balada o žarulji
BALADA O ŽARULJI
Mada je svjetlila i razbijala tamu
Sad će je bacit u kantu il' jamu
Slomljena nit u balonu od stakla
Zaslužila raj je, a dat će joj pakla
Nesebično svoju svjetlost je lila
Al' samo potrošna roba je bila
Zbog puknute niti od wolframa
Heroinu svezuju na stup srama
Ona… koja je zaslužila pijedestal
Bit će samo smrvljen kristal
A onaj… kog je plašila tama
Baš taj je svojom nogom slama
Da je bila poput sebične hulje
Opravdao bih sudbinu žarulje
Ali da ona... koja je bila lučonoša
Leži na dnu smetlarskog koša
Kraj treba istaći poantom
Svijet zaslužne nagrađuje kantom
A čovjeku je dano da uči
Na primjeru male pregorjele luči
