skretničar sreće
SKRETNIČAR SREĆE
Nikad vam neću saznati ime, a ni vi moje
(što će ovoj pjesmi donijeti određenu čar).
Stajali ste na peronu željezničke postaje
nervozno pušeći i rukom krijući žar
kao da vam nijedan dan života ne preostaje
(i da za vas uopće ne postoji sutra)
čak se i siva boja vašeg mantila utapala
u sivilo koje je vladalo tog zimskog jutra.
Promatrao sam vas kroz zamagljen prozor
svog kupea. Vaš je izraz odavao borbu
koja se u vama vodila, a u putnu torbu
do vaših nogu složili ste cijeli život
prepun sumnje i straha, ali se vaše lice
pod koprenom dima i smrznutog daha
u tom zimskom jutru doimalo bajkovito.
Osjetih neobjašnjivu prisnost pa poželjeh
izaći i reći vam kako taj smjer u koji kanite
ne donosi sreću, kako to pouzdano znam
jer upravo stigoh odatle, i da ne preuranite
u odlukama i kako je život preoštra kama
na koju se porežu oni što se prejako vežu
ali moj vlak krenu i već za tren ne vidjeh
ženu već samo sjenu u kojoj se žario žar
a kad je zgasnuo i on, samo polja, polja,
polja pod snijegom…
Nikad vam nisam saznao ime, a ni vi moje
(što je ovoj pjesmi dalo određenu čar),
ali sjetim se, Vas se sjetim, tako, u neke zime,
kad mi na prozoru iznikne srebrno cvijeće,
(i kad se u jutru rastapa zadnja noćna tama),
i pitam se tada… je li skretničar sreće
tog jutra bio milostiv i prema vama?
(d.gortan)
Oznake: dragan gortan poezija, tuga
26.08.2014. u 17:34 | 2 Komentara | Print | # | ^U šuštavoj travi, pod malim drvom
U ŠUŠTAVOJ TRAVI, POD MALIM DRVOM
o kako smo bili mladi
u to davno ljetno veče
kad smo pod krošnjom trešnje
slušali potok gdje lijeno teče
kad ne dospjeh te poljubiti nježno
jer sram mi zalijepi usne
a i mogla si ostati vani... samo,
dok večer se mrakom ne zgusne
pa si pohitala kući
dolje... niz cestu
tek prozborivši tiho
sutra... na istom mjestu
a ja ostadoh ležat pod krošnjom
gledajući gdje se krijesnice roje
a možda su to umirale zvijezde
padajući u travu, zbog nas dvoje
o, kolike li samo godove
to drvce svom presjeku doda
i kolike li mu od tada plodove
odnesu ptice i nabujala voda
da ne zavoljeh nikad nijednu
kao tebe... ljubavlju prvom,
ljubavlju čistom, u to davno veče
u šuštavoj travi, pod malim drvom
i kad me danas iz stvarnosti
prene misao pa tamo ponese
u meni vatre neugasle vremenom
još živim zvijezdama krijese
*
Oznake: dragan gortan poezija
22.08.2014. u 22:56 | 4 Komentara | Print | # | ^sve se sazna
SVE SE SAZNA
tvoje oči prepune snova
u njima odsjaj neba od olova
(nad gradom u kome se sve sazna)
i jedna ulica… prazna… prazna
i kiša će… samo što nije
a mi… dva lista što ih vjetar vije
(u gradu u kome se sve sazna)
i tvoja ruka… mazna… mazna
znaš…
postanemo li ljubavnici
naš život bit će ples na žici
a na kraju…
(jer uvijek se na kraju sazna)
s kišom past će… kazna… kazna
*d.gortan*
Oznake: dragan gortan poezija
17.08.2014. u 21:31 | 4 Komentara | Print | # | ^ne bi znala
NE BI ZNALA
Da sam oblak
Plakao bih krišom
Jer suze bih svoje
Sakrio kišom
Sačekao vjetar
Da visoko me vine
... i raspline...
... a kad bi kiša
Po tvom licu pala
Da su suze moje
Ti ne bi ni znala
(''Nebo... Tvoje oči'', Matica hrvatska, 2009.)
Oznake: dragan gortan, poezija
16.08.2014. u 10:52 | 3 Komentara | Print | # | ^kad svijeće zgasnu u snu
KAD SVIJEĆE ZGASNU U SNU
(mojoj noni)
nona…
tvoja suza kreće
dok moliš
uz plamen svijeće
dok kroz prste ti
mala zrnca idu
plamen zlatom rubi
tvoju sjenu na zidu
nemoj…
da te to postidi
na sjeni se
suza ne vidi
samo ja ju
vidim jasnu
dok svijeće gasnu,
u snu... i zgasnu
* 14.08.2014. u 18:11 | 4 Komentara | Print | # | ^
zašto pastir kravu čuva
ZAŠTO PASTIR KRAVU ČUVA
Od kad su kravu
Navukli na travu
Jedva živa
Ne preživa
Zatvara kapke
Ne osjeća papke
Duboko vuče
I samo muče
Od svog je bika
Učinila frika
Onako masivan
Pušač je pasivan
Sad pašom se liječi
Da opet promliječi
A pastir ju čuva
Da ne duva
*
14.08.2014. u 00:11 | 2 Komentara | Print | # | ^
to
TO
... što je vaša ruka htjela
Te davne zime
U holu novogoričkog hotela
(kome zaboravih ime)
Kad ste mi... onako
Tek ovlaš dotakli lice
Ostavljajući me zbunjena
Kao i snijeg ptice
(koji je te zime prerano pao)
Tada nisam znao
Saznah godinama kasnije
I sam tražeći Ljubav
Kao promrzla i gladna ptica
Pod snijegom mrvice kruha
(... 04.08.2014. u 14:03 | 4 Komentara | Print | # | ^
od kad te ni
OD KAD TE NI
od kad te ni, stari,
mater neće doli
di su tvoje stvari
kopita i postoli
misli, nać će te
nagnjena nad stol
kako dretvu vučeš
kroz kaligarsku smol
pa će joj uć reć...
šu, Jože, hoj jes'!
a onda će za mizu
morat sama ses'
od kad te ni, ćale,
mater neće doli
zvečer stavi oćale
pa 'z librića moli
kopita – drveni kalupi za izradu cipela
postoli – cipele
dretva – debeli postolarski konac
kaligarska smol – postolarska smola
šu, hoj jes – ajde idi jesti
miza – stol
librić – knjižica, molitvenik
01.08.2014. u 23:55 | 4 Komentara | Print | # | ^
