BONECRUSHER

Nemože se razmišljat na prazan stomak, a kad se dobro najedeš onda možeš razmišljat o svemu, tj. nemože se razmisljat praznog stomaka. I tako meni sinula ideja za novi post, ovaj post posvećujem još jednoj hrvatskoj legendi Draženu Petroviću (Šibenik, 22. listopada 1964. - Deggendorf, 7. lipnja 1993.), hrvatski košarkaš.
Jedan je od najvećih hrvatskih i europskih košarkaša koji spada u red najvećih hrvatskih sportaša svih vremena.
Svoju sjajnu i trofejima ispunjenu karijeru počeo je sa svega 15 godina kada ga je trener prvoligaškog kluba Šibenka ubacio u igru nakon čega se javnost po prvi puta upoznala sa vanserijskim igračem koji će desetljeće poslije obilježiti europsku i svjetsku košarku. Dražen je počeo igrati nakon što je starijem bratu Aleksandru skupljao i dodavao lopte na njegovim treninzima. Ostajao bio poslije treninga sam u dvorani i šutirao sve dok ne padne noć. Kad je počeo igrati u šibenskim kadetima, svoju minutažu za trening samostalno je produljivao i do kasnijih sati. Prije škole dolazio je u praznu dvoranu i trenirao a poslijepodnevni trening zadnji je napuštao. Nevjerojatan talent i nesvakidašnja radišnost za tako malog dječaka nije mogla promaći i vrhunskim stručnjacima. Već tada prognozirali su mu vrhunsku karijeru zamijetivši kako je već u ranoj dobi sposoban preuzeti svu odgovornost za svoju ekipu i ako treba utakmicu riješiti sam.
Za punoljetnog Dražena borili mnogi klubovi iz bivše Jugoslavije on je potpisao za zagrebačku Cibonu, klub u kojem je igrao njegov brat. Cibonu je odveo dva puta na tron Europe, u dvije sezone bio i najbolji europski igrač. Tada prelazi u Španjolsku, u momčad Real Madrid, gdje je kao i svugdje gdje je igrao bio obožavan od suigrača i publike jer je i tu momčad ovjenčao trofejima.
U tom periodu Dražen je bio i vođa državne reprezentacije s velikim uspjehom, pa se recimo ističu pobjeda na Svjetskom prvenstvu u Argentini 1990 ili također zlatna medalja na Europskom prvenstvu u Zagrebu 1989.
Fenomenalne igre u Europi nisu ostale nezamijećene među skautima sjevernoameričke profesionalne lige. Košarkašku zvijezdu iz Hrvatske privolili su svoje redove 1990. godine kada je Dražen postao član NBA Portland Trail Blazersa. Premda je prve sezone zbog politike unutar kluba, više sjedio nego igrao, svoj je fenomenalan talent pokazao dvije godine poslije u New Jersey Netsima. Ne samo da je te 1992. bio najbolji šuter tima a pogotovo trica, nego i najbolji Europljanin koji je dotad igrao u NBA ligi. Još jedan trofej, ne manje važan bio je i onaj najboljeg beka pucača NBA te sezone. Te je godine Dražen hrvatsku reprezentaciju odveo do najsjajnijeg uspjeha, srebra na Olimpijadi u Barceloni i to u finalnom srazu sa jedinim pravim Dream Teamom, za kojeg su igrali najbolji igrači iz američke NBA lige te ujedno neki od najboljih košarkaša u povijesti - Michael Jordan, Larry Bird, Magic Johnson, Scottie Pippen i drugi.
Draženov doprinos u NBA ligi je nemjerljiv, jer je u vrijeme kada ondje nije ugralo puno ne-amerikanaca pokazao i dokazao da i europski igraći mogu igrati zapaženu te čak i lidersku ulogu u tim momčadima.
Draženov američki uzlet i divljenje samih Amerikanaca njegovom igrom prekinula je stravična prometna nesreća u kojoj je Dražen izgubio život u 29-oj godini, u naponu svoje karijere. "Amadeus, košarkaški Mozart", kako su ga zvali, bio je ne samo vrhunski sportaš nego i vrhunski čovjek, te je tužna vijest odjeknula ne samo među sportskim krugovima već i šire.
Bio je omiljen u društvu onih koji su znali što je košarka i mada je znao kao beskomprimisni razarač tuđih koševa uništavati protivnike, svi su se divili njegovoj igri sportskom ponašanju i karizmi što se događa jednom u sto godina.
2006. godine je u njegovu čast u Zagrebu otvoren muzej i memorijalan centar "Dražen Petrović", uz košarkašku dvoranu koja također nosi njegovo ime.



POČIVAO U MIRU 1964 - 1993

Sezona je završila, Dinamo ponovo prvak!
Sjajnom igrom Dinama protiv vječitog rivala Hajduka. U 13. minuti Eduardo je postigao prvi gol, za drugi gol pobrinuo se u 39. minuti. Sa 2:0 završeno je prvo poluvrijeme. Počinje drugo poluvrijeme, veći dio utakmice igralo se samo na gostujuča vrata i 9 minuta prije kraja nakon Modrićevog ubacivanja iz kuta Eduardo ponovno precizan i 3:0. To je Dinamova dvadeseta uzastopna pobjeda, te je na kraju prvenstvo završio s dvadeset bodova više od drugoplasiranog Hajduka. Sve je završilo prekrasnim vatrometom i dodjelom pokala i medalja namjenjenih hrvatskom prvaku.

Heroj utakmice i novi rekorder.
Momčad:
12 Lončarić, 5 Ćorluka, 6 Pokrivač, 8 Tomić (od 74. Čale), 10 Modrić, 15 Carlos, 18 Sammir (od 61. Tadić), 20 Vukojević, 23 Schildenfeld, 24 Eduardo (od 85. Jertec), 26 Drpić
klupa: 22 Vranjić, 3 Čale, 4 Jertec, 11 Tadić, 14 Mikić, 16 Kovačević, 21 Pandev.

Razmišljajući o svojim igrama i pizdarijama koje sam radio kao mali klinac sjetio sam se jednog filma uz kojeg sam odrastao i koji mi se jako dojmio, to je američki fantastični pustolovni film iz 1982. koji govori o odrastanju Conana u mističnom svijetu čarobnjaštva. Radnja filma odvija se u brončanom dobu.
Dječak Conan biva svjedokom ubojstva svojih roditelja jedne zime od tajnovitog Thulsa Dooma koji je sa svojom vojskom napao njegovo selo kako bi našao čelik. Conan biva prodan u roblje i poslan da vrti kolo jednog ogromnog kotača. Godine prolaze i dok su svi ostali robovi umrli, Conan je ostao jedini živ i odrastao u snažnog čovjeka. Tada biva kupljen i zaposlen kao gladijator, ali mu vlasnik pokloni slobodu. Po prvi put on se mora osloniti na svoje instinkte kako bi opstao te pozna I sprijatelji se sa nomadom Subotaijom i plavokosom Valerijom. U jednom gradu naiđe na hram u kojemu se štuje kult zmija, a na čijem je čelu upravo – Thulsa Doom. Trio opljačka hram i biva odveden u dvor kralja Osrica koji im da hrpu zlatnika i dragulja samo da mu nađu kćerku koja se okrenula kultu zmija. Na njihovom putu Conan se zaljubi u Valeriju, no ona pogiba. Conan nakon toga konačno nađe hram u kojem Thulsa Doom vodi svoj kult. Kada su se konačno susreli Doom mu je odgovorio; „Moje dijete, došao si k meni moj sine. Jer tko je tvoj otac ako to nisam ja? Ja sam izvor iz kojeg ti tečeš. Kada ja nestanem, ti nikada nisi ni bio. Što bi tvoj svijet bio bez mene?“. Nakon puno premišljanja uzima mač i Doomu zabija smrtonosni udarac.
Ovaj film je kultno remek djelo, pogledajte i uvjerite se sami.

Vrijeme je bilo da nešto napišem o mom rodnom gradu kojeg volim i u kojem živim i nebi ga mijenjao ni za jedan drugi grad na svijetu.
Pula je grad u Hrvatskoj, najveći grad Istarske županije. Leži na jugozapadnom području istarskog poluotoka u dobro zaštićenom zaljevu. Naziv za Pulu dolazi od starog rimskog imena Provincia Iulia Pola Polentia Herculanea.
Poznata je, kao i ostatak regije, po svojoj blagoj klimi, mirnome moru i netaknutoj prirodi. Grad ima dugu tradiciju vinarstva, ribarstva, brodogradnje i turizma, a ujedno je i tranzitna luka. Pula je administrativni centar Istre još od rimskoga doba.
Danas u užem gradskom području broji oko 67.000 stanovnika, no područje koje mu dnevno gravitira, a spletom okolnosti nije i administrativno uključeno u sastav Grada, iako, zapravo, čini njegov sastavni dio, broji više od 100.000 stanovnika. Svrstava ga to, nakon Zagreba, Splita, Rijeke i Osijeka na peto mjesto po broju stanovnika među hrvatskim gradovima.
Najranija povijest Pule počinje u 5. stoljeću pr. Kr. kada je zabilježena najranija stalna naseobina. Grad su osnovali ilirsko pleme Histra, najstarije stanovništvo koje je prebivalo u Istri.
U 1 stoljeću nove ere podignuta je značajna rimska naseobina (Colonia Pietas Iulia Pola). Nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva, gradom su vladali Ostrogoti, Bizantinci, Franci i Mlečani. U 7. stoljeću zabilježen je prvi dolazak Slavena na ova područja. Daljnja povijest grada nastavila je odražavati njegovoj položaj i značenje, posebice onaj u regiji, u krojenju granica među europskim silama.

Pula i Istra su došle pod austrijsku vlast 1848., te su postale dijelom Austro-Ugarskog Carstva pripojene "Küstenlandu". Tijekom toga razdoblja velika prirodna pulska luka postala je mjesto austrijske glavne pomorske baze i glavno središte brodogradnje. Otok Mali Lošinj južno od Pule postao je ljetna odmorišna rezidencija austrijske kraljevske obitelji Habsburg.
Nakon propasti Austro-Ugarske 1918., Pula je uz cijelu Istru postala dijelom Italije čija je vlast trajala do kraja Drugog svjetskog rata. Nekoliko godina nakon rata Pulom su upravljali Ujedinjeni narodi zajedno s američkim vojnim snagama. U to vrijeme Istra je bila podijeljena na okupacijske zone sve do ujedinjenja s ostatkom Hrvatske u granicama Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ).
Gotovo svi građani talijanskog podrijetla koji su činili 90% stanovništva napustili su grad kada je potpao pod Jugoslaviju. Posljedica tome bilo je mijenjanje službenog naziva u Pulu. Od propasti SFRJ, Pula i Istra postali su dijelovi moderne Hrvatske.
Grad je najpoznatiji po svojim sačuvanim antičkim rimskim građevinama od kojih je najpoznatiji amfiteatar iz prvog stoljeća, šesti po veličini u svijetu, a popularno zvan Arena. Jedan je od najbolje sačuvanih amfiteatara iz antike te se još danas koristi tijekom ljetnih filmskih festivala i raznih kulturnih priredbi. Druge dvije značajne i dobro očuvane građevine jesu trijumfalni luk, Slavoluk Sergijevaca i Augustov hram iz 1. stoljeća kojega je dao sagraditi rimski car August. Još se uvijek može šetati kroz staru gradsku četvrt s uskim ulicama išaranima sa srednjovjekovnim i renesansnim zgradama, a popločene antičkim rimskim pločama.
I šta još reći osim Pula to je raj, uvjerite se sami!

Prođe danas ovaj dan, sjedoh ja malo razmišljat i sjetih se da nešto napišem o jednoj humorističnoj seriji i o njenom glavnom liku legendarnom Al Bundyu.
Al Bundy je ime glavnog lika američke humoristične serije "Bračne vode", koji ga je glumio glumac Ed O'Neill. U seriji se prikazivao život tipične američke obitelji. Al Bundy je najbolji američki prodavač cipela. Njegova žena Peg utjelovljuje sve osobine koje dobra žena i domaćica nikad ne smije imati. Kroz seriju su gledatelji upoznali niz osebujnih likova poput susjeda Bundyevih, D'Arcyevih, Alovih prijatelja iz udruge "Ne, gđo.!" i žena koje dolaze u njegov dućan. Al je vječiti gubitnik, ali nam postaje simpatičan jer nikad ne odustaje. Ima sina Buda kojeg djevojke ne podnose iako on smatra da je zgodan, i kćer Kelly, umjetna plavuša koja je u vječitoj potrazi za bogatim dečkima.
U prošlosti je Al bio uspješan, glavni sportaš izmišljene srednje škole Polk. Igrao je američki nogomet, a najveće postignuće mu je postizanje četiri polaganja u finalu srednjih škola. Mogao je ići na koledž, ali je upoznao Peg, napio se, zaprosio je i svemu je došao kraj. Kako je Peg bila trudna, Al je odustao od fakulteta i zaposlio se u prodavaonici cipela.
Rijetko jede jer Peg gotovo nikad ne kuha, obožava striptiz-barove i vozi prastari Dodge, i mrzi svoju punicu.

Al Bundy je CAR.