Bok svima!

Došlo je vrijeme da pišem malo o zbivanjima nakon Splita, dakle postsplitsko razdoblje. Najprije sam se odmarao toliko da sam se zalijepio za krevet od ležanja. Jedne lijepe večeri frend Loli dobio je barku na korištenje, kao da naprave đir on i cura. Bogu hvala, on nema curu pa je poveo nas 3 vatrena muškarca i ženu mačku. Odlučili smo krstariti na relaciji Crikva-Krk. Navratili smo do male djevojčice u jednu uvalu na otoku Krku, ta nam djevojčica nije htjela dati upaljač pod izlikom da nema, a s njom sjedi i radi još 10 ljudi, svi od reda pušači. Razočarani smo nastavili dalje. Tražili smo idealnu uvalu za naše igrice :) Kada smo je našli trebalo je transportirati opremu za roštilj te meso na obalu plivajući dobrih 30m, što je za nas momke u naponu snage preteško. Sve u svemu, uspjeli smo. Kada vozač bijelog golfa okreće ćevape, oni ne mogu biti loši. Iako smo kupili salatu,nju smo na kraju dali medvjedima za večeru. Vatru smo jedva ugasili, zamalo da nismo počeli s uništavanjem najvećeg Hr otoka. Povratak je bio relaksirajući. Iako smo zapeli u Selcu, gdje sam ja dobio titulu heroja. Zapelo je sidro, a hrabri BsK je skočio za njim ko da je djevojka te ga iskusno izvukao te nam omogućio povratak kući.

SRETNO!
Rudarski pozdrav kojim se pozdravljaju rudari prije ulaska u rudnik s ciljem sretnog povratka obitelji nakon rada u rudniku. Ne bih ovo pisao da nisam odradio praksu za faks. Naša prva praksa u trajanju od tjedan dana održana je u srcu susjedne nam BiH. Grad Jajce nikoga nije ostavio ravnodušnim. Mali grad za velike stvari. Put je bio naporan, ali prolazeći kroz sve te gradiće, Bosna me osvojila. Na trenutak pomislih kako je ljepša od Hrvatske ali onda sam se sjetio kako oni nemaju more.Dolaskom u hotel, recepcionerka je znala moje prezime, već sam se ponadao kako je BsK popularan i u BiH,ali ne, nažalost ne. Znala je moje prezime pošto sam zadnji došao, šećer uvijek dolazi na kraju :) U sobi me dočekao napaljeni Navarro, u susjednoj sobi bili su naša papučica iz Zagreba s vidicima iz Podravine te humoristični Jozef. Pošli smo na sastanak, ali kakav bi to bio sastanak kada ne bismo prvo večerali. Od veličine porcija ne bi se najelo ni novorođenče, a kamoli slon poput mene i deva poput Navarra. Važno je istaknuti da sam ja tamo bio među TOP 3 najtežih osoba. Večer smo proveli na narodnoj muzici braće Mešanović uz pokoju čašicu nezdravih sokova.
Sunce nije ni izišlo, a mi smo već morali na posao. Vozili smo se autobusom iz Austro-Ugarske, bilo je pitanje trenutka kada će se raspasti, Bogu hvala, raspao se tek popodne. Dolaskom pred rudnik Poljane, krv mi se sledila. Drvene i uske ljestve, već zamazani radnici, te moji podijeljeni osjećaji. Prvim ulaskom u rudnik, straha je bilo sve manje. Obilazeći rudnik sve sam više osjećao pripadnost ovom časnom poslu. Nije bilo straha, već adrenalina. Onaj osjećaj kad znaš da se svakog trenutka stijena može urušiti i ti postaneš bivši. Pomisao na to da više nikad neću pisati blog i slično. Sva sreća ovdje je stijena stabilnija nego drugdje iako s prirodom je teškom ko i s ženama, nikad ne znaš što će napraviti. Pošto nismo imali što raditi nakon obilaska, a vremena do kraja smjene je mnogo,upravitelj nas je odveo na svoju farmu. Uživali smo u domaćem siru i kruhu, u trešnjama, jagodama,izvorskoj vodi. Važno je istaknuti da smo morali jahati konja, tu je bio prisutan veći strah od hodanja rudničkim tunelom. Preživio sam. Vozili smo se u seoskoj formuli, zaprežnim kolima čiji je vozač kobila Vidra. Smatram da nije potrebno opisivati svaki dan pošto je svaki bio jednak, ali sve zabavniji. Istaknuo bih adrenalinsko spuštanje ljestvama u dubinu od 100m, bio sam brz kao kada se Žak penje na pozornicu. Vidjeli smo sve ono o čemu je naš dragi Trpimir nekada samo pričao, sada je sve bilo na svom mjestu. Svaki dan je donosio nove izazove, ljubav prema mraku i strahu bila je sve veća. Postao sam opsjednut ovakvim stvarima. Dok su neki kartali, BsK se nije ustručavao uzeti kramp u ruke i kopati. Osim rudnika, Jajce su krasile lijepe žene, sve su imale i noge i ruke. Izlazili smo svaki dan, nekada duže, nekada kraće. Vrijeme je odmicalo, jetra je bila sve umornija. Zadnji dan sam si ostavio vremena i prostora za detaljan obilazak ove metropole te za kušanje daleko poznatih bosanskih ćevapa. O ćevapima mogu reći da su jestivi, ali nisu ništa bolji od nekih u lijepoj našoj. Naravno bolji su od onih u studentskom centru. Otkrio sam da je svjetski poznati tenisač,Australac Marinko Matošević rodom iz Jajca. Obišao sam muzej njegovih uspjeha, gdje vjerovali ili ne nije bilo niti jednog pehara i medalja. Šalim se naravno, Marinko je rodom odavde, ali nema muzej...još. Put kući je bio naporan, 8 sati puta, problemi na granici, kava na svakoj drugoj benzinskoj ( a bila samo jedna po putu ). Dolaskom na Kvarner prionuo sam pisanju bloga, no zapeo sam. Nedostatak inspiracije natjerao me da tek sada pišem.

Nastavak ljetovanja....
Počeli smo intenzivnije izlazit, konzumirati brojna alkoholna pića i djevojke. Otišli smo na koncert velike Hrvatske zvijezde, Giuliana. Proslavljeni pjevač sa svojim hitom kako "Srna i koza" kako ju zove jedna od njegovih najvećih obožavateljica iz Matulja, velegrada na zapadu Kvarnera. Bilo je super, kasnije smo puni dojmova otišli u potragu za Boom, opakom zmijom koja se na našu žalost sakrila u istoimeni noćni klub u omalenom mjestu na otoku Krku, Malinska dakako. Malinska je poznata po calzoni kod albanske obitelji, toliko je bila dobra da je često spominjani vozač bijelog golfa grlio wc školjku. Nakon buđenja, kućom je prohodala djevojka u prozirnim gaćama, inače poznata kao djevojka zbog koje kasne svi vaši HŽ vlakovi. Sve u svemu bila su to dva nadasve šarolika dana, krenuli smo na lagani odmor prema Rijeci, gdje su nas majke čekale s toplom juhom.
U međuvremenu smo često boravili na igralištu, naravno ne s loptom nego s limenkama mrzle bire. Jednom ću pričati i o zbivanjima na igralištu, u zadnje vrijeme se tamo odvijaju i erotske masaže, no kao što rekoh, o tome drugom prilikom. Jučer smo odlučili harati Opatijom, hrvatskim Monte Carlom. Večer smo započeli u matuljskim Plodinama, opremajući se za dugu noć. Nastavak je uslijedio u legendarnoj narančastoj raketi broj 37 prema Opatiji, bila je to vježba za nastavak švercanja u autobusima. Dolaskom u Opatiju, mukotrpno je bilo tražiti klupe za naše lijeno dupe. Kada smo ih našli, počeli smo s pripravkom našeg omiljenog pića, riječ je o gemištu dakako, originalnom piću iz podnožja visoke nam Učke. Nas 4 pastuha u društvu ako se dobro sjećam 5 uzavrelih djevojaka. Naravno njih 5 nam nije dosta, mi muškarci smo životinje. Upoznali smo petnaestogodišnju Kiru iz Miamija, te šesnaestogodišnju Nikki iz zemlje tulipana, bile su mrtve pijane i željne lude zabave. Nažalost izvisili smo, odabrale su druženje s nekim tipom iz Zagreba, Jan Gelo, velika zvijezda zagrebačkih podvožnjaka i nadvožnjaka. Zabavu smo nastavili u elitnom Colloseumu, ne onom Rimskom već Opatijskom. Bilo je brdo žena, željnih para dakako. Ostali smo sve dok ne baš zgodni DJ nije napustio klub, tada smo na scenu stupili Homololi, vozač bijelog golfa i ja. Krenuli smo u svoj zločinački pohod po plažama, mislili smo ukrasti ventilator, pa ležaljku. Nažalost, sve je ostalo na riječima. Bilo je preteško za nositi. Odlučili smo se oprati na svjetski poznatoj plaži Lido, bilo je plitko i nije bilo ljudi, a već je zora svitala. Homololi se kupao gol. Nabacili smo obavezni check-in na fejsbuku, pjevali "Lijepa li si" te sušili gaće i užurbano krenuli prema autobusnoj postaji. Ovaj put naišla je legendarna 34, odvela nas do Matulja, u pekaru. Onaj osjećaj kada imaš uzavreli burek s mesom u ruci. Otišli smo na sladoled, kojeg nije bilo, pročitali osmrtnice, da vidimo tko je bivši i krenuli prema Casinu koji radi od 00 do 24, no s pauzom od 07 do 08, moj čarobni sat je pokazivao da je bilo 07:15, tuga i očaj. Zazivali smo ime Giulianove obožavateljice kada smo došli pred njenu kuću, nažalost spavala je. Sljedeće čega se sjećam, bila je moja majka, donijela mi je štrudlu s keljom, hvala joj! Sve u svemu bilo je opet nezaboravno :)

Zasad bi to bilo to, nadam se da ću ubrzo opet pisati. Vi slobodno predložite temu, BsK ispunjava sve želje. Nadam se da sam bio bolji nego zadnji put i da sam ispunio Vaša očekivanja. Uskoro počinjemo i sa stranicom na fejsbuku, zbog lakšeg komuniciranja :)

BsK

Bilo je to u četvrtak, položio sam predzadnji ispit, grlio sam se s majkom na parkingu ispred faksa, neopisiva sreća :)
Dakle što se faksa tiče, još jedan ispit i rješena druga godina, definitivno sam uspješniji nego prošle godine, kada sam si ostavio "samo" dva ispita za jesen. Tad sam ih položio, tako će biti i ovaj put, ali ovaj put želim sa stilom to riješiti, jednom peticom recimo!
Nisam ni stigao kući iz metropole i već sam bio osuđen na raspakiravanje i novo pakiranje za novi put, ovaj put za malo južne Hrvatske. Išli smo s jednim ciljem put Splita i okolice, pretuć Torcidu! Naravno, šalim se. Nisam ja za te mutne i opake stvari. Neki su išli na UMF, a mi ostali smrtnici obilazit Split,Trogir,sve Kaštele koliko god da ih ima te Vis i Primošten.Bilo je fenomenalno,bar meni. Ekipa je bila super,druženje je bilo super, a i sve ostalo više manje....Gdje smo bili, što smo radili? Prvi dan smo obišli vjerovali ili ne Tehnički fakultet u Rijeci jer je frend Homololi morao pojest sendvič, zatim smo obišli benzinsku postaju Janjče u srcu Like, kava je bila skupa. Sljedeća postaja nam je bila ujedno i naša baza za sve dane, Kaštel Stari. Na prvi pogled more čisto, na drugi pogled more prljavo. Vlasnica dvorca u kojem smo bili smješteni, teta Tonka je priznati homofob i domoljub, poznata po svojim pričama kako se pederima podižu cijene apartmana kako nebi sjeme ostavljali po njenom dvorcu. Zatim smo otišli na pizzu kod neke djevojke, mislim da se Marija zove, zaboravila je staviti maslinu na pizzu :( Uslijedila je kupovina lošeg vina tvrtke u stečaju. Započelo je druženje uz čašicu i pripreme za polazak u Split. Vozili smo se žutom raketom prema odredištu, bilo je ljudi svih vjera i boja kože u tom busu....Troje naših s kartama za UMF je naletilo na Torcidu, potukli su se i kasnije rukovali :) nas 4, smrtnika krenuli smo vidjeti gdje završava pruga u Splitu, vjerovali ili ne završava na Bačvicama. Kažu najljepša plaža na svijetu, ali s prugom, očito i jedina....Života nigdje, završili smo u nekom kafeu podno palmi s pogledom na autobusni i željeznički kolodvor. Poznat po tome da ljude iz kluba tjeraju već nakon dva sata iza ponoći i to pjesmom Italianaaaaa. Najsočniji detalj je dok mi je frend Luče držao glavu na kolodvoru.Nakon toga smo lovili taxi, to su činile naše "djevojke" sa svojim atributima, ali nije nam ni to pomoglo, platili smo taxi 212,50kn....Drugog dana sam lovio svoje pamćenje od večeri prije skoro cijelo jutro. Bili smo nekako u banani pa smo odlučili provesti dan na plaži i okolici, more prepuno ko zna čega, sunce jako, moja borba s puknutim japankama i sve ostalo. Svi smo bili nervozni jer nam je stizao Fiuman koji izgledom liči na Juan Pabla iz Kolumbije, Latinoboy...Njegovim dolaskom, nas 8 smo otpočeli još jedno druženje uz čašicu i ostala pomagala, istu večer bila je i fešta po mojim izvorima nekog spasilačkog društva, ne sjećam se....definitivno slabije iskorišten dan, ali zabavan u svakom slučaju.
Treći dan je počeo također povratkom sjećanja, gužvom u krevetu te polaskom prema Visu, najudaljenijem otoku Splitskog arhipelaga. Zabave nam nije nedostajalo ni kada smo na autobusnoj stanici proučavali ostarjelu gospođu kako komarce ubija nekim sprejem po dvorištu te bježi od njih, ko neki štreberko od huligana...vožnja žutom raketom se odužila, u grad smo stigli 21 minutu prije polaska trajekta koji je od stanice udaljen 10-15min, trčali su svi osim mene, ja sam stao u pekari da povećam svoju masu :) Jedva smo stigli na Peru Hektorovića, svi su se ljuljali osim mene, ipak sam se najeo pa sam bio pretežak da bi se mogao micati...S nama se na trajektu vozio Gibonni, curke su se poslikale ko da je na brodu Barack Obama, htjele su sliku iz svakog kutka, nevjerojatno. Nakon 2 i pol sata vožnje izronili smo na Visu. Dočekale su nas izrazito privlačne i atraktivne policajke, volio bih da su me uhitile...Ne bih inače spominjao da smo bili u konzumu da nije moja prijateljica Leopolda kupila samo salamu i sir i pojela bez kruha, svaka joj čast! Do tog trenutka mislio sam da su žene pristojne, bar što se hrane tiče...Prošetali smo po Rivi, vidili cigana i otišli na ručak kod Leopoldine rođakinje Bajo, skuhala nam je ručak. Sad je na Vama da pogodite tko je od nas 4 najviše pojeo i polizao sve tanjure :) Bajo nas je povela na more, na neku udaljenu plažu, pošto nam je rekla da kod nje kući ostavimo i mobitele i novčanike, pomislio sam da nas želim prodati nekim Ruskim turistima kao roblje...Bogu hvala bio sam u krivu. Plaža je bila malko bzvz ali more i ostalo okruženje, to samo Hrvatska ima, savršeno! Bilo je vrijeme za polazak kući, dug put nas je čekao, no ko i obično, bilo je zabavno. Po dolasku u Split, odlučili smo prošetati Rivom. Luče je zapeo u prvom fast foodu, kiksao je. Pojeo je tortilju koja izvana izgleda lijepo, katastrofalnog okusa. Zato i ima problema s ženama, gleda sve izvana, a ne iznutra...Nakon kraćeg obilaska, posvađali smo se oko smjera u kojem treba ići na kolodvor. Ja sam krenuo na jednu stranu, njih troje na drugu, pogodite tko je prvi došao, naravno Ja, zašto? Zato jer sam kralj GPS-a. Na stanici smo upoznali zanosnu plavušu, zove se Manuela, ne znaš jel lijepa il ružna, znamo samo da je imala one ženske probleme i da živi u Kaštel Starom. Pravili smo cirkus u busu, osobito Luče, plavuša nas je odmjeravala cijelo vrijeme, shvatio sam da nije baš pametna, klasika. Mislili smo ju povest sa sobom kako naš vozač bijelog golfa ne bi ostao suh tokom našeg boravka. Ipak smo odustali od toga, ipak su bili oni dani u mjesecu. Djevojka bi zato samo pare od nas izvukla. Ovako smo dosta uštedjeli. Vratili smo se vrlo kasno, trebalo je i pojest i popit, a i otuširat se. Samo najjači su odlučili popit. Tokom večeri me nazvala moja draga frendica s faksa, upala je u krizu te prodaje med, i to cvjetni. Nakon nekoliko čaša kemikalija, odlučio sam okrast naše susjede iz Rusije. Jeo sam čak 4 njihove kobasice, tko zna što je bilo u njima kad je na etiketi sve pisalo na ćirilici. Počeo sam štucat, nisam bio siguran dal me netko spominje ili je to do ovih swingerskih kobasica, inače ti naši susjedi, njih 6 su swingeri. Mislim da je štucanje bilo zbog kobasa, pobojao sam se da sam otrovan i da neću jutro dočekat živ....
Četvrtog dana probudio sam se živ, kobase nisu ostavile trajne posljedice, zahvalio sam se Bogu i otišao na vrelu kavu naših djevojaka. Otišli smo kod Izabel na piletinu, pročitali novine i utovili se. Sad je valjalo poći leći, a ne kući. Tokom vožnje smo odlučili obići neko mjesto u kojem još nismo bili, izbor je bio mali,ali u konačnici odabrali smo Primošten. Očekivao sam više od tog gradića, čak me i razočarao skup parking, te prodaja lošeg vina u kafićima. No, kava je bila jako dobra. Brzo smo napustili ovaj gradić te pošli kući. Raspoloženje je raslo kako smo se udaljavali od Primoštena. Zastali smo opet u srcu Like, slušali ljude kako pričaju o busevima, nogometu, odgoju djece itd. Iskreno da Vam kažem, nemaju pojma o čemu pričaju, tu sam tek shvatio koliko sam ja pametan. Po putu smo vidjeli odbjeglu kravu, htjeli smo je spasiti ali nije bilo mjesta u autu. Pjevali smo Vucu i Ivana Zaka po putu, prava smo klapa. Da se ne poznamo, volio bih nas upoznat. Dolaskom pred kuću naše cure koja više para troši na razglednice nego na hranu, dočekali su je susjedi,svi su mahali, svaki je čekao svoju razglednicu. Dok smo im mi dijelili autograme, ona im je podijeila razglednice :) Rastanak je bio težak, ali kad tad morao sam doći kući, te ljude ću vidjet sljedeći put tek sutra, na našoj bazi, na igralištu....
Toliko zasad, u nedjelju putujem u srce BiH.....Detalji kad se vratim :)
Uživajte u čitanju, i nabacite koji kommmm, nemoj te se sramit.....

Vaš BsK

Bok svima!
Puno je prošlo od zadnjeg posta,čak previše. Shvatio sam da Vas ima puno koji me čitaju pa je moja dužnost svakim postom bit sve bolji i bolji i naravno zanimljiviji. Najvažnija je stvar da sam od zadnjeg posta stariji i iskusniji za otprilike mjesec dana,no dobro,šalu na stranu...Svašta se izdogađalo,svašta će se tek dogoditi. Malo sam u gužvi zbog ispitnih rokova na kojima se još uvijek nisam baš proslavio, iako bi se siguran sam mnogi htjeli mijenjat samnom što se mojih položenih predmeta tiče. Tri ispita me dijele do završetke akademske godine, jedan sam već ostavio za jesen, čisto onako iz gušta da imam što za raditi preko ljeta :) Jedan od onih koji me očekuju ovaj tjedan je naizgled lagan, čeka me samo jedno pitanje na usmenom,koje već znam kako glasi ali...to mi je već treći izlazak jer nisam u stanju naučiti jedno pitanje, blago mojim roditeljima samnom! Važno je za spomenuti da me iščekuje geodezija u ponedjeljak,dakle treći nepoloženi predmet,prvi izlazak dakako,nadam se da će biti uspješniji nego prvi seks :) Dosta o sveučilišnim zbivanjima iako bi vrijedilo spomenuti da jedna naša profa po imenu Vesnica, ima sestru blizanku koja se zove Jasnica,vjerovali ili ne..
Evo na izmaku je i moja zadnja subota u Zagrebu u ovoj akademskoj godini, što reć osim da jedva čekam otići kući....Danas smo nastupili na turniru parova u Zagrebačkoj Jazbini,počelo je kišom završilo je kišom,vrlo naporan dan, čak 5 odigranih mečeva, dobili smo 4 ali onaj najvažniji nismo :(
Sve u svemu nastupom smo zadovoljni, valjalo bi spomenut da su osim mene nastupila još dva BsK-a,jedan mi je čak u rodu, čak 3 pehara od mogućih 6 putuju na Kvarner :) Naravno moj službeno pripada mom Kvarneru,ali ostavit ću ga u svom "Zege" dvorcu kao uspomenu na uspješnih 9 mjeseci tenisa i 60 odigranih mečeva u 2013.godini :) Što se tenisa tiče,sad ću ko Donna Vekić na godišnji odmor,10 dana odmora bit će sasvim dovoljno da saberem misli i vratim se "bijelom lopatanju".
Dok ovo pišem,moj Dinamo se bori za prvi ovosezonski trofej,žao mi je što nisam fizički na Maksimiru ali umor mi jednostavno nije dao, najradije bi odšarafio nogu i uzeo tuđu koliko sam umoran...
Sad bih se najradije mijenjao sa svojim bratom koji ide na masažu, i to vjerovali ili ne kod svoje djeve iz Plodina o.0
Jedan od razloga zašto i pišem danas su moje djevojke s igrališta, koje me vjerojatno i danas tamo čekaju i imaju moju sliku te sam ja s njima prisutan duhom, neću ih imenovat ali one će se prepoznat.Svaka je posebna na svoj način,jedna je opasna i tuče ljude ako ne popiju zadnju kap vina, jedna je najdraža učenica mog tate (malo dvosmisleno :) )Uh ode mi večer dok ih sve spomenem...još tri...Jedna studira na fakultetu za struju,očito zato jer voli utičnice i nadmetanja s muškarcima oko kabela :) Druga je oduvijek vjerna pašti,parmezanu,pizzi, očito je zato napustila Lijepu našu i preplivala Jadransko more da dođe do susjedne nam čizmaste zemlje :) i zaboravih još jednu,samozatajnu obožavateljicu profesora Paje, koja muti kašu s mojim frendom Lolijem :)
Kakav je plan za budućnost? u četvrtak dolazak na svoj Kvarner, dijeljenje autograma na kolodvoru ofc...zatim već u petak rano ujutro polazak za Split, malo istraživati ljepote južnog Jadrana, nedugo nakon toga odlazak kod Hansa u Novalju,spavanje u šumi, te nakon toga odlazak po nekoliko tona boksita u susjednu nam BiH...sve nakon toga još uvijek nije definirano iako planova,ideja,želja uvijek ima...Veselim se kratkom i toplom ljetu ko Armada novim klincima huliganima :D
To bi bilo sve zasada, do pisanja!
Pozdravi uz pjesmu: http://www.youtube.com/watch?v=okxWaHWOohU

Vaš BsK :)