U šuštavoj travi, pod malim drvom
U ŠUŠTAVOJ TRAVI, POD MALIM DRVOM
o kako smo bili mladi
u to davno ljetno veče
kad smo pod krošnjom trešnje
slušali potok gdje lijeno teče
kad ne dospjeh te poljubiti nježno
jer sram mi zalijepi usne
a i mogla si ostati vani... samo,
dok večer se mrakom ne zgusne
pa si pohitala kući
dolje... niz cestu
tek prozborivši tiho
sutra... na istom mjestu
a ja ostadoh ležat pod krošnjom
gledajući gdje se krijesnice roje
a možda su to umirale zvijezde
padajući u travu, zbog nas dvoje
o, kolike li samo godove
to drvce svom presjeku doda
i kolike li mu od tada plodove
odnesu ptice i nabujala voda
da ne zavoljeh nikad nijednu
kao tebe... ljubavlju prvom,
ljubavlju čistom, u to davno veče
u šuštavoj travi, pod malim drvom
i kad me danas iz stvarnosti
prene misao pa tamo ponese
u meni vatre neugasle vremenom
još živim zvijezdama krijese
*
Oznake: dragan gortan poezija
22.08.2014. u 22:56 | 4 Komentara | Print | # | ^