Čačinački Alkosi

Pohodili smo u nedjelju još jednu utakmicu nogometne reprezentacije koja je nakon 4 godine opet došla u Osijek odigrati jednu prijateljsku utakmicu protiv ne baš atraktivnog suparnika. Nama to nije bilo bitno, bitno je samo bilo nabrzinu se organizirat i otić na utakmicu.

tako smo prošli tjedan skupili 9 ljudi, napunili kombi i zadužili Darka i Tereka (ne Darka Tereka nego Darka I Tereka) da nam kupe ulaznice.

U kombi smo se ukrcali oko 15 sati i krenuli put Osijeka po nekoj pasjoj vručini bez trunke svježeg zraka u Lujzinom kombiju. A neki su još uz to patili od mamurluka.....

Kec, Ile, Božo, Krco, Ramić, Bobika i vozač Lujza (koji nas je samo vozio jerbo nije smio na utakmcu) su se zaputili prema Osijeku i u Bizovcu pokupili braću Preradović koji su u kombi donijeli dašak tj. zadah janjetine i mladog luka.

U Osijek stižemo relativno brzo )lujza nas je vozio kao da nas je ukrao) i odlazimo kod Darka i Tereka u stan. Čim smo stigli, ja sam se izvalio u jedan od kreveta a pederi su brže bolje narezali kruha, kulena i kobasice i iskoristili moj trenutak odmora da sve pojedu. Otišlo se po gajbu i pokušavalo objasnit policiji gdje se nalazi taj stan.

Prema stadionu krećemo oko 17.30. Idemo pješke ia zajebavamo se po Osijeku. Lagano ispijaju i drugog mojeg pivkana kojeg sam si uzalud poneo jerbo mi je i dalje bilo muka i glava mi je pucala.


By bobika at 2010-05-27

Na stadion ulazimo oko 18 i 15 te se tu raširujemo kao rakova djeca. Kec i Krco ulaze prvi i odlaze na južnu tribinu (ispod semafora) gdje vješaju naš transparent i ostaju usamljeni.



Zoki, Veco, Božo, Ramić i ja sjedamo na istok a Darko i Terek odlaze u ložu na zapad jer ih mulac nije htio s tim kartama pusti na istok.



S početkom utakmice, počinje i kiša a pederi iz lože šalju SMS "Jel vam treba kišobran?" Sva sreća da nije dugo i jako padala jer si nismo svi ponijeli kabanice i slične zajebancije.



Utakmica je bila takva kava je bila, stadion ipak nije bio pun a atmosfera relativno dobra (moglo je i bolje).




Po svršetku utakmice nalazimo se dečkima iz Vinkovaca s kojima razmjenjujemo poklone ispozdravljamo se i krećemo svatko na svoju stranu.


lujza i Ileš nas čekaju u kombiju na parkingu kod baumaxa (e, da, Ileš je ostao s Lujzom iz solidarnosti). Ulazimo u kombi, ja gladan ko pas jerbo nisam ništa jeo, uzimam ruksak i posežem za sendvičima kad ono..... NEMA SENDVIČA!!!!! Pojela mi ova dva psa oba sendviča a meni želudac zaljepljen za kičmu.



Ne isplati mi se plakati, malo im prigovaram i krećemo doma. Stigli smo oko 22.30 i ja sam se otišo oprat i leć Nisam ni večerao. Pregladnio sam pa nisam mogao jesti.