Stara Bookaleta
26.01.2006., četvrtak
Prošlost budućnosti
|
Svakih petnaest dana uz prvu jutarnju kavu i obaveznu čašu vode na stolu mi je i novi Zarez, a prvo što u njemu pročitam, tamo negdje pri posljednjim stranicama (ostalo, pri ovom prvom jutarnjem susretu, samo prolistam), kolumna je Nevena Jovanovića, "Noga filologa" (spominjao sam ga/ju više puta, ima i blog, evo linka u stupcu desno). Svaki put me iznova ugodno iznenadi izbor teme, pristup, razrada, i čudesni putovi kojima tekst zavrluda; i dalje je Noga filologa meni osobno najzanimljivija redovita rubrika u bilo kojem mediju bilo koje vrste. Ovaj put se Neven dohvatio, bar naizgled, SF-a. Polazeći od nekih postavki romana Mission of Gravity Hala Clementa iz 1954. godine (neću prepričavati, kupite Zarez i pročitajte sami, doista vrijedi), autor iz bjelodanih primjera kako su se mnogi SF autori malo prevarili u zamišljanju nekih sitnica u budućnosti, preokreće žarište teksta u tezu kako je nama iz budućnosti zapravo jednako teško zamisliti kakve su neke sitnice iz naše svakodnevice doista mogle biti u prošlosti. Život u negdašnjici zapravo nam je jednako (ne)dokučiv kao i život u budućnosti, a da je tome tako, ne svjedoči nam samo književnost kojoj su vrijeme nastanka i vrijeme radnje udaljeni stoljećima, nego i životno (i umjetničko) iskustvo jedne generacije. U svome novinarskom poslu razgovarao sam s ljudima koji se živo sjećaju života u kućama bez dimnjaka (o WC-ima da i ne govorimo), ili pak svakodnevnog pješačenja od središnje Istre do Trsta i natrag, radi, recimo, prodaje jaja na tamošnjim tržnicama, ili pak prozorskog stakla kao luksuza imućnijih. Kad se nedavno reprizirala prva, originalna serija Zvjezdanih staza, s Kirkom, Spockom, Scottyjem i ekipom, mnogima su u današnjoj eri mobitela bili smiješni njihovi komunikatori nalik na već za nas demodirane brijaće aparate (imao sam jednog takvog Remingtona, bio je sav kockast baš kao i Kirkov komunikator), ili pak preklopni prekidači i lampice na onom prvom lončasto-tavastom Enterpriseu. No, da netko danas piše scenarij za Zvjezdane staze, bio bi prisiljen smisliti neki komunikacijski uređaj koji mora biti savršeniji i začudniji od današnjih mobitela, ne? Zato je SF, uz ostalo, i spomenik vremena u kojem je nastajao, a ne samo vizija vremena o kojem piše. A istodobno, prošlost kao predmet povijesne znanosti ispada puno kompliciranija nego što se može rekonstruirati iz spisa, starih novina i arheoloških nalaza. |
