Bilo je to u četvrtak, položio sam predzadnji ispit, grlio sam se s majkom na parkingu ispred faksa, neopisiva sreća :)
Dakle što se faksa tiče, još jedan ispit i rješena druga godina, definitivno sam uspješniji nego prošle godine, kada sam si ostavio "samo" dva ispita za jesen. Tad sam ih položio, tako će biti i ovaj put, ali ovaj put želim sa stilom to riješiti, jednom peticom recimo!
Nisam ni stigao kući iz metropole i već sam bio osuđen na raspakiravanje i novo pakiranje za novi put, ovaj put za malo južne Hrvatske. Išli smo s jednim ciljem put Splita i okolice, pretuć Torcidu! Naravno, šalim se. Nisam ja za te mutne i opake stvari. Neki su išli na UMF, a mi ostali smrtnici obilazit Split,Trogir,sve Kaštele koliko god da ih ima te Vis i Primošten.Bilo je fenomenalno,bar meni. Ekipa je bila super,druženje je bilo super, a i sve ostalo više manje....Gdje smo bili, što smo radili? Prvi dan smo obišli vjerovali ili ne Tehnički fakultet u Rijeci jer je frend Homololi morao pojest sendvič, zatim smo obišli benzinsku postaju Janjče u srcu Like, kava je bila skupa. Sljedeća postaja nam je bila ujedno i naša baza za sve dane, Kaštel Stari. Na prvi pogled more čisto, na drugi pogled more prljavo. Vlasnica dvorca u kojem smo bili smješteni, teta Tonka je priznati homofob i domoljub, poznata po svojim pričama kako se pederima podižu cijene apartmana kako nebi sjeme ostavljali po njenom dvorcu. Zatim smo otišli na pizzu kod neke djevojke, mislim da se Marija zove, zaboravila je staviti maslinu na pizzu :( Uslijedila je kupovina lošeg vina tvrtke u stečaju. Započelo je druženje uz čašicu i pripreme za polazak u Split. Vozili smo se žutom raketom prema odredištu, bilo je ljudi svih vjera i boja kože u tom busu....Troje naših s kartama za UMF je naletilo na Torcidu, potukli su se i kasnije rukovali :) nas 4, smrtnika krenuli smo vidjeti gdje završava pruga u Splitu, vjerovali ili ne završava na Bačvicama. Kažu najljepša plaža na svijetu, ali s prugom, očito i jedina....Života nigdje, završili smo u nekom kafeu podno palmi s pogledom na autobusni i željeznički kolodvor. Poznat po tome da ljude iz kluba tjeraju već nakon dva sata iza ponoći i to pjesmom Italianaaaaa. Najsočniji detalj je dok mi je frend Luče držao glavu na kolodvoru.Nakon toga smo lovili taxi, to su činile naše "djevojke" sa svojim atributima, ali nije nam ni to pomoglo, platili smo taxi 212,50kn....Drugog dana sam lovio svoje pamćenje od večeri prije skoro cijelo jutro. Bili smo nekako u banani pa smo odlučili provesti dan na plaži i okolici, more prepuno ko zna čega, sunce jako, moja borba s puknutim japankama i sve ostalo. Svi smo bili nervozni jer nam je stizao Fiuman koji izgledom liči na Juan Pabla iz Kolumbije, Latinoboy...Njegovim dolaskom, nas 8 smo otpočeli još jedno druženje uz čašicu i ostala pomagala, istu večer bila je i fešta po mojim izvorima nekog spasilačkog društva, ne sjećam se....definitivno slabije iskorišten dan, ali zabavan u svakom slučaju.
Treći dan je počeo također povratkom sjećanja, gužvom u krevetu te polaskom prema Visu, najudaljenijem otoku Splitskog arhipelaga. Zabave nam nije nedostajalo ni kada smo na autobusnoj stanici proučavali ostarjelu gospođu kako komarce ubija nekim sprejem po dvorištu te bježi od njih, ko neki štreberko od huligana...vožnja žutom raketom se odužila, u grad smo stigli 21 minutu prije polaska trajekta koji je od stanice udaljen 10-15min, trčali su svi osim mene, ja sam stao u pekari da povećam svoju masu :) Jedva smo stigli na Peru Hektorovića, svi su se ljuljali osim mene, ipak sam se najeo pa sam bio pretežak da bi se mogao micati...S nama se na trajektu vozio Gibonni, curke su se poslikale ko da je na brodu Barack Obama, htjele su sliku iz svakog kutka, nevjerojatno. Nakon 2 i pol sata vožnje izronili smo na Visu. Dočekale su nas izrazito privlačne i atraktivne policajke, volio bih da su me uhitile...Ne bih inače spominjao da smo bili u konzumu da nije moja prijateljica Leopolda kupila samo salamu i sir i pojela bez kruha, svaka joj čast! Do tog trenutka mislio sam da su žene pristojne, bar što se hrane tiče...Prošetali smo po Rivi, vidili cigana i otišli na ručak kod Leopoldine rođakinje Bajo, skuhala nam je ručak. Sad je na Vama da pogodite tko je od nas 4 najviše pojeo i polizao sve tanjure :) Bajo nas je povela na more, na neku udaljenu plažu, pošto nam je rekla da kod nje kući ostavimo i mobitele i novčanike, pomislio sam da nas želim prodati nekim Ruskim turistima kao roblje...Bogu hvala bio sam u krivu. Plaža je bila malko bzvz ali more i ostalo okruženje, to samo Hrvatska ima, savršeno! Bilo je vrijeme za polazak kući, dug put nas je čekao, no ko i obično, bilo je zabavno. Po dolasku u Split, odlučili smo prošetati Rivom. Luče je zapeo u prvom fast foodu, kiksao je. Pojeo je tortilju koja izvana izgleda lijepo, katastrofalnog okusa. Zato i ima problema s ženama, gleda sve izvana, a ne iznutra...Nakon kraćeg obilaska, posvađali smo se oko smjera u kojem treba ići na kolodvor. Ja sam krenuo na jednu stranu, njih troje na drugu, pogodite tko je prvi došao, naravno Ja, zašto? Zato jer sam kralj GPS-a. Na stanici smo upoznali zanosnu plavušu, zove se Manuela, ne znaš jel lijepa il ružna, znamo samo da je imala one ženske probleme i da živi u Kaštel Starom. Pravili smo cirkus u busu, osobito Luče, plavuša nas je odmjeravala cijelo vrijeme, shvatio sam da nije baš pametna, klasika. Mislili smo ju povest sa sobom kako naš vozač bijelog golfa ne bi ostao suh tokom našeg boravka. Ipak smo odustali od toga, ipak su bili oni dani u mjesecu. Djevojka bi zato samo pare od nas izvukla. Ovako smo dosta uštedjeli. Vratili smo se vrlo kasno, trebalo je i pojest i popit, a i otuširat se. Samo najjači su odlučili popit. Tokom večeri me nazvala moja draga frendica s faksa, upala je u krizu te prodaje med, i to cvjetni. Nakon nekoliko čaša kemikalija, odlučio sam okrast naše susjede iz Rusije. Jeo sam čak 4 njihove kobasice, tko zna što je bilo u njima kad je na etiketi sve pisalo na ćirilici. Počeo sam štucat, nisam bio siguran dal me netko spominje ili je to do ovih swingerskih kobasica, inače ti naši susjedi, njih 6 su swingeri. Mislim da je štucanje bilo zbog kobasa, pobojao sam se da sam otrovan i da neću jutro dočekat živ....
Četvrtog dana probudio sam se živ, kobase nisu ostavile trajne posljedice, zahvalio sam se Bogu i otišao na vrelu kavu naših djevojaka. Otišli smo kod Izabel na piletinu, pročitali novine i utovili se. Sad je valjalo poći leći, a ne kući. Tokom vožnje smo odlučili obići neko mjesto u kojem još nismo bili, izbor je bio mali,ali u konačnici odabrali smo Primošten. Očekivao sam više od tog gradića, čak me i razočarao skup parking, te prodaja lošeg vina u kafićima. No, kava je bila jako dobra. Brzo smo napustili ovaj gradić te pošli kući. Raspoloženje je raslo kako smo se udaljavali od Primoštena. Zastali smo opet u srcu Like, slušali ljude kako pričaju o busevima, nogometu, odgoju djece itd. Iskreno da Vam kažem, nemaju pojma o čemu pričaju, tu sam tek shvatio koliko sam ja pametan. Po putu smo vidjeli odbjeglu kravu, htjeli smo je spasiti ali nije bilo mjesta u autu. Pjevali smo Vucu i Ivana Zaka po putu, prava smo klapa. Da se ne poznamo, volio bih nas upoznat. Dolaskom pred kuću naše cure koja više para troši na razglednice nego na hranu, dočekali su je susjedi,svi su mahali, svaki je čekao svoju razglednicu. Dok smo im mi dijelili autograme, ona im je podijeila razglednice :) Rastanak je bio težak, ali kad tad morao sam doći kući, te ljude ću vidjet sljedeći put tek sutra, na našoj bazi, na igralištu....
Toliko zasad, u nedjelju putujem u srce BiH.....Detalji kad se vratim :)
Uživajte u čitanju, i nabacite koji kommmm, nemoj te se sramit.....

Vaš BsK