25.10.2006., srijeda

BRAČNI PAR SUZANA I SILVIO SATTOLO IZ POŽEGE POKRENULI VLASTITI POSAO ŽELIMO BITI PRIMJER DJECI, MLADIMA I NEZAPOSLENIMA Gladni smo informacija o poduzetništvu. Bojimo se odmah krenuti u veću proizvodnju kupina, sigurnije je u ovakvoj proizvodnji ići korak po korak, puževim korakom. Kada ste mladi, kada nemate posao razmišljate o vlastitom poslu, tada očekujete pomoć drugih, stručnjaka i institucija. Godine prolaze i želite biti samostalni, želite nešto stvoriti. Upravo su takvi Suzana i Silvio Sattolo, bračni par iz Požege. Završili su ekonomsku školu u Požegi. Oboje rođeni Požežani, imaju troje djece Petru, Emu i Eugena. Suzana je dala otkaz 2001.g., u konfekciji Sloga, a Silvio je ostao bez posla u Požeškoj banci, nakon 12 godina rada. Sve to ih je natjeralo da počnu razmišljati o vlastitom poslu. Proizvodnja kupina Logično je bilo da krenemo u poljoprivrednu proizvodnju jer imamo dosta zemlje iako je problem što je tih 5 hektara razbacano na više parcela. A za ozbiljniju proizvodnju trebate imati cjelinu zemljišta – kaže Silvio I nastavlja: - Odlučili smo se za proizvodnju kupina i o plasmanu kupina, vina, likera i soka. Naravno da sve to traži veća ulaganja. To je velika investicija koja zahtijeva oko 80.000 kn/hektaru ali je dobra investicija. Pod uvjetom da niste sitni. Prije nego smo krenuli u proizvodnju raspitali smo se o mogućnostima proizvodnje. U Orahovici su nam savjetovali da idemo korak po korak, da uđemo u kooperaciju sa njima. Oni vam osiguraju sve (sadni materijal, savjete i dr.) i kasnije vam otkupljuju sirovu kupinu. Nažalost cijena je dosta niska. Strah od veće proizvodnje Suzana kaže: - Mi smo se sada odlučili krenuti sa proizvodnjom kupina na 2000 m2, sami smo sve finacirali, ali još nismo donijeli konačnu odluku kako dalje. Nismo se usudili krenuti na veće površine. Vjerovatno ćemo sve to pokrenuti na 1 hektaru iako znamo da to nije rentabilno jer bi nam jedan hektar pokrio samo osnovne troškove, bez ulaganja. Za vraćanje uloženih sredstava treba par godina. Registrirala sam OPG (obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo) u siječnju ove godine i tu zaista nisam imala problema. Upisani smo u Upisnik, ali se nisam odlučila za sustav PDV-a. Prije nego smo ušli u tu proizvodnju obišli smo neke proizvođače, recimo jednoga u Trenkovu. Ali pitanje je li sve to dovoljno? Poznamo tehnologiju proizvodnje kupinovog vina, imamo podrum, ali nemamo dovoljno informacija o cijenama takvih proizvoda, o ponudi i potražnji, gladni smo informacija o kupinama. Silvio kaže: - Bojimo se krenuti odmah u veću proizvodnju, jer tržište nije stabilno. Cijene sirovih kupina variraju, nemate sigurnost u isplativost proizvodnje. A kada recimo potpišete kooperantski ugovor onda morate isporučiti kupinu bez obzira kako će kupine roditi. Primjer drugima Silvio priča: - Mi smo na neki način samouki, pomogli su nam ljudi koji se time bave i nemamo novaca da plaćamo savjete o proizvodnji kupina. Bilo bi dobro da se poveća angažman svih institucija u županiji, da nam pomognu. Vrlo je važno kada u nešto krećete, a ne nemate dovoljno iskustva, da imate neku službu koja bi vam primjera pomogla u prve 2 godine da se lakše uključite u tržište. Da probijete led. Mi ne znamo da sada ovdje imamo recimo zadrugu koja bi nam mogla oko toga pomoći. A treba preživjeti prve dvije – tri godine. Problem je i financiranje cijelog projekta. U ovoj proizvodnji vidimo budućnost samo u zaokruženju proizvodnje (kupina, liker, vino, sok). To nam je plan. Rješenje za nas sitne se nalazi u udruživanju i povezivanju proizvođača i jačem uključivanju županije u pomaganju sitnih proizvođača. Samo udruženi možemo postići povoljnije uvjete i biti konkurentniji na tržištu. Jedna dobro organizirana zadruga bi mogla otkupljivati prerađevine od kupina i plasirati ih na tržište. Tako bi se isplatilo raditi jer sve do 10 hektara je presitno. Zemlja nam se nalazi u općini Brestovac i razmišljamo da tamo ima dosta mladih i nezaposlenih koji će možda kada vide nas krenuti u proizvodnju kupina. Želimo njima biti primjer i potaknuti ih na to. Iako je teško ljude pokrenuti, ima dosta barikada, prepreka, ali bitna je upornost i volja. IZDVAJAM Požega nema savjetnike Smeta nam što u Požegi nema recimo savjetnika za poduzetnike da možemo tamo otići i ako nas nešto muči da možemo pitati – kažu Suzana i Silvio. Postoji Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu (HZPSS) koji nam je stručno pomogao, ali njih je malo i teško ih je uvijek dobiti na raspolaganje. Pomogli su nam koliko mogu, no to nam nije dovoljno. Nedostaje nam mogućnost dobivanja svih vrsta informacija o poslovanju. Suzana i Silvio Suzana iznosi svoj pogled na budućnost: - Mislim da sam sada u najboljim godinama. Obožavam učiti i fizički raditi. Volim vidjeti rezultate svoga rada. U ostatku svoga života mogu napraviti nešto korisno i biti primjer svojoj djeci. Život se ne sastoji od toga da sjedite pred televizorom i računalom. Silvio je član udruge «Moja zemlja» kojoj je cilj promovirati hrvatske proizvode, okupiti ljude koji će potaknuti proizvodnju i plasman domaćih proizvoda. Udruga povremeno organizira stručna predavanja.

- 17:19 - Komentari (14) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.