Stara Bookaleta
31.01.2006., utorak
Pjesmom na pjesmu
|
Otkad se bavim riječima, samo jednom mi se doista ukazala pjesma. Ide ovako: Ča se sve va brajdah najde Bontempo, brajdica, brgonja, teran amburva, cibabiba, zake, baderjan bergonja, čičuja, pagadebit, činčot cika, šupljika, trebijan, merlot. Koloroža, fragula, las, likant, gnjijet duranija, hrvatica, piloza, karbunet beli teran, trbijan, draganela, đovanin malmazija, malvasija, pintuor, tinturin. Plavina, ulovina, belina, petešić ošćina, bilina, surina, pupčarić mali teran, pagadebit, trminić, šanžlak muhozobac, pasazobac, plemenka, trunjak. Hrbatica, brajdenica, karbonera, plavac indijana, inzulana, vizulana, šajbac oport, rafoško, šajbec, tinta, šimiljon, treminer petehovo jaje, vela pergula, vetriner. Šajbeš, tintar, malvašija, pergola, plihač španjol, španjo, uvaca, kokula, plitkač valtliner, plavinac, hršćavac, malvažija izulana, anzulana, muškat, i tintorija. Nekoliko riječi objašnjenja. Naslov pjesme parafraza je puno starije pjesme "Ča se sve va jamah najde" poznatog (i nažalost pokojnog) pazinskog speleologa, ekologa, boema, anarhista (i još koječega) Drage Opašića Billyja. Stihovi pjesme "Ča se sve va brajdah najde" sastavljeni su od dijalektalnih naziva za razne sorte vinove loze, mahom one "starinske", danas većinom izgubljene i zaboravljene, iako među njima ima i prepoznatljivih naziva. Te sam nazive, uz gomilu drugih dijalektalnih izraza za pojmove iz tradicijske materijalne kulture, sakupljao širom Istre mahom sredinom devedesetih godina prošloga stoljeća (to smo već spominjali u nekoliko postova o Istarskom besidarniku), kasnije tek dopunjujući fond povremenim slučajnim nalazima. Pjesma mi se ukazala (eto, da iskoristim termin Igora Grbića) početkom ovog tisućljeća, kroz dva uzajamno poticajna povoda. U to doba se pripremala izložba, a uz nju i knjiga, u čast stote obljetnice prve sveistarske izložbe vina, održane 1901. godine u Pazinu, čemu sam dao i svoj mali doprinos, pa su se tijekom sređivanja materijala iz riječi razbacanih po papirima i fajlovima počeli ukazivati melodični nizovi slogova i rima. No, drugi i konačni poticaj došao mi je iz slično koncipirane pjesme mnogo uglednijeg kolege Daniela Načinovića. Njegova pjesma ide ovako (prepisat ću samo polovicu): PERSONALSTAND DER K.U.K KRIEGSMARINE (Ein Teilchen) I picinich rainer kutschera czapek kassager švrljuga tittelbach sajz panger podgornik coroszacz wieden szecheny muscha bosznay und meiz gramaticopolo parenzan perko vogrich cocianig marusak sturm willenik yaldez kovačić bulla borovszky mazuranić dobrentei wurm eberle wukellić viscovich pillwax bernetich krčmar hovorka klopp turina giadrossich dorčić ivanac prendini szmola klobučar popp kangrga vesely patek benussi zemanek zaukotich streyhofer zorn cremeville zsoldak stepancich dreher dunay moretti scopinich thorn I drugi dio Načinovićeve pjesme nastavlja se u istom stilu: nabrajanjem i ritmičko-slogovnim kombiniranjem prezimena negdašnjih mornara na službi u austrougarskoj mornaričkoj ratnoj luci u Puli. Pjesmu je Načinović inače redovito čitao na svojim nastupima tih godina, a objavljena je u genijalnoj knjizi "Jingle Joyce", za koju je autor dobio nagradu na književnom natječaju Drago Gervais 2001. godine (kasnije i niz drugih nagrada), a koju je objavio Izdavački centar Rijeka 2003. godine. Moja je pjesma pak tiskana u zborniku "Stoljeće vina", objavljenom u Pazinu u prosincu 2001. godine. |
