Čačinački Alkosi

Prošlo je već skoro punih tjedan dana otkako smo mi Čačinački Alkosi organizirali ovu akciju u suradnji sa Zakladom Ana Rukavina i napokon eto posta. Kriv je moj kronični "ljenitis" koji me svako malo uhvati i nepušta.
Akcija je održana u subotu 23.06.2007. u zgradi čačinačke Osnovne škole i odaziv građana je bio solidan.Naš predsjednik Ileš je kaže zadovoljan,a li ja priznajem da nisam i da sam očekivao nešto više zainteresiranih. Na akciju se odazvalo 69 duša,uglavnom iz Čačinaca i nekoliko pojačanja iz Orahovice.

Počeli smo se okupljati oko 14 sati i prvo smo se informirali na letcima koje su nam podjelile ljubazne tete iz Zaklade,a Ileš je doneo cugu da se svaki donator može i malo okrijepiti na naš račun. Nakon što je sve bilo spremno,pristupili smo akciji. Led je probio predsjednik Ileš a za njim smo išli mi ostali jedan po jedan i sve tako do broja 69 (neka me netko ispravi ako nisam točan).



Pogledajte nekoliko odabranih fotografija (uglavnom made by Bobika) na kojima se vidi kako su neki hladnokrvno pristupili doniranju,neki pod budnim okom predsjednika,neki sa smješkom na licu,neki glumeći nezainteresiranost a neki i u laganom strahu neželeći gleati iglu i krv.





Uglavnom,neuzmu ti puno krvi i sve je bezbolno.Da sad nebi ja ovdje pisao Markove konake odite vi na službenu web starnicu Zaklade pa se tamo detaljno informirajte i pridružite se ovoj humanoj akciji jer kako je rekao Ileš:"Bolje da mi damo nego da nama treba!"

Sudeći po ovim slikama,netko bi se zapitao tko je organizirao akciju-Bad Blue Boysi ili Čačinački ALkosi????



Nakon što je sve bilo gotovo,i nakon što se narod okrijepio toplim sokom i ponekim hladnim pivom, El Presidente Ileš je dao izjavu za medije, točnije za radio Orahovicu ljupkoj Gordani Jajčanin.



I tako je protekla ta akcija. Sada slijedi lagano zatišje (nadamo se pred buru) a o svim eventualnim događanjima u našoj organizaciji ćete biti pravovremeno obavješteni.

I za kraj pogledajte kako tetak Bobika čuva Kecovu kćerkicu Gabrijelu:



Jel treba tko dadilju?

Nakon što su naši nogometaši u poslijedna 2 kola upisali nove dvije pobjede 5:3 protiv Zdenaca doma i 4:1 protiv Podgorja u Podgorju (svih 9 golova su zabili Marko Nemeth (3 Zdencima+2 Podgorju) i Ivan Ugarković-Ugi (po 2 Zdencima i Podgorju), zamolio sam kapetana NK "Mladost" Čačinci Dragana Zubaka da mi napiše kratak rezime sezone naših nogometaša pošto je čovijek hodajuća enciklopedija sportskih rezultata i statistika a pogotovo informacija o NK "Mladost".
Dragan je naravno pristao i sastavio slijedeće (uz par mojih dodataka):

NK Mladost Čačinci je sezonu završila na 5. mjestu sa 12 pobjeda, 9 nerješenih i 5 poraza u gol razliku 65:35! Zanimljivo je usporediti gol razliku nakon jesenskog djela-22:18 i proljetnog kada smo se raspucali i došli do 43:17!



Zahvaljujem se Draganu na ovom rezimeu i nadam se da će se i dalje nastaviti uspješna suradnja Alkosa iI nogometaša NK Mladosti kao i Draganovi izvještaji iz prve ruke na ovom blogu.
Prava je šteta što uspješna serija nije kranila malo ranije jer bi sigurno bili malo višlje plasirani, no i ovako je dobro. U zadnjih 5-6 kola smo zabili pun kurac golova i pokazali svima da imamo potencijala i da ova naša mladost igra lepršavo i ugodno za oko.Šteta i zbog kiksa sa Crncem,pogotovo onog uskršnjeg na našem terenu.


Uskoro će opet biti dogovorena i organizirana treća po redu utakmica između Čačinačkih Alkosa i veterana NK "Mladost" Čačinci (zasad je 1:1 prvu su dobili oni a drugu mi) pa očekujemo da će i prvotimci Mladosti doći bodriti nas kao što smo to mi činili njima. Još se nezna datum i o svemu ćete biti pravovremeno obavještani a do tada vas sve srdačno pozdravljam i zahvaljujem prijatelju Hajnalu iz Zdenaca koji nam je poslao ovu sliku sa Maximira na kojoj se vidi gdje smo bili stacionirani i vidi se naš transparent.




Bog vas blagoslovio!!!

Nakon što smo došli na još jednu od mnogobrojnih ideja i ovu smo sproveli u djelo. Kao što smo najavili prilikom osnivanja udruge da ćemo se baviti i humanitarnim radom,Čačinački Alkosi se pridružuju akciji uzimanja uzoraka krvi za upis u Registar dobrovoljnih darivatelja koštane srži iliti priključili smo se Zakladi Ana Rukavina.

Ovim putem pozivamo sve zainteresirane, sve dobrotvore i humanitarce da nam se u subotu 23.06.2007. pridruže u prostorijama Osnovne Škole Antun Gustav Matoš Čačinci u vremenu od 14 do 16 sati.



Poziv vrijedi za sve Čačinčane i za sve one koji žive tu negdje u blizini. Naš predsjednik Siniša Ileš se potrudio da organizira ovu akciju i sve je dogovorio s ljudima pa nebi bilo fer da nas se odazove jako malo. Ajmo pokazat narodu da smo spremni pomoći jer kako je Siniša rekao u izjavi za TV :"Bolje da mi damo nego da nama treba!"

Ako nemožete doći ili imate strah,Zakladi možete pomoći i pozivom na broj 0609000. Svakim pozivom donirate 6,1 kn (PDV uključen) i taj broj je aktivan od 01.06.2007. do 31.08.2007.. Ili posjetite web stranicu Zaklade i tamo se više informirajte.

Vidimo se iduće subote!

BILI SMO U ZAGREBU ILITI KAKO SMO MUKTE UŠLI NA STADION I PREGAZILI TRG BANA JOSIPA JELAČIĆA

Još jednom veliki pozdrav svima. Neki su mogli primjetiti da je naš zadnji post o kirvaju završio i na naslovnici bloga što nam je dovelo još pokojeg posjetitelja.Nadam se da će se barem netko od tih novih vratiti još koji puta na ovaj blog jer ovo ipak pišem zbog vas a ne zbog sebe samog. Ili je možda obratno!?
Nego,da mi krenemo o onome što se zbivalo u srijedu. Daklem,bili smo u Zagrebu na utakNici između Hrvatske i Rusije.

Dogovorilo se prošli tjedan nas 8 (Bobika, Kec, Ileš, Terek, Pleša, Zoki, Lujza i Toca) da ćemo ići u Zagreb i Lujza obeća da će preko nekih svojih veza srediti ulaznice za sjevernu tribinu. I ostade na tome. Dani prolazili a Lujza nikako da sredi ulaznice. I dođe srijeda a mi bez ulaznica! Pošto smo već ranije iznajmili kombi od Lujzinog brata i odredili Plešu da bude vozač,mi odlučismo da ćemo ipak krenuti za Zagreb. Prije samog polaska, Čoko popunjava posljednje prazno mjesto u kombiju i sve je spremno za polazak. Sastanak u DEFU u pola 3,popili piće,kupili piva u trgovini, trpanje u kombi i u 15.04 krećemo!!!!





U kombiju odmah kreće lagana zajebancija kako bi nam put bio što ugodniji i kraći. Prvo stajanje imamo već u Slatini (nakon 20 km) jer bi Čoko trebao podići novaca sa bankomata. I dok smo mi njega čekali,dolaze nam dva murjaka u civili i traže osobne da nas popišu kao da znaju otprilike broj navijača koji će se tuda vračati s utakNice!!!!!!!!!
Sljedeće stajanje je bilo čim smo napustili Viroviticu zbog radi pišanja i pušenja u prekrasnoj prirodi. U 16.17 napuštamo županiju uz gromoglasni pljesak i navijanje ta u hercegovcu stajemo da kupimo još koje hladno pivo. I da se popišamo. U trgovini se naravno odmah sprijateljujemo sa prodavačicom i slučajnom sisatom prolaznicom.Ileš kupuje gumenu loptu i traži od ove dve navedene da se potpišu na nju. Nastavljamo dalje,svi se dobro zajebavamo osim našeg vozača koji nažalost nesmije popiti ni kapi alkohola,ali nije nam prigovarao nego je profesionalno obavljao svoju dužnost.
Nastavljamo put prema Zagrebu i čim smo u Kutini izašli na autocestu-stajanje u prvom odmorištu! Stari Hrastovi prepuni hrvatskih navijača,sve u kockastom i pjesma sa svih strana. Obilazimo narod i raspitujemo se ima li tko koju kartu viška.No naravno da nitko nema viška,a većina ih je poput nas-bez karte.Nepreostaje nam drugo nego da se popišamo,okrijepimo i nastavimo put.





Razmjenjujem nekoliko poruka sa prijateljom Ribafishem da vidim jel nam on može koju kartu sredit,no on je u sličnim problemima.Kaže da ime dvije za sjever i da bi ih mjenjao za istok i da će probat kupit koju ako naleti na švercera no karata nema ni za lijek.

Oko 18 sati stižemo u Zagreb! Glavni grad svih Hrvata. Ceste prepune,gužva na svakom koraku,a naš navigator Lujza se uzjebo pa smo promašili skretenje koje bi nas odvelo prema maximiru. Nastaje lagana nervoza u kombiju i počinju prepirke tko je trebao sjediti naprijed i tko je trebao navoditi Plešu. Kec preuzima navigaciju prema Importaneu, no kad smo stigli tamo ipak nismo mogli ostaviti kombi u garaži jer je jebeno previsok! Jebem vam garaže kad jedan obični smrdljivi kombi nemože ući unutra!!! Okrećemo se i nastavljamo lutati po Zagrebu. Nismo se ni snašli kad se odjednom ispred nas stvori Trg bana Josipa Jelačića!! A šta ćemo sad kad smo već tu nego se prevesti preko trga praćeni zbunjenim pogledima okupljenih masa i voda interventne policije! Pognutih glava i rukom prekrivenih lica prelazimo trg i nakon dva kruga po jedno te istim ulicama na kraju dospijvamo do jednog slobodnog parkinga kod neke zgrade croatia osiguranja i napokon parkiramo kombi.Već je skoro 19 sati a mi na trgu maršala Tita. Razmjenjujemo uvrede navigatorima i hvatamo prvu slučajnu prolaznicu da nas uputi na maximir. Eto što se događa kad seljaci dođu u grad!

Pred stadion stižemo oko 19.20 i odmah krećemo u pronalazak karat kojih nem ani za lijek. Par švercera koji su i imali još pokoju kartu tražili su masne pare (300 kn za sjever, 600 za zapad). Lujza nas napušta i odlazi gledat utakmicu u birtiju,a mi ostajemo pred stadionom da vidimo hoće li nam se netko smilovati. Najjače mi je bilo kad je stigla neka nabrijana ekipa do onog švercera što traži 600 kuna za ulaznicu.Naakon kraćeg razgovora kaže lik njemu neka im je proda za 100 kn ili će je dati za badava. I bogami,dade on nju njima na kraju za badava i pokunjeno ode na drugu stranu stadiona.

Utakmica već samo što nije počela a mi i dalje moljakamo redare da nas puste i kad smo krenuli ispod sjeverne tribine jedan od redara pušta Keca na stadion a nas ostale ne. I onda nastaje još jače moljakanje i plakanje kako smo došli iz Slavonije i kako smo prešli 250 km i kako smo umorni i bla bla bla....
Najjači razgovor je vršio Kec koji je već bio propušten u krug stadiona:

Slika sa radnim nazivom dječak je tužan i sam:


Kec:Ajde opusti i ove,to su moji!
Redar:Nemože!
Kec:Ajde molim te!
Redar:Nemože!
Kec:A daj mi barem jednoga?
Redar:Nemože!
Kec:Daj mi barem šogora (Bobiku)?
Redar:Nemože!
Bobika:Ajde pusti me,to mi je šogor. Rekla mi žena da moram paziti na njega i ako se vratim bez njega da će biti belaja.
Redar:Nemože!
Kec:Ajde pusti ga,čovjek je jučer stigao iz Estonije,išo je gledat reprezentaciju,bio na svim utakmicama...
Redar:Nemože!

I odustajemo.Odustaje i Kec te nam se ponovo pridružuje jer neželi sam na stadion te pri izlasku uzima jedan od zapljenjih šalova.Odlazimo do sjeverne tribine ali bez uspjeha.Sa stadiona se ori pjesma i navijanje,utakmica već odavno počela. Pleša pronalazi nekog lika i kupuje jednu ulaznicu za istok po 100 kn.No ni on neće ići sam na stadion pa je ubrzo preproda za 300 kn nekim Hercegovcima.Vraćamo se pod zapadnu tribinu i nakon još malo moljakanja dolazi jedan redar ljut što mora radit i nemože gledat utakNicu,miče ogradu i sve nas pušta gore.Hvala majstore i sretno.

Penjemo se na zapadnu tribinu i u velikoj gužvi pronalazimo par slobodnih mjesta u samom čošku tribine,vješamo svoj plavi transparent i pridružujemo se masi u navijanju i vrijeđanju Rusa. Skoro sam se upiašo od smijeha kada je nabrijani lik sa majicom Ante Gotovine jebao majku Srebričiću! Rekoh zajebo se,ali on i dalje nastavlja Srebričiću i Srebričiću.Tu i tamo spomene Markovića i Rusima Srpsku majku.



Propustili smo prvih 25-30 minuta i mrmljali sebi u bradu kako je Bilić konj kad mu igra Jerko Leko a na klupi mu sjedi genijalac Dario Srna sve dok istog nismo ugledali kao zamotane noge hramlje iz svlačionice prema našoj klupi!!



Po mom mišljenju smo igrali preoprezno.Napadi su nam bili malo prespori i nedostajalo je samo malo više pritiska.Pogotov s bokova. Mislim da je Bilić prekasno uveo Marka Babića.Trebao ga je uvesti umjesto Kranjčara a Petrića umjesto bezglavog trkača Ivice Olića.No nije moje da o tome sudim.
S druge strane,nismo Rusima dali da pošteno pređu centar i zbog svega toga ipak ostaje žal za barem jednim pogotkom (Eduardo,sunce li ti tvoje) i pobjedom.



Ostao sam malo razočaran i navijanjem.Sve već viđeno i doživljeno i čini me se da se narod malo umorio od non-stop vikanja "U boj u boj" i pljeskanja samih sebi nakon odgovora "Za narod svoj". Zadnjih 15 minuta prvog poluvremena se uglavnom šutilo.

Nismo pobijedili ali smo ostali prvi i još uvijek je naša sudbina u našim rukama.Dobro je to što ne ovisimo o drugima nego sami o sbe a Rusi i Englezi neka se međusobno kolju za drugo mjesto. Prvo je naše!

Među posljednjima izlazimo sa stadiona,i susrećemo hajdukovog mladog reprezentativca Antu Rukavinu. Kec mu priđe i zamoli ga da se slika s nama na što ovaj simpatični momak pristaje sa širokim zaraznim smješkom.Hvala Ante. Ako postaneš ono što svi govore-alaj ćemo se kurčiti s tom slikom!!!!



Prvo smo se skupili na vrtu a zatim krenuli do trga po Lujzu.Ba trgu s Lujzom susrećemo nekoliko naših Čačinčana na privremenom radu u Zagrebu koji s nama odlaze nešto popiti i pojesti a zatim nas odvode do mjesta gdje smo ostavili kombi jer mi naravno nemamo pojma kako doći tamo.



Pozdrav i stisak ruke i oko 1 sat u noći krećemo doma! Navigaciju preuzima Čoko,no iako smo trebali ići preko Vrbovca i Bjelovara,na kraju opet završavamo na autocesti. Svi smo bili neki nikakvi i umorni i uglavnom smo se izvalili kao krave i dremali. Pogledajte svakako ovaj zanimljivi slideshow:






U Kutini silazimo s autoputa i stajemo pišati i piti na prvoj benzinskoj.

Prodavač:Dečki,jel s utakmice?
Mi:Da!
Prodavač:Kuda idete?
Zoki:U Slavoniju.
Prodavač:Jel u Čačince?
Mi:??????!!!!!!zbunj,zbunj??!!!!
Prodavač:Gledao sam vas danas na TV-u!

Da,taj dan je išla reportaža o Čačinačkim Alkosima na prvom programu HRT-a u emisiji "Život uživo"! Jel gledao tko od vas?
Naravno da su nas krivo potpisali i umjesto ČAČINAČKI napisali ČAČINSKI ALKOSI!Dat ću im ja Čačinske Pa koliko puta moramo ponavljati: ČAČINCI, ČAČINČANI, ČAČINAČKI, ČAČINAČKO, ČAČINCIMA........

Uz samo ješ jedno stajnje zbog pišanja u Suhopolju,i zajebanciju i nespavanje od Kutine, oko 4 sata stižemo u Čačince i razilazimo se svojim kućama.

Bio je to još jedan odličan provod za male pare.Ušli smo mukta na stadion,Pleša zaradio 200 kn, nismo dobili po tamburi i pregazili smo preko trga!!!! Šteta je jedino to što nismo mogli ranije krenuti,što nismo imali ulaznice da na vrijeme uđemo na stadion i što nismo pobijedili Ruse.

Jel tko vidio naš transparent na stadionu osim Ribafisha i štakora?

Do neke slijedeće akcije sve vas srdačno pozdravljaju Bobika i Čačinački Alkosi. Bog vas blagoslovio!

OVO JE DUGAČAK POST I AKO VAM SE NEDA ČITATI VI BAREM POGLEDAJTE SLIKE I SVAKAKO OSTAVITE KOJI KOMENTAR!

Veliki pozdrav svima! Kao što vas većina zna,proteklog vikenda je bilo dosta zbivanja u Čačincima i dostojno je obilježen dan Župe Čačinci, blagdan Presvetog Trojstva-Čačinački kirvaj!
Za kirvaj se svatko priprema na neki svoj način.Netko pripremi malo pohanih šnicli i piletine,netko smota i pokoju sarmu,pa zatim kuhanog mesa i paradjz sosa,netko u dvorištu peče pečenku a netko je da ispeći u pekaru,netko u pečenjaru ispeće janjca (poput starog dobrog Bobike),netko peče kolače a netko ih naruči......



Čačinački Alkosi su se za kirvaj pripremali tako da su počistili buksu i malo je uredili zbog dolaska TV ekipe,napravili smo novi transparent (hvala Slađani na trudu),pomogli sklapati veliki šator i nabavili nešto cuge. Željno očekivana subota je napokon stigla.Okupili smo se u buksi oko 15.30, donijeli gajbu i nazdravili.Uslijedili su zadnji dogovori u svezi odlaska na utakmicu vetrana Mladosti i Hajduka.



Oko 16 sati dolazi i najavljena TV ekipa i počinje snimati prilog o Alkosima. Prvo je snimljena buksa,zatim su dečki malo zapjevali,zatim je naš načelnik Mirko Mališ nešto govorio o nama i selu i na kraju je došao red na mene. Ja sam pričao o ovom našem blogu. Prilog bi trebao ići ovaj tjedan u županijskoj panorami i u "Životu u živo" ali neznamo koji dan pa ako imate vremena i mogučnosti gledajte te dvije emisije. (život u živo se emitira svaki dan na HRT1 oko 16.25)

Nakon toga smo se skupili i pošli na utakmicu,zauzeli svoje standardno mjesto,raširili transparente i za potrebe TV ekipe malo zapjevali i prije same utakmice.Tu su još i naš predsjednik Siniša Ileš i Stanko Behin kao jedan od glavonja dali po koju izjavu o Alkosima a na kraju nas je nahvalio kapetan NK "Mladosti" Dragan Zubak!



Uskoro su stigli i hajdukovci iako ne u onom najavljenom sastavu. Od poznatijih imena bili su Jerković, Mužinić, Cukrov, Španjić, Jalić, Putnik,Šećer, Luketin..... i na klupi kao uljez Mucalo! Da,onaj pjevač Mucalo. Svašta. Nakon pozdravljanja i razmjene poklona, igrači se presvlače i sve je spremno za poečatak utakmice.



Hajduci su pogocima Cukrova i Španjića pobijedili 2:1 (za nas je zabio Mimi Biondić), a za spektakl smo se pobrinili mi!Navijanje tokom cijele utakmice,zapaljene baklje i odlična atmosfera i zajebancija.Skupilo se oko igrališta dosta naroda.Vidi se da su Čačinci gladni za kojekakvim manifestacijama i nadamo se da će ovakva kirvajska zbivanja preći u tradiciju i da nećemo biti osuđeni samo na one prethistorijske ringišpile i štandove sa drangulijama. Vratimo se utakmici. Daklem,puno ljudi,previše igrača među veteranima Mladosti,premalo najavljenih zvijezda među veteranima Hajduka,no spektakl je uspio.A i mi imamo nešto svojih zasluga za to:



Moram napomenuti da sam ja taj dan ujutro došao iz nočne i pošto se nisam napavao cijeli dan me boljela glava da sam čak i prije kraja utakmice vetrana otišao kući,popio tablete i odspavao sat vremena. U popularnu "Rupu" sam se vratio tek u poluvremenu utakmice Estonija-Hrvatska koju su svi zainteresirani mogli pratiti u postavljenom šatoru zahvaljujuči našem Sinši Ilešu i načelniku Mališu koi su to i omogučili.
Kad sam ja došao dolje,već se skupila velika masa ljudi u i oko šatora.Čekao se Miroslav Škoro i gledala se utakmica. Naši su pobijedili 1:0 a Škoro je zapjevao i razgalio okupljenu masu (bilo je stvarno pun kurac ljudi).
Otišao sam do šanka da vidim jel dečkima treba pomoć,a tamo kaos! Gužva u šesnaestercu je mala beba za ovu gužvu oko šanka. Iako je dogovor bio da Alkosi daju 3 čovjeka za rad na šanku,a da će ostale riješiti nogometaši-ostali smo izigrani i na kraju nikog od nogometaša nije bilo na šanku!Pardon,ne od nogometaša nego od uprave kluba.Ali,eto,nema veze,zasukao sam i ja rukave i pomogao momcima. (Gaga, Ileš, Šincek, Videc, braća Farkaš, Ja, Toca, Zoki)



Mogu vam reći da smo se naradili kao psi,popila se i kapa Isusova.Ni neznam do kad je Škoro pjevao. Sve osim organizacije i podjele poslova je bilo odlično.Još da mene nije glava bolila...



"Estradni razgovori":



Nedjelja

U nedjelju, na sam dan kirvaja,Čačinački Alkosi preuzimaju šator PAN piva na svoje korištenje. Zahvaljujemo se gospodinu Juri Krmpotiću i njegovm PAN pivu te općini Čačinci što su nam izašli u susret i dali mognućnost da si zaradimo koju kunu za dovršetak radova na našoj buksi pošto se ostali sponzori i donatori i nisu baš iskazali.
Grupa momaka se skupila oko 10 ujutro i počistili su šator i sve pripremili za otvaranje i točenja cuge. Šank je otvoren točno u podne i krenuli smo s radom prema ranije dogovorenom rasporedu (tokom cijelog dana smo se za šankom izmjenjivali po dvojica a navećer za vrijeme gužve nas je radilo i više,prema potrebi).



I dok su moci iz Mrtve Prirode priremali instrumente i razglas a neki crnčili na šanku....



...neki su pronašli vremena i za zajebanciju i razonodu



Radili smo cijelo popodne i kasa se polagano punila kao i kutija za dobrovoljne priloga koja je bila "instalirana" na šanku.Povješali smo transparente i predvečer je jedan naš mladi band dobio priliku za predstavljanje javnosti.



U 21 sat,na pozornicu se penja Mrtva Priroda praćena ovacijama okupljene mase.
Šank je radio odlično,pivo je išlo kao ludo a cjena od 7 kuna za pola litre je svima bila prihvatljiva. Konobari su profesionalno odrađivali svoj posao a Mrtva Priroda je prašila sve u 16!



E sad,da svi vi vidite da mi nismo pijanci i da znamo pošteno odradit svoj posao i ponašat se profesionalno. Glavni konobari smo bili ja (Bobika),Pleša i Ileš.



Tokom dana za šankom su se osim nas izmjenjivali: Kec, braća farkaš, Glišo, Babili, Lujza, Terek, Cigo, Zoky, Jura, Škljoco i Kolar. Osim brzine i kavlitetne usluge sa širokim osmjehom...



...krasilo ih je i to što su pili samo Coca-Colu,Fantu i mineralnu!



Moš si mislit!!! A,dečki su imali i malo za prigrist kako nebi popadali s nogu od umora,gladi i alkohola.



Već rekoh da je pivo išlo kao ludo,ali ni vino nije zaostajalo,za šankom je non-stop bila gužva.Kasa se dobro popunjavala i bit će para za našu buksu.



U šatoru, ispred pozornice je bila ludnica,a okolo se moglo naći svega i svečega. Odabrao sam par slika da opišem okupljene.

Bili su tu statisti (to su oni što stoje,piju i zapjevaju)...



...nogometaši...



...megalomani...



...pijani...



...alkosi...



...umorni...



...razigrani...



...munjeni...



...a Ileš se kurčio svojom visinom...



Atmosfera je bila i više nego odlična,a najzaslužniji za to su naši dečki iz Mrtve Prirode i svi vi koji niste došli možete žaliti. Mislim da su momci zaslužili i da ih predstavimo.

Ovo je Mrtva Priroda:



Klavijature svira Šime Tambura...



...za bubnjevima je Jerko...



...bas gitara Krki...



...gitara Zec.



To su oni. A vrhunac večeri je bio kada im se pridružio Dragan Zubak. Dragan zubak je kapetan NK "Mladost" Čačinci i profesor u srednjoj školi.Zbog svoje uloge u NK dobio je nadimak Kapetan Dragan iliti Captain D! Omiljen je među mladima što su posvjedočile ovacije prilikom penjanja na stejdž!



Negdje oko pola 1 u noći, suočen okrutnom stvarnošći bračnoga života i radnog dana bračne suputnice,Bobika ponosno uzdignute glave napušta poprište događaja sretan zbog odlično organizirane veselice tokom cijelog dana.Bila nam je ovo prva ovakva manifstacija u našoj organizaciji pa smo bili malo u strahu od svega. Moram spomenuti na kraju da smo u onoj kutiji za milodare skupili skoro 400 kuna i da smo prodali jako puno šamara po cijeni od 1 kune po šamaru. Kada smo na cjenik dodali stavku "Šamar.........kunu" svi su nas nekako čudno gledali ali vjerujte mi da su ljudi dolazili i naručivali te bez riječi popili naručeni šamar!

I još nešto, vaš Bobika tokom subote i nedjelje u sebe nije stavio niti kapi alkohola!!!! Samo sokovi i mineralna!! I tko onda kaže da se čovijek nemože promijeniti.

U srijedu idemo u Zagreb na utakmicu Hrvatska-Rusija i ako nam netko želi platiti piće neka se javi na ovaj blog ili na alkosi.cacinci@gmail.com radi dogovora.

Živila vam kubura u turu!!!!

dragi naši,upravo nas snima TV ekipa i obavezno gledajte idući tjedan "život u živo".!

Pozdrav svima i vidimo se na HRT-u!