Čačinački Alkosi

BILI SMO U ZAGREBU ILITI KAKO SMO MUKTE UŠLI NA STADION I PREGAZILI TRG BANA JOSIPA JELAČIĆA

Još jednom veliki pozdrav svima. Neki su mogli primjetiti da je naš zadnji post o kirvaju završio i na naslovnici bloga što nam je dovelo još pokojeg posjetitelja.Nadam se da će se barem netko od tih novih vratiti još koji puta na ovaj blog jer ovo ipak pišem zbog vas a ne zbog sebe samog. Ili je možda obratno!?
Nego,da mi krenemo o onome što se zbivalo u srijedu. Daklem,bili smo u Zagrebu na utakNici između Hrvatske i Rusije.

Dogovorilo se prošli tjedan nas 8 (Bobika, Kec, Ileš, Terek, Pleša, Zoki, Lujza i Toca) da ćemo ići u Zagreb i Lujza obeća da će preko nekih svojih veza srediti ulaznice za sjevernu tribinu. I ostade na tome. Dani prolazili a Lujza nikako da sredi ulaznice. I dođe srijeda a mi bez ulaznica! Pošto smo već ranije iznajmili kombi od Lujzinog brata i odredili Plešu da bude vozač,mi odlučismo da ćemo ipak krenuti za Zagreb. Prije samog polaska, Čoko popunjava posljednje prazno mjesto u kombiju i sve je spremno za polazak. Sastanak u DEFU u pola 3,popili piće,kupili piva u trgovini, trpanje u kombi i u 15.04 krećemo!!!!





U kombiju odmah kreće lagana zajebancija kako bi nam put bio što ugodniji i kraći. Prvo stajanje imamo već u Slatini (nakon 20 km) jer bi Čoko trebao podići novaca sa bankomata. I dok smo mi njega čekali,dolaze nam dva murjaka u civili i traže osobne da nas popišu kao da znaju otprilike broj navijača koji će se tuda vračati s utakNice!!!!!!!!!
Sljedeće stajanje je bilo čim smo napustili Viroviticu zbog radi pišanja i pušenja u prekrasnoj prirodi. U 16.17 napuštamo županiju uz gromoglasni pljesak i navijanje ta u hercegovcu stajemo da kupimo još koje hladno pivo. I da se popišamo. U trgovini se naravno odmah sprijateljujemo sa prodavačicom i slučajnom sisatom prolaznicom.Ileš kupuje gumenu loptu i traži od ove dve navedene da se potpišu na nju. Nastavljamo dalje,svi se dobro zajebavamo osim našeg vozača koji nažalost nesmije popiti ni kapi alkohola,ali nije nam prigovarao nego je profesionalno obavljao svoju dužnost.
Nastavljamo put prema Zagrebu i čim smo u Kutini izašli na autocestu-stajanje u prvom odmorištu! Stari Hrastovi prepuni hrvatskih navijača,sve u kockastom i pjesma sa svih strana. Obilazimo narod i raspitujemo se ima li tko koju kartu viška.No naravno da nitko nema viška,a većina ih je poput nas-bez karte.Nepreostaje nam drugo nego da se popišamo,okrijepimo i nastavimo put.





Razmjenjujem nekoliko poruka sa prijateljom Ribafishem da vidim jel nam on može koju kartu sredit,no on je u sličnim problemima.Kaže da ime dvije za sjever i da bi ih mjenjao za istok i da će probat kupit koju ako naleti na švercera no karata nema ni za lijek.

Oko 18 sati stižemo u Zagreb! Glavni grad svih Hrvata. Ceste prepune,gužva na svakom koraku,a naš navigator Lujza se uzjebo pa smo promašili skretenje koje bi nas odvelo prema maximiru. Nastaje lagana nervoza u kombiju i počinju prepirke tko je trebao sjediti naprijed i tko je trebao navoditi Plešu. Kec preuzima navigaciju prema Importaneu, no kad smo stigli tamo ipak nismo mogli ostaviti kombi u garaži jer je jebeno previsok! Jebem vam garaže kad jedan obični smrdljivi kombi nemože ući unutra!!! Okrećemo se i nastavljamo lutati po Zagrebu. Nismo se ni snašli kad se odjednom ispred nas stvori Trg bana Josipa Jelačića!! A šta ćemo sad kad smo već tu nego se prevesti preko trga praćeni zbunjenim pogledima okupljenih masa i voda interventne policije! Pognutih glava i rukom prekrivenih lica prelazimo trg i nakon dva kruga po jedno te istim ulicama na kraju dospijvamo do jednog slobodnog parkinga kod neke zgrade croatia osiguranja i napokon parkiramo kombi.Već je skoro 19 sati a mi na trgu maršala Tita. Razmjenjujemo uvrede navigatorima i hvatamo prvu slučajnu prolaznicu da nas uputi na maximir. Eto što se događa kad seljaci dođu u grad!

Pred stadion stižemo oko 19.20 i odmah krećemo u pronalazak karat kojih nem ani za lijek. Par švercera koji su i imali još pokoju kartu tražili su masne pare (300 kn za sjever, 600 za zapad). Lujza nas napušta i odlazi gledat utakmicu u birtiju,a mi ostajemo pred stadionom da vidimo hoće li nam se netko smilovati. Najjače mi je bilo kad je stigla neka nabrijana ekipa do onog švercera što traži 600 kuna za ulaznicu.Naakon kraćeg razgovora kaže lik njemu neka im je proda za 100 kn ili će je dati za badava. I bogami,dade on nju njima na kraju za badava i pokunjeno ode na drugu stranu stadiona.

Utakmica već samo što nije počela a mi i dalje moljakamo redare da nas puste i kad smo krenuli ispod sjeverne tribine jedan od redara pušta Keca na stadion a nas ostale ne. I onda nastaje još jače moljakanje i plakanje kako smo došli iz Slavonije i kako smo prešli 250 km i kako smo umorni i bla bla bla....
Najjači razgovor je vršio Kec koji je već bio propušten u krug stadiona:

Slika sa radnim nazivom dječak je tužan i sam:


Kec:Ajde opusti i ove,to su moji!
Redar:Nemože!
Kec:Ajde molim te!
Redar:Nemože!
Kec:A daj mi barem jednoga?
Redar:Nemože!
Kec:Daj mi barem šogora (Bobiku)?
Redar:Nemože!
Bobika:Ajde pusti me,to mi je šogor. Rekla mi žena da moram paziti na njega i ako se vratim bez njega da će biti belaja.
Redar:Nemože!
Kec:Ajde pusti ga,čovjek je jučer stigao iz Estonije,išo je gledat reprezentaciju,bio na svim utakmicama...
Redar:Nemože!

I odustajemo.Odustaje i Kec te nam se ponovo pridružuje jer neželi sam na stadion te pri izlasku uzima jedan od zapljenjih šalova.Odlazimo do sjeverne tribine ali bez uspjeha.Sa stadiona se ori pjesma i navijanje,utakmica već odavno počela. Pleša pronalazi nekog lika i kupuje jednu ulaznicu za istok po 100 kn.No ni on neće ići sam na stadion pa je ubrzo preproda za 300 kn nekim Hercegovcima.Vraćamo se pod zapadnu tribinu i nakon još malo moljakanja dolazi jedan redar ljut što mora radit i nemože gledat utakNicu,miče ogradu i sve nas pušta gore.Hvala majstore i sretno.

Penjemo se na zapadnu tribinu i u velikoj gužvi pronalazimo par slobodnih mjesta u samom čošku tribine,vješamo svoj plavi transparent i pridružujemo se masi u navijanju i vrijeđanju Rusa. Skoro sam se upiašo od smijeha kada je nabrijani lik sa majicom Ante Gotovine jebao majku Srebričiću! Rekoh zajebo se,ali on i dalje nastavlja Srebričiću i Srebričiću.Tu i tamo spomene Markovića i Rusima Srpsku majku.



Propustili smo prvih 25-30 minuta i mrmljali sebi u bradu kako je Bilić konj kad mu igra Jerko Leko a na klupi mu sjedi genijalac Dario Srna sve dok istog nismo ugledali kao zamotane noge hramlje iz svlačionice prema našoj klupi!!



Po mom mišljenju smo igrali preoprezno.Napadi su nam bili malo prespori i nedostajalo je samo malo više pritiska.Pogotov s bokova. Mislim da je Bilić prekasno uveo Marka Babića.Trebao ga je uvesti umjesto Kranjčara a Petrića umjesto bezglavog trkača Ivice Olića.No nije moje da o tome sudim.
S druge strane,nismo Rusima dali da pošteno pređu centar i zbog svega toga ipak ostaje žal za barem jednim pogotkom (Eduardo,sunce li ti tvoje) i pobjedom.



Ostao sam malo razočaran i navijanjem.Sve već viđeno i doživljeno i čini me se da se narod malo umorio od non-stop vikanja "U boj u boj" i pljeskanja samih sebi nakon odgovora "Za narod svoj". Zadnjih 15 minuta prvog poluvremena se uglavnom šutilo.

Nismo pobijedili ali smo ostali prvi i još uvijek je naša sudbina u našim rukama.Dobro je to što ne ovisimo o drugima nego sami o sbe a Rusi i Englezi neka se međusobno kolju za drugo mjesto. Prvo je naše!

Među posljednjima izlazimo sa stadiona,i susrećemo hajdukovog mladog reprezentativca Antu Rukavinu. Kec mu priđe i zamoli ga da se slika s nama na što ovaj simpatični momak pristaje sa širokim zaraznim smješkom.Hvala Ante. Ako postaneš ono što svi govore-alaj ćemo se kurčiti s tom slikom!!!!



Prvo smo se skupili na vrtu a zatim krenuli do trga po Lujzu.Ba trgu s Lujzom susrećemo nekoliko naših Čačinčana na privremenom radu u Zagrebu koji s nama odlaze nešto popiti i pojesti a zatim nas odvode do mjesta gdje smo ostavili kombi jer mi naravno nemamo pojma kako doći tamo.



Pozdrav i stisak ruke i oko 1 sat u noći krećemo doma! Navigaciju preuzima Čoko,no iako smo trebali ići preko Vrbovca i Bjelovara,na kraju opet završavamo na autocesti. Svi smo bili neki nikakvi i umorni i uglavnom smo se izvalili kao krave i dremali. Pogledajte svakako ovaj zanimljivi slideshow:






U Kutini silazimo s autoputa i stajemo pišati i piti na prvoj benzinskoj.

Prodavač:Dečki,jel s utakmice?
Mi:Da!
Prodavač:Kuda idete?
Zoki:U Slavoniju.
Prodavač:Jel u Čačince?
Mi:??????!!!!!!zbunj,zbunj??!!!!
Prodavač:Gledao sam vas danas na TV-u!

Da,taj dan je išla reportaža o Čačinačkim Alkosima na prvom programu HRT-a u emisiji "Život uživo"! Jel gledao tko od vas?
Naravno da su nas krivo potpisali i umjesto ČAČINAČKI napisali ČAČINSKI ALKOSI!Dat ću im ja Čačinske Pa koliko puta moramo ponavljati: ČAČINCI, ČAČINČANI, ČAČINAČKI, ČAČINAČKO, ČAČINCIMA........

Uz samo ješ jedno stajnje zbog pišanja u Suhopolju,i zajebanciju i nespavanje od Kutine, oko 4 sata stižemo u Čačince i razilazimo se svojim kućama.

Bio je to još jedan odličan provod za male pare.Ušli smo mukta na stadion,Pleša zaradio 200 kn, nismo dobili po tamburi i pregazili smo preko trga!!!! Šteta je jedino to što nismo mogli ranije krenuti,što nismo imali ulaznice da na vrijeme uđemo na stadion i što nismo pobijedili Ruse.

Jel tko vidio naš transparent na stadionu osim Ribafisha i štakora?

Do neke slijedeće akcije sve vas srdačno pozdravljaju Bobika i Čačinački Alkosi. Bog vas blagoslovio!