Bog sluša Drum&Bass

Nisam veliki um, niti ću to ikad biti, barem se tomu ne nadam. Nisam veliki filozof, ni teolog. Ja samo slušam glas svoje savjesti i svog razuma. Ta savjest i razum me uvijek iznova iznenađuju svojom jasnoćom i točnošću, nepogrješivošću. Tko je taj glas u nama, tko je taj um u nama što nam upravlja stazama? Možda Bog, ne znam. Nisam neki veliki pristaša onih koji misle da znaju mnogo toga o Bogu. Ja o Bogu gotovo ništa ne znam, ali ono što znam jest da postoji, i to mi je dosta, zbilja jest. Filozofija i teologija Zapada se slažu u tome da Bog nužno mora biti jedan, inače nije bog. Pozivam se tu na Aristotela i njegovog nepokrenutog pokretača, i na sve kršćanske teologe kroz povijest koji nisu otpisani zbog hereze dualizma i sličnih zastranjenja. Svaka čast indijskom budizmu i sličnim religijama, ali njihove vizije božanstva nisu najlogičnije.
U ovoj priči nema previše mudrovanja. Ipak, najviše problema ljudima koji ne shvaćaju kršćanstvo predstavlja Sveto trojstvo. Kako se „odjednom“ jedan Bog pretvorio u tri?
I tu su stvari prilično jasne. Bog jest jedan, ali se on pojavljuje u tri dimenzije: bog, logos, čovjek. Logos je posrednik između Boga i čovjeka, to je Isus Krist. Ta tri bića postoje svaki za sebe, nisu eksplicitno jednaki, tj. ne možemo reći da je Duh Sveti Isus Krist, niti da je Isus Krist Bog. Oni se nalaze u tzv. justa poziciji, nešto kao ulje u vodi, jedno su ali su ipak odvojeni. Možda neke zbunjuje što sam napisao da Isus nije Bog. Ta tvrdnja je Biblijska, a ne moja. Isus nikada za sebe nije izričito tvrdio da je bog. Prolistajte Drugi zavjet i sami se uvjerite. Isusa su „pobožanstvenili“ teolozi zbog njegove univerzalne spasenjske misije. Da Isus nije bog onda on ne bi bio spasitelj svih ljudi, nego samo odabranih, kako su u Isusovo vrijeme neki i mislili. Ipak kaže sv. Pavao: „Nema više ni Židov, ni Grk...“, svi smo jedno u Isusu Kristu. On je spasitelj onoga tko ga prihvati kao spasitelja, neće on nikoga siliti da se obrati mada sv. Pavao nekad zna i oštro govoriti, prijetiti, da se svi moraju pošto poto obratiti, ali tako istuppa samo zto jer je zabrinut za spasenje svih ljudi.
Stari stav Crkve da izvan nje nema spasenja je napušten Drugim vatikanumom, gdje se u dokumentu o drugim religijama kaže da se spasenje može postići i u njima ukoliko netko, iako zbog svog neznanja o Isusu kao spasitelju, teži dobroti, poštovanju života i drugih ljudi.
To je, može se reći kao nekakav kompromis. Spasenje da, ali zbog neznanja. Napreduje Crkva laganim korakom u poniznosti što se naučavanja tiče. Vjerujem da je slijedeći na redu celibat, koji će se staviti na osobnu odluku svećenika, hoće li ga ili ne prakticirati.

Bog s vama!