komentari (4) - Isprintaj - #
11.04.2007., srijeda
Zenica SFumato ili kako sam dobio brod i vidio piramidu
U Zenici je prava raja. Ljudi su to koji vole i čitaju knjige, kojima je znanstvena fantastika strast, i koji druge ljude što se SF-om bave dočekuju i ugošćuju kao umjetnike. Ne kao freakove, kao na mnogim mjestima kod nas. Među njima je najveći entuzijast Adnadin Jašarević, pisac s nekoliko objavljenih SF knjiga iza sebe, sastavljač antologije bosanskohercegovačke znanstvene fantastike, urednik tamošnjega SF-fanzina Prometej, i glavni organizator FANTASTIKONA, prve konvencije znanstvene fantastike možda ikad održane na tlu Bosne i Hercegovine, kojoj sam imao čast i zadovoljstvo nazočiti pred desetak dana.Pazinsko-zagrebačka ekspedicija, u kojoj smo pazinske SF snage zastupali Mirko Grdinić i moja malenkost, a zagrebačku Sferu Petra Bulić (predsjednica) i Mihaela Marija Perković (na forumima znana kao Nimrod, na blogu kao Rant), krenula je na četverosatnu vožnju put Zenice u kasnim jutarnjim satima (meni je prije toga trebalo još četiri sata busom od Pazina do Zagreba). Iako smo imali najbolju namjeru zastati na kavi u Slavonskom Brodu, mjesto gdje se prema Petrinim sjećanjima pije dobra kava nije nam se ukazalo dok smo prateći teško uočljive putokaze nabadali pravac prema granici, pa je prva pauza uslijedila tek na tlu susjedne i prijateljske nam države, u kafiću smještenom u vjernoj replici kineske pagode. Kava je bila odlična, preporučujem! Putem smo se palili na ćevape, koji, nadali smo se, negdje južno čekaju samo na nas. U Zenici su nas dočekali Adnadin Jašarević, domaćin, i Veselin Gatalo koji je malo ranije stigao iz Mostara. Prvi pravi predah uslijedio je kod Adnadina doma, upoznali smo njegovu simpatičnu suprugu i vrlo slatke kćeri, Nimrodel i Nirvanu. Gastronomska dobrodošlica sastojala se od pite zeljanice i šarenog bureka, prste smo lizali! Nakon okrjepe i dojmljivog pogleda na Zenicu s četrnaestog kata nebodera, trebalo je malo i raditi: prva obveza čekala nas je u gradskoj knjižnici, gdje su bila zakazana prva književna predstavljanja.  U knjižnici je najprije otvorena izložba SF stripa i ilustracija, autora Faruka Begića, Biljane Šafaržik i Adnadina Jašarevića. Zatim su Petra i Mihaela predstavile Antologiju hrvatske znanstvenofantastične novele "Ad astra" (priređivača Tomislava Šakića i Aleksandra Žiljka).  Moj prvi zadatak bio je predstavljanje SF-biblioteke WARP Naklade Zoro, u kojoj su dosad izašli roman Dalibora Perkovića "Sva krv čovječanstva", roman Briana Aldissa "Non-stop", te najfriškiji, još se boja na njemu nije osušila, roman Veselina Gatala "Cafe Oxygen".  Uz Veselinovu pomoć, publici (u kojoj je bilo dosta starijih knjigoljubaca) smo zapravo više nastojali pojasniti što je SF, čime se ta književnost bavi, i kakav SF naši ljudi pišu. Kad smo završili s govorancijama, iz publike se digne čovjek u smeđem mantilu, priđe do našeg stola, i na glas kaže kako mu se jako sviđa to što radimo te da bi mi on nešto htio pokloniti, za Nakladu Zoro. Nato je nestao u pokrajnjoj prostoriji, i vratio se noseći u rukama ogromnu maketu broda, dubrovačkog galijuna, i preda on to meni, evo na slici kako je to izgledalo. Bio sam malo šokiran, pa se nadam da je dovoljno pristojno bilo što sam mu uz zahvalu poklonio nekoliko knjiga. Čovjek se inače zove Jasmin Fejzić, ozbiljno se bavi brodomodelarstvom, a najveća mu je želja, veli, da jedan od svojih brodova pokloni Stipi Mesiću.  Za prvu večer Fantastikona to je bilo sasvim dovoljno službenih programa, a zatim su nas domaćini poveli na večeru. Na sreću, prvo mjesto gdje su nas bili nakanili voditi bilo je dupkom popunjeno, kroz prozore smo čuli kako trešti turbo-folk, i saznali kako je u tijeku zabava mjesnog lovačkog društva, pa smo otišli na drugo mjesto, pun pogodak za naš ukus. Lokal su nam predstavili kao etno-restoran, i bila je to zapravo ukusno uređena konoba, s puno drva i etnografskih eksponata, prikladnom glazbom "sotto voce", i s atmosferom sasvim pogodnom za nesmetane razgovore. Konoba se zvala "Miris dunja" ili tako nekako. Jelo su nam poslužili na drvenom pladnju (eto slike), a na njemu je bilo naslagano sljedeće: vrući uštipci, zatim sudžuka (suha goveđa kobasica), goveđi pršut, slani sir, kajmak, i tek malo francuske salate. Uz to smo pili crno vino blatušu (osim manjine koja se odlučila za žilavku).  Bilo je odlično, a još je bolje bilo, što je inače i najbolji dio SF konvencija, kakvi su se sve razgovori razvezali. Da ne duljim, samo ću reći da sam u Adnadinu našao zahvalnu žrtvu za neke moje (ovdje već poznate) teorije o virtualnoj varijanti Borgesove Babilonske biblioteke. Prva večer u Zenici završila je u neko prilično mutno doba, no novi dan donosio je nove izazove. Kako smo u nedjelju imali obaveza tek poslije podne, odlučili smo ujutro skočiti do tridesetak kilometara udaljenog Visokog, i vidjeti te famozne piramide. Sve do središta mjesta nikakvog znaka ni putokaza ne vidjesmo, no ljudi koje smo pitali rekli su nam da samo nastavimo ravno, eno ih odmah na izlazu iz Visokog. Putokazi su nas doveli do Mjesečeve piramide, jedne od pet koliko ih je locirao legendarni Semir Osmanagić. Prve su iskopine već na početku obronka brda, a riječ je o onom čuvenom popločenju, kojega je iskopano pedesetak metara u duljinu i dva-tri metra u širinu.  Nedvojbeno je riječ o obrađenom kamenju složenom ljudskom rukom, no skeptici, kako smo čuli, tvrde da je riječ o ostacima srednjovjekovne utvrde a ne o piramidi. Dvadesetak metara uzbrdo još je jedna manja iskopina, što otkriva kamenu strukturu koja je nas podsjetila na WC. Zemljanim stepenicama koje vode dalje uzbrdo meni i Mihaeli se više nije dalo penjati, no Petra i Mirko su produžili dalje, i kad su se nakon nekog vremena vratili s osmijehom od uha do uha, očekivali smo zanimljivu priču... I bila je, ali ne o piramidi. Negdje dalje uzbrdo naišli su na birtiju, pravu pravcatu šumsku birtiju, originalnog naziva: "Debela hladovina kod staroga Dževde" (ili tako nekako). Porazgovarali su s vlasnikom, koji im je sav oduševljen pričao o Semiru, koga, kad god dođe u Visoko, veli stari Dževdo, prati i sunčano vrijeme. Morali smo se vratiti u Zenicu na nastavak programa, pa smo s Mjesečeve piramide sišli u centar mjesta nadajući se pronaći neki suvenir. Društvo se raspomamilo za majicama na piramidu, ali ko za vraga njih nigdje nismo našli. Bila je nedjelja, pa je većina butoga bila zatvorena, ali našli smo jednu otvorenu, vrlo dobro opskrbljenu suvenirnicu, s ponudom koja temu piramida eksploatira do maksimuma (vidi sliku).  No, šećer dolazi na kraju: u prodavaonici u kojoj smo se opskrbili vodom i sokovima za put natrag pronašli smo piramida-bombonijere, čokolatine zapakirane u kartonske kutije u obliku "Bosanske piramide Sunca". Eto, i tako kratak boravak u Visokom bio je zanimljiv, a za drugi put trebalo bi svakako planirati barem cjelodnevni boravak, kako bi se više moglo vidjeti i detaljnije porazgovarati s ljudima. Natrag u Zenici, s domaćinima smo se našli pred hotelom "Rudar", gdje smo bili smješteni prethodne noći, i s knjima krenuli put starog grada Vranduka, srednjovjekovne utvrde koju, kako kažu, nijedna vojska nikad nije silom osvojila.  A vidjeli smo i zašto: vrandučka je tvrđava smještena na strateški savršenom mjestu, u kanjonu rijeke Bosne, koja oko brežuljka s tvrđavom polukružno zavija, i izgleda prilično brza. Danas bi rekli: baš za rafting, no zamislite vojsku pješaka i konjanika koja na tom mjestu treba prijeći rijeku, što bi i samo po sebi bilo podvig, a kamoli kad te odozgo mjerkaju svega dva topa s tvrđave.  Stari grad Vranduk je impresivan, a k tome je posljednjih godina, uz potporu UNESCO-a i evropskih fondacija temeljito obnovljen i rekonstruiran.  Vanjskom vizurom dominiraju kula i zidine, unutra se nalazi prostrano travnato dvorište, a u prostorijama kule smješten je povijesno-etnografski muzej.  Tu sam doživio otkriće možda vrlo značajno za rekonstrukciju povijesti moje obitelji. Naime, sa zanimanjem sam razgledao zbirku buzdovana i etnografsku zbirku s kućanskim potrepštinama iz negdašnjih vremena, otkrivajući meni (nekom drugom je to samo staro drvo i metal, no etnografija je moja poluprofesionalna zanimacija) zanimljive razlike u konstrukciji i funkcionalnosti, recimo, plugova i jarmova, kadli mi pogled zapne za napravu koja se u potpuno identičnom obliku upotrebljavala i u Istri. Riječ je o uređaju za prženje kave, koji se u Istri naziva broštulin, a domaćini su mi rekli da se kod njih ta naprava naziva - šiš. E, ako je broštulin isto što i šiš, onda bi porijeklo prezimena Šišović moglo imati neke veze s kavom, možda su neki moji daleki preci bili kafedžije ili trgovci kavom, što se lijepo uklapa u neke s rođacima i prezimenjacima ranije razvijane teorije o litvansko-bečko-carigradsko-crnogorsko-dubrovačko-hercegovačko-istarskom kretanju tog prezimena. Naravno da je društvo u svemu tome pronašlo i dalekopovijesne razloge zašto sam ja osobno toliko sklon kavi. Nakon što smo se razgledali staroga grada Vranduka, sišli smo s tvrđave u "Bosansku kuću", jednu od tradicijskih kuća u selu Vranduk (koje okružuje tvrđavu), koja je također obnovljena kao model ili pilot-projekt za obnovu čitavog sela. Tu smo imali nastavak programa: domaćini su predstavili svoj SF fanzin "Prometej", a Mirku i meni zadaća je bila predstaviti najnovije pazinske SF&F zbirke, "Vampirske priče" i istrakonsku "Krivo stvoreni", te pazinska znanstvenofantastična i književna događanja, od ožujskog Istrakona i lipanjskih Dana Julesa Vernea do kolovoškog Festivala fantastične književnosti. E, ovdje treba ubaciti i podatak kako je uopće došlo do naše suradnje i poziva u Zenicu: u zbirci "Vampirske priče" objavljene su i priče zeničkih autora Adnadina Jašarevića i Senada Durana, njih su dvojica zatim bili prošlog ljeta u Kringi i Pazinu na Festivalu fantastične književnosti, a Senadova priča ušla je i u zbirku "Krivo stvoreni". Svidjelo im se što radimo u Pazinu, pa s malom dozom uobraženosti volimo reći da smo ih malo i nadahnuli za ovo što su sada priredili u Zenici. Opet, nakon govorancija slijedili su gozba i druženje. Čari bosanske kuhinje tu su me potpuno osvojile. Pita maslenica i kuružnjak, pa domaći jogurt, razni sirevi, sarmice, sogan-dolme (izdubljene lučice napunjene smjesom kao za sarme pa zatim zapečene u glinenoj posudi, mljac!), razno svježe povrće, i najbolje na kraju, vrhunska slastica - urmašice s jabukama (moram to naučiti spremati, ima netko recept?).  I priče u velikim količinama, naravno. Društvo je najviše zabavio Dragan Mučibabić, inače pisac i izdavač, najbolji pripovjedač viceva o Bosancima i Crnogorcima kojeg sam dosad u životu slušao. Uz Adnadina i Senada, te direktora zeničke knjižnice Midhata Kasapa, u društvu je bilo i mnogo novih ljudi, a zadovoljstvo mi je bilo upoznati Antu Zirduma, još jednog od rijetkih bosanskohercegovačkih SF pisaca. S velikom radoznalošću očekujem njegovu novu knjigu u kojoj je, kako mi je pričao, prvi sistematizirao staroslavenski panteon, spajajući dosad nespojene izvore i popunjavajući logičke rupe u sustavu. Jedan od detalja što sam ga zapamtio iz njegove priče odnosi se na božanstva godišnjih doba: stari su Slaveni imali, kaže on, po jednog boga za svaki prvi dan svakog od četiri godišnja doba, i po jednu boginju kojoj je bilo posvećeno cijelo godišnje doba. Ha! Rado bismo ostali u Vranduku i dulje, no valjalo se vratiti u grad na nastavak programa. U zgradi Sokolane održana su posljednja dva događaja iz službenog programa zeničkog Fantastikona: predstavljanje romana "Nedovršeni svijet" Adnadina Jašarevića i zbirke priča "Zvjezdano pismo" Senada Durana, te projekcija filma "Star Wars Relevations", kojeg je Adnadin preveo specijalno za ovu priliku. Odslušali smo predstavljanje knjiga (jedan od predstavljača bio je Anto Zirdum, i za razliku od naših književnih promocija kada se čuju samo hvale, malo me iznenadila iskrena kritička nota u njegovom predstavljanju), a kad je počeo film, pozdravili smo se s gostima i krenuli natrag. Prva pauza uslijedila je tek u nekoj birtiji uz autoput nakon Slavonskog Broda. Uz kavu naručio sam i kremšnitu, i nesvjesno je, skidajući zalogaj po zalogaj, oblikovao u piramidu, na veselje mojih suputnika. Ako je to značilo: I'll be back!, slažem se.  Ekipa iz Zenice već razmišlja o budućnosti. Sigurno ćemo ih vidjeti na Sferakonu u Zagrebu, te na Festivalu fantastične književnosti u Pazinu, dogodine bi Fantastikon mogao, čulo se, biti održan u Vitezu (odakle je Anto Zirdum), a uskoro Adnadinova ekipa kani raspisati i natječaj za fantasy priče o Kulinu banu, pa bi za taj sljedeći Fantastikon (ili onaj iza) imali i tu zbirku. Držimo fige ekipi iz Zenice da ustraje na svom fantastičnom putu, a u Pazinu i Zagrebu ta ekipa ima ne samo prijatelje, nego i obožavatelje.  P. S. Većina fotki iz ove reportaže su moje, no neke sam preuzeo od Petre Bulić, koja ih je inače snimila još. Prvi Fantastikon je inače dio šireg kulturnog programa "Zeničko proljeće", a link vas vodi na službene stranice ove manifestacije, s kratkim izvještajem o Fantastikonu i nekoliko njihovih fotografija. |
- 11:08 - Komentari (6) - Isprintaj - #
10.04.2007., utorak
Lažljiva Luna
Mjesec me još odavno zbunjivao. Ne Mjesec kao nebesko tijelo, nego njegova prilično pompozna uloga u ljudskoj povijesti, vjerovanjima, mitologiji i običajima. I k tome, toliko je promjenjivo gledanje na Mjesec u pojedinim kulturama, kao da se ne radi o jednom te istom entitetu. Lunarni kalendar mi pogotovo nije jasan. OK, jasno mi je da Mjesečevi ciklusi svojom vremenskom konačnošću mogu omeđiti neki za ljude važan vremenski isječak, no kako se na njima može temeljiti mjerenje jedne godine, za koju postoje puno pouzdaniji orijentiri?Pustimo to, htio sam ispričati dvije mudrosti o Mjesecu koje su mi, u relativno novije vrijeme, rasvijetlile neke stvari. Prva se tiče Uskrsa. Klizni datum Uskrsa je, vjerujem, i neke od vas zbunjivao, neko vrijeme sam čak mislio da se datum ovog blagdana određuje čisto proizvoljno, onako da lijepo paše u kalendar. Ali ne! Postoji formula za određivanje datuma Uskrsa, jednostavna formula (koju, iznenadio sam se, mnogo ljudi ne zna) koja glasi: Uskrs uvijek pada na prvu nedjelju poslije prvog punog mjeseca poslije prvog dana proljeća. Doista jednostavno, ne? Čak i u vrijeme kada današnji blagdani nisu bili obilježeni crvenim brojkama na kalendarima, ako su ti kalendari imali označene mjesečeve mijene, mogao se lako odrediti datum Uskrsa. Uskrs, dakle, uvijek pada u doba kada Mjesec - pada. I tako dolazimo do druge stvari koja me u vezi Mjeseca jako zbunjivala, a to je kada Mjesec pada i kada raste, odnosno što im to znači prva i zadnja četvrt, odnosno kako ja, laik, pogledom prema Mjesecu mogu znati u kakvom je on stanju? Znam što je pun mjesec ili uštap, znam što je mlad mjesec ili mlađak, ali ono između? Kad je Mjesec, onako kako ga mi sa Zemlje vidimo, nagrizen, jel' mu još malo fali da se napuni, ili je tek počelo njegovo pražnjenje? Jedan moj stariji sugrađanin prenio mi je također vrlo jednostavnu i vrlo maštovitu formulu za prepoznavanje mjesečevih mijena, toliko jednostavnu da se kad se jednom čuje više ne može zaboraviti. Pa kaže ovako: Mjesec uvijek laže. Kada je u obliku slova C, što mi čitamo kao CRESCENDO, što znači da nam želi reći da se povećava, zapravo je suprotno, Mjesec se smanjuje, pada. A kad je u obliku slova D, što čitamo kao DECRESCENDO, želi nam reći da se smanjuje, ali Luna je lažljiva, ona tada raste. Dakle, uvijek čitaj suprotno od onog što ti mjesec kaže. Kad pokazuje CRESCENDO, onda se smanjuje, a kad pokazuje DECRESCENDO, onda se povećava. Još uvijek mi nije jasno je li prva četvrt ona između mlađaka i uštapa, kad Mjesec raste, a zadnja četvrt ona kada mjesec pada, ali sada barem nedvojbeno znam kada se lažljiva Luna puni, a kada se prazni. |
- 09:18 - Komentari (4) - Isprintaj - #
08.04.2007., nedjelja
Istrakon flashback
 Kao što je i običaj, valja za sva vremena zabilježiti ponovno okupljanje pisaca koji su svojim izvrsnim pričama ušli u šestu Istrakonovu zbirku "Krivo stvoreni" (koju možete naručiti za 40 kuna zovete li radnim danom u radno vrijeme broj 052-624-333). Na fotki, koju je pri svečanom proglašenju pobjednika šestog Istrakonovog natječaja snimila Petra Bulić, slijeva na desno stoje: Sonja Matijašić (nakladnik), Juliet E. McKenna (počasna gošća Istrakona), David Kelečić, Vesna Kurilić, Zoran Krušvar, Mihaela Marija Perković, Denis Giljević (drugonagrađeni), Jelena Dunato (pobjednica), Davor Šišović (urednik zbirke), Lučana Macinić, Robi Selan (dobitnik pršuta), Antonio Županović, a čuče, također slijeva na desno: Boris Švel, Domagoj Kontak, Danijel Bogdanović (trećenagrađeni) i Dario Rukavina. Istrakon je za nama (i mnogi su pisali o njemu, zavirite na Istrakonov web), narednih tjedana slijede drugi zanimljivi događaji (vidi stupac lijevo). Podsjećam, u utorak, 10. travnja zadnji je rok za slanje radova na natječaj za "Priče o starim bogovima", to je prvi radni dan poslije praznika, pa ako toga dana pošaljete radove poštom, i u pošti vam opale pečat s tim datumom, sve će biti u redu. Samo vi pišite! A novi Istrakonov natječaj? Po starom običaju, otvoren je odmah nakon završetka posljednjeg Istrakona. Tekst natječaja je na zadnjoj stranici ovogodišnje zbirke, a bit će uskoro i ovdje. |
- 10:33 - Komentari (2) - Isprintaj - #
05.04.2007., četvrtak
Probili smo led
Dinamično je i obilato događajima bilo zadnjih desetak dana, od Istrakona u Pazinu preko Fantastikona u Zenici, pa do predstavljanje Blog-priča u Zagrebu minulog ponedjeljka; pa ću se svega toga morati prisjećati u flashbackovima, od friškijih događaja prema starijima. Najprije, dakle, prvo javno predstavljanje zbirke Blog-priče u Klubu Studentskog centra u Zagrebu, koje se dogodilo u ponedjeljak, 2. travnja, počevši nešto iza 20 sati, a završivši skoro oko ponoći.Simpatična domaćica književnih zbivanja u Studentskom centru, Mirna Bačun, najavila je Porta i mene i zatim nas više-manje ostavila da dalje vodimo program, kojeg je inače otvorila i tijekom večeri glazbom uljepšavala grupa Radost! odnosno Gawrun i njegov brat. Bili su odlični, nasmijali su nas na desetke puta tijekom večeri. Ako se ne varam, okupilo se jedanaest autora iz Blog-priča. Prvi su došli Wall i Lucija9, s kojima smo stigli proćaskati pol urice prije početka programa. Svakog smo doveli pred mikrofon, osim Eduarda Prangera i Tramtinčice, koji su se zadovoljili mahanjem iz publike. Sa svima ostalima smo popričali, poneki su i pročitali izvadak iz svoje priče, a i rekli ponešto o sebi. Daywalker je voditelj na radiju i doveo je na promociju poveće društvo (na slici), čije je brbljanje tijekom večeri razljutilo jedan par koji nam je naprasno otišao, a da nisam ni saznao tko su. Pred mikrofonom se, kao profesionalac, odlično snašao i lijepo nam pomogao na probijemo led. I Wall je bio vrlo razgovorljiv, među ostalim saznali smo i odakle njegovo toliko žestoko, gotovo paranoično zalaganje za anonimnost. Crystal Clear nam je pročitala svoju priču, ali i predstavila svoju multiblogersku ličnost (proznu, poetsku, esejističku) koja se nedavno materijalizirala i u tri njene knjige tekstova s bloga, što su, dakle, najfriškija blogerska oknjiženja, koja ukupni broj knjiga nastalih prema blogova dižu već preko desetke. Od Lucije9 čuli smo kako je nastao njen nick (Lucija bez broja i Lucija s nižim projevima bile su već zauzete!), a lijepo nam je opisala i scenu književnih radionica u Zagrebu koje je pohađala, od Ferićeve do posljednje koju vodi Ludwig Bauer (i dogovorili smo da me upozna s čovjekom, budući da sam njegov obožavatelj, pogotovo romana "Kratka kronika porodice Weber"). Lucija 9 je prva napisala i report s promocije, hvala Lucija! Chablis je na promociju donijela istoimeno vino, a u mikrofon smo popričali o njenom zanimanju učiteljice, međutim nije se dala navesti na dovođenje u vezu njenog posla i njene ljubavi prema pisanju, radije je to prikazivala kao dva zasebna, nezavisna i odvojena svijeta. Ugodno otkriće bio mi je Guedes, naizgled samozatajan tip koji je međutim jedan od najboljih i najizražajnijih čitača odnosno interpretatora vlastitih priča. Uživali smo slušajući ga. S Ire smo, uz čitanje odlomka iz njene priče, popričali o zastupljenosti SF-a na blogu (nedovoljno, nedovoljno!), i povijesne istine radi naglasili da je zbirka BLOG.SF koju je ona uredila prva objavljena zbirka proznih tekstova s bloga. I na kraju, Gawrun je s pozornice sišao do mikrofona i pripomogao da večer zaokružimo u teorijskom smislu, a kad se završnim riječima pridružila i domaćica Mirna Bačun, u razgovoru smo nastojali demistificirati književnost na blogu kao neki "pokret", i zaključak usmjerili ka čistom zadovoljstvu pisanja što ga prakticiraju tisuće blogera, imajući zajedničko jedino blog kao tehničko sredstvo izražavanja, kao što je prije sto godina jedino sigurno zajedničko svim tadašnjim piscima bio papir. Imali smo i jednu nagradnu igru: točno nabrojivši pet autora zastupljenih u zbirci Blog-priče (a nije bilo lako, imamo svjedoke), zbirku kao nagradu osvojila je blogerica Čudna (i još nekako). Na promociji se zbirka i prodavala s popustom, no prodali smo samo jednu. Tko ju još nema, može ju malo povoljnije nabaviti preko Superknjižare. Snimali su nas za HTV, za "Dobro jutro Hrvatska", i to je izgleda jutros bilo emitirano (a meni je promaklo! je li netko gledao? Kaže Porto da je bilo oko 8:30...). Također, oglasili smo i start novog natječaja Naklade ZORO za blog priče, koji počinje važiti čim sastavim i objavim njegova pravila. Za sada imajte na umu da ponovno tražimo kratke priče objavljene isključivo na blogu, i to u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2007. godine (što znači da je natječaj otvoren do kraja godine), i da, za razliku od prošlog natječaja, sada od autora tražimo samo po jednu priču. Vrlo brzo bit će poznat i cjeloviti tekst natječaja. Elem, probili smo led, održali smo prvu promociju Blog-priča, ne baš masovnu, no nadam se da je onima koji su bili tamo bila zanimljiva i zabavna. Nisam uspio puno slikati budući da sam većinu večeri proveo s mikrofonom u ruci, no vidio sam da se bljeskalo, pa ću biti zahvalan ako još netko objavi fotke s te večeri. Slijedeća promocija Blog-priča dio je programa Festivala blog-književnosti koji će se u petak, 13. travnja održati u Rijeci, detalji slijede. |
- 09:00 - Komentari (8) - Isprintaj - #
02.04.2007., ponedjeljak
Blic-vijesti
|
Jurim prostorom i vremenom, pa evo stoga opet samo nekoliko blic-vijesti: - Sinoć sam se vratio iz Zenice, s dvodnevne manifestacije FANTASTIKON, prva SF konvencije možda ikad održane na području BiH. Flash-vijest: bilo je izvrsno, bilo je zabavno, bilo je poučno. Imam milijun dojmova, informacija, anegdota i fotki, no treba se najprije naspavati i proći kroz neke druge hitne obveze. SF-scenu s ove strane Save predstavljali su Petra Bulić i Mihaela Marija Perković u ime Sfere, te ja i Mirko Grdinić iz Pazina; glavni domaćin i organizator bio je Adnadin Jašarević, u programu su sudjelovali još Senad Duran, Veselin Gatalo i Anto Zirdum. Program se sastojao od predstavljanja naših i njihovih knjiga, izložbe stripa i filmske projekcije, te od solidnih količina druženja, izleta i gastronomskih uživanja. Da, naravno, bili smo i na Mjesečevoj piramidi kraj Visokog, ali više od toga impresionirao nas je stari grad Vranduk, nedavno restauriran, izvrstan setting za neku buduću SF konvenciju, a tome će, kažu domaćini, jednom i poslužiti. Detaljni report sa slikama stiže najkasnije preksutra. - Još prošlog vikenda na Istrakonu pokazali smo, no preksinoć smo u Zenici prvi put javno predstavili novi SF roman Veselina Gatala "Cafe Oxygen". Roman je maštovita varijanta "Vodiča kroz galaksiju za autostopere" na balkanski način, izuzetno je duhovit, a na pravim mjestima i bolno alegoričan. Ako ste nestrpljivi dok ne stigne detaljniji info i dok knjiga ne uđe u distribuciju, nazovite ZORO (podaci su tu lijevo, gdje je i info za kupovinu Blog-priča) i naručite odmah! - Ovih tjedana se masovno pojavljuju plodovi mog višemjesečnog uredničkog rada, skoro svaki tjedan po jedna knjiga. Eto, o Blog-pričama smo već puno pričali (još se nitko nije javio na natječaj za recenziju/kritiku/prikaz te knjige!), nakon te knjige prošlog je vikenda izašla šesta istrakonska zbirka "Krivo stvoreni", pa spomenuti Gatalov roman "Cafe Oxygen", a zasad zadnji moj tiskani urednički uradak je zbirka pjesama Tijane Vukić "Ne spavam gola", s ilustracijama Tamare Galović. Kad sam se prije sedam godina počeo baviti uređivanjem knjiga, nisam mislio da ću urediti i neku knjigu poezije, no eto i to se desilo. Želite li provjeriti zašto, nazovite ZORO i naručite zbirku. - Po povratku iz Zenice zadržava se u Zagrebu, budući da se večeras (u ponedjeljak 2. travnja), nadam se da se vijest dovoljno proširila, u Klubu Studenstkog centra u 20 sati događa predstavljanje zbirke "Blog-priče". Vidimo se tamo! |
