Stara Bookaleta
07.11.2005., ponedjeljak
Martinjske dileme: blagoslov ili krštenje, mošta ili vina?
Uskoro će Martinja (u Istri se taj blagdan naziva sa "a" na kraju), a uz Martinju su usko vezane mnoge vinske ceremonije koje su danas postale ne samo dio modernog folklora, nego čak i pop-kulture, pa i estradnoga biznisa. Zagorci će pjevati "Došel je, došel, Sveti Martin, on vino bu krstil, ja ga bum pil", televizija će slikati kako u konobama "časni muži" maskirani u boga Bakhusa obavljaju "tradicijski" ritual krštenja mladoga vina, pit će se, jesti, pjevati, policija će u martinjskoj noći malo popuniti državni proračun, i proći će nam još jedan "običaj" za kojeg je malo tko svjestan (a ruku na srce - malo koga to uopće briga) da je za naše podneblje novokomponiran možda tek mrvicu manje nego Halloween ili Valentinovo.Martinja ima stanovitu ulogu u procesu proizvodnje vina. Slučajno se termin ovog blagdana, 11. studenog, poklapa s uobičajenim terminom pretakanja i filtriranja mošta, odnosno, nakon tog pretakanja, mošt postaje mlado vino koje se može početi piti, ako je netko baš jako nestrpljiv. Inače bi vino trebalo do prave pitkosti, i do stabiliziranja svih svojih osobina, dozrijevati barem do proljeća. No, recimo da je datum Martinje samo približan orijentir za pretakanje vina, puno su važniji uvjeti da bude suho odnosno burno vrijeme, i da bude pun mjesec (barem se u Istri na to jako pazi). Najvažniji je uvjet, naravno, da je vrenje dovršeno, bez toga ga nema smisla pretakati. Našim ljudima i inače treba jako malo razloga ili povoda za feštu. Važan gospodarski događaj (pretakanje vina) u spoju s "nezapovijedanim" crkvenim blagdanom (spomen danom Svetog Martina) odavno je bio sasvim dobar povod da se ljudi malo zabave. No, kao i u mnogim drugim sličnim slučajevima, kad stvar krene utabanim stazama potrošačkog društva, neki se pojmovi izvitopere. Jedan od tih pojmova je sam "objekt" martinjsko-bakhantičnih fešti: je li tu riječ o moštu ili vinu? Mošt je, u vinarskome smislu, slatki grožđani sok koji se u bačvi na talogu alkoholnim vrenjem pretvara u vino. Završetak vrenja nastupa kada se sav (ili skoro sav) šećer u moštu pretvori u alkohol, odnosno kad tekućina u bačvi prestane "kuhati", pjeniti se i ispuštati mjehuriće ugljičnog dioksida. Zato mlado vino treba otočiti s taloga i spremiti ga u čistu bačvu. Dakle, u vrijeme martinjskih svečanosti više nemamo mošt, nego vino, točnije - mlado vino, i o tome bi trebalo govoriti kad se pred kamerama nazdravlja napunjenim čašama, vrčevima ili bukaletama. Zatim, krštenje ili blagoslov? Vjernici će o ovoj dilemi imati vlastito argumentirano mišljenje, no mislim da i na razini svakodnevnih značenja možemo razlikovati krštenje kao sakrament primanja u zajednicu, i blagoslov kao posvetu, kao pohvalu i preporuku. U mnogim krajevima Hrvatske, martinjske su svečanosti zapravo profane (dapače, vrlo profane), i pojam "krštenje vina" u takvim prigodama naprosto ne leži. Pojam "krštenje" zapravo ne leži ni vinu, ako malo bolje razmislite, "krštenje" je rezervirano za neka vrlo ekskluzivna događanja u životu - ljudi, eventualno brodova. Blagoslov je pak pojam koji dopušta mnogo širu uporabu, i koji sasvim dolično izražava bit onoga što želimo učiniti s vinom na Martinju. Nije da nešto zagovaram, uostalom, svatko ima neke svoje običaje i razloge, ali dilemu iz naslova riješio bih birajući sintagmu "blagoslov mladog vina" umjesto sintagme "krštenje mošta" kada bi me netko pitao što se to zapravo događa kod nas na Martinju. Inače, u malom istarskom gradiću Bermu nedaleko Pazina, poznatom po znamenitim freskama Vincenta iz Kastva, godinama se njeguje običaj blagoslivljanja mladoga vina - u crkvi. Sveti Martin je inače zaštitnik Berma, i blagdan ovog sveca, 11. studeni, ujedno je i najveći godišnji blagdan za Beramce. Na kraju večernje blagdanske mise, u crkvu se unose brente napunjene mješavinom vina iz svih konoba u župi, i pred oltarom ih svećenik - blagoslivlja (vidi sliku). Po blagoslovu se vino iznosi na trg pred crkvom, i tu se nudi svima, domaćima, gostima i namjernicima, a nađe se i nešto za prigristi. Koliko je meni poznato, Beram je jedino mjesto u Istri (za druge krajeve nisam siguran) gdje se martinjske "radnje" s vinom obavljaju u crkvi. A na kraju se svodi na isto: ljudi se zabave i međusobno počaste, kao uostalom i svugdje drugdje. |
