Čačinački Alkosi

Čačinački Alkosi u Gradskom vrtu na prijateljskoj međunarodnoj utakmici između Hrvatske i Irana

Poštovani,kao što većina zna,bili smo jučer u Osijeku na utakmci između Hrvatske i bratskog nam Irana koja je završila miroljubivo-2:2! Neću puno o utakmici,nisam sve baš najbolje ni vidio.
Ja ću vam ovdje napisati par riječi kako smo proveli dan i staviti par slika.Neke sam slikao ja (hvala Jambri što nam je posudio aparat) a neke je slikao moj dragi prijatelj Davor Ileš (hvala njemu što mi je poslao slike).

Jedna ekipa (Tuna,Mrus,Ile,Edo,Jura i Pleša) su za Osijek krenuli ranije,oko podne (nisam siguran pa ih molim da me isprave ako sam pogriješio).Tamo su se susreli s već spomenutim Davorom i njegovom gospođom i vrijeme prije utakmice proveli bavuljajući Osijekom,ispijanjem piva i trpanjem hrane u pregladnjele želudčiće!
A druga ekipa (Kec,Jura Behin,Ivan Jerbić i ja) smo za Osijek krenuli oko pola tri.Također iz naše stalne baze caffe bara DEF!



Ivan Jerbić je došao sa svojom škodom favorit i tjerao je do Osijeka kao vrag svog ćaću,netko je mogao pomisliti da nas je ukrao.A u autu Kec i Jura tuku po Staročeškom ko nespašeni,a ja sam opet usrao stvar svojom glavoboljom zbog subotnjih svatova u kojima sam bio nazočan. A iz nejakih zvučnika vrište Hrvatske navijačke pjesme! Atmosfera dobra,malo vruće al dobro.
U Osijek stižemo relativno brzo,parkiramo pred baumax i pravac prva birtija. Nemoram ni spominjat da je bila prepuna.Cijeli Osijek je bio u kockastom,lijepa slika za vidjeti.Atmosfera u gradu odlična.A onda pred tim kafićom se pojavljuju likovi sa Iranskom zastavom što je Kec odmah evidentirao i uslikao.Kažu likovi:"A jebote,morali smo čak u Bosnu ići po ovo!" Legende!
Izlazimo iz birtije i sasvim slučajno nabasamo na našega Lujzu koji je u Osijek otišao 2 dana prije utakmice.Odmah pada srdačan susret i novo slikanje s našom zastavom.



Nakon toga stupam u telefonski kontakt sa legendarnim Ribafishem!Ribafish je moj kolega bloger,čovjek kojeg redovito čitam i iskreno vam preporučujem njegov blog. To je čovijek koji mi je poslao vaterpolo kapicu na kojoj sam mu neizmjerno zahvalan.A nakon razgovora slijedi i susret blogera i prijatelja u restoranu Bijelo-Plavi!

Bobika i Ribafish-the blogeri



Stisak ruke,službeno upoznavanje,slikanje i brzinsko ispijanje Osječkog piva i rastanak.Bez suza. Riba je pravi čovjek i nadam se da nam ovo nije i zadnji susret!

A onda odlazimo pred stadion.Izgubio sam svoju ekipu pa sam nabasao na Ileša,Mrusa i ostale dok sam tražio one moje luzere i iskoristio priliku da se uslikam s njima prije početka utakmice.


Na slici stoje:Jura,Ile,Edo,Pleša,Tuna,Tanja a ja i Mrus rastežemo transparent!

Poslije slikanja ja na svoju,a oni na svoju stranu.Nismo imali ulaznice za istu tribinu. Uspjevam pronaći svoj dio ekipe i ulazimo na stadion.Kec uspjeva prošvercati 4 litre Staro-češkog piva i sretni zauzimamo svoje pozicije na jugo-istoku.Sunce još uvijek nemilice prži a Jerbić izjavljuje da će nam sunce ići cijelo vrijeme u oči.Sati je oko 17,dakle puni sat prije početka utakmice. Kec i ja vješamo našu zastavu "Čačinci" na ogradu (odmah na kraju poruke "ja sam znao da ću svoju ljubav pokoniti njoj mojoj lijepoj zemlji hrvatskoj"). Udaramo par slika,zauzimamo pozicije i čekamo početak utakmice.





U isto to vrijem naša ekipa na sjevernoj tribini vješa naš transparent "Alkosi".U glavnim ulogama Mrus i Ile!



I počinje utakmica.A s početkom utakmice i koreografija na istočnoj tribini.



Ni nesječam se u kojem se trenu tako jako naoblačilo,ali sam se odmah sjetio Jerbićevih riječi o suncu koje će nam ići cijelo vrijeme u oči!He,he,kad je sunce "zašlo" proklinjali smo zlu sudbu i Vakulu i stadion bez krova i pkušavali se sakriti od kiše pod onim plavim kartonima koje smo na početku utakmice dizali u zrak i bili dijelom lijepe koreografije (za koju sam tek danas saznao što je predstavljala).



Poluvrijem dočekujemo mokri do kože i premrzli od prohladnog vjetra koji nam je strujio po bubrezima.Uzalu kartoni i uzalud moja nova navijačka kapa,uzalud Kecovo skidanje majice. Al moram vam reći i ovo-kad je počela padat kiša tj. pljusak atmosfera na stadionu je bila najjača! Zakon!



Drugo poluvrijeme je stadion bio skoro pa do pola ispražnjen,Kec je veći dio proveo dolje na ogradi čekajuči naše igrače i nadjući se ponekom suveniru.Ali nšta.A bio je tako blizu Srnine trenerka i Šimićevih gača.Al bar je razgovarao s Nikom Kovačom (nagovarao ga da dođe u Dinamo) i rukovao se sa Cicom Kranjčarom.

Poslije utakmice smo ipak odlučili odmah ići doma i preskočiti koncert u Tvrđi zbog premrzlosti. A najjači potez je odlazak u McDonald's jer su bili gladni. I ostali su gladni! ha ha!!

A sada ste na redu vi dragi čitatelji.

Da li je još netko bio na utakmici?

Kako je sve to vama djelovalo putem malih ekrana?

Što očekujete od naših na Svjetskom prvenstvu?

Ja mislim da imamo solidnu reprezentaciju i da bi mogli u drugi krug,a ako bude sreće i dalje. Sada nam slijede još Poljaci i Španjolci pa Svjetsko prvenstvo! Nadajmo se najboljem i budimo uz našu reprezentaciju.Neka bude veselja kao i legendarne '98!

Proteklog vikenda je NK Mladost iz Čačinaca gostovala u Crncu.Domaćin nas je u lokalnom derbiju dobio čisto i zasluženo rezultatom 3:0. U nedjelju je na rasporedu posljednje kolo ovogodišnjeg prvenstva i u Čačince nam dolazi imenjak iz Miljevaca. Očekuje se pobjeda za oproštaj od sezone (koja nije bila za pamćenje) i od navijača.

A sinoć su u Austriji HR reprezentativci igrali prvu prijateljsku utakmicu u sklopu priprem za SP protiv Austrije i uvjerljivo je porazili s dva pogotka Klasnića te po jednim Babića i Balabana. Vjerujem da je većina vas gledala utakmicu pa se netreba tu ništa puno pisati. Po meni,sinoćnja predstava je bila dobra.Ništa spektakularno,a ipak uvjerljivo protiv slabašnog domaćina.Još da nam Pletikosa nije skuhao onaj gol.......
Samo neka se moci dobro pripreme i uigraju i eto nama još radosti i veselja na SP-u.

A u nedjelju igraju drugu pripremnu utakmicu u Osijeku protiv Irana.A na tu utakmicu će ići i dio Čačinačkih Alkosa da bodri reprezentativce i zaželi im sretan put u Njemačku. Još neznam tko sve ide,zasad smo 100% sigurni Kec,Toca,Jura i ja. Kako smo se dogovarali trebalo bi nas ukupno ići više od 10. Nosimo i svoj transparent "ALKOSI" te HR zastavu s natpisom "ČAČINCI" pa se nadamo da ćete nas tamo i uočiti. Ako netko od vas također dolazi na tu utakmicu neka nam se slobodno javi da se upoznamo. I popijemo nešto.

O planovima za SP još neću pisati,ima vremena.
Toliko od mene za sada,čujemo se nakon nedjeljnje utakmice (ako od Jerbića užicamo fotoaparat bit će tu i slika).

Živjeli!

Riječ dvije o našem selu,ali ne na onakav način na kojeg ste svi odmah pomislili. Nočas sam se na poslu sjetio jedne zgode kad smo Kec,Jerbić i ja 2002 bili na moru u Zatonu u kampu. Hodamo tako nas tri frajera plažom jednog prijepodneva (još uvijek trijezni) i sretnemo tri poluzgođušne djevojke.Neznam kako smo uopće došli u razgovor s njima ali upitasmo mi njih odakle su.I dobijemo odgovor :
"Iz Koprivnice."
I gledamo mi blijedo u njih a one još bljeđe u nas!!!
"A di je to?" prozbori jedan od nas dok su druga dvojica samo slijegala ramenima. "Kaj vi stvarno neznate gdje je Koprivnica" rekoše one nama u čudu svojim podravskim naglaskom blago teleći gledajući u nas.
"Paaaa,neznamo" ogovaramo mi.
I sad nastane muka ježova pokušavajući nam objasniti gdje je Koprivnica.I da im pomognemo pitamo mi njih neka nam kažu po ćemu je poznata ta Koprivnica.
One:"Podravka!"
Mi:"???????"
One:"Maggy juhe!"
Mi:"?????!!!!????"
One:"Belupo!"
Mi:"????!!!!????!!!!"
I sad one pitaju nas "A odakle ste vi?"
"Pa iz Čačinaca" odgovaramo ponosno visoko uzdignuta čela!
"A po čemu su poznati Čačinci?" pitaju one nas pomalo sramežljivo.
"Šta!!??" u čudu vikne Jerbić, "Vi niste čule za Čačince??!!"
"Pa ne" kratko će one.
"Pa u Čačincima se rodio Petar Preradović u ulici koja nosi ime po njemu"
"Aha" kažu one.Kao fol znaju tu informaciju.
"I ban Jelačić je u Čačincima imao utvrdu kad je napadao na Mađare" nastavlja uvjerljivo Jerbić puneći im glave nebulozama.A one vjeruju.Sve redom. Što je dalje bilo više se ni nesjećam,al mislim da sam odlutao do birtije jer nisam mogao izdržat a da nepuknem od smijeha.

Zašto vam sve ovo pišem? Zato što me je potaklo na razmišljanje što reć ljudima kad me pitaju po čemu su poznati Čačinci! Što im odgovoriti?
Po čemu su poznati Čačinci a da nije činjenica to što imamo najviše budala po kvadratnome metru u ovom dijelu Europe? Nemamo baš puno stvari koje nas čine ponosnima. (sad na scenu trebaju nastupiti Čačinčani i razuvjeriti me).

A vi?

Znate li gdje su Čačinci?

Da li ste znali za Čačince i prije ili ste za nas saznali putem ovog bloga?

Jeste li bili u Čačincima?

Očekujem vaše komentare na temu razgovora s one tri podravke kao i odgovore na postavljena pitanja jer me neke stvari baš jako zanimaju.Očekujem vašu punu suradnju pa ću vam uskoro uzvratiti jednim opširnim postom o našem malom ali ludom selu.
Živjeli!

Poštovani puče Lijepe naše,javljam vam se uživo iz vatrogasnoga doma u Čačincima gdje je još uvijek u tijeku svečana sjednica upravnog odbora (jebem te upravo) DVD-a Čačinci u povodu proslave Svetoga Florijana zaštitnika svih vatrogasaca pa tako i nas samih.
Dok oni guzonje gore žderu prasetinu i čevape,mene su natjerali da objavim nekoliko slika.
Ali prije toga ćemo spomenuti da je obilježavanje Sv.Flore počelo jutros okupljanjem u 10.00 sati,pa odlazak na groblje u pola 11 i polaganje cvijeća i paljenje svijeća za sve poginule i preminule vatrogasce. Laka im zemlja. Pod hrastom.



Zatim je usljedio odlazak u crkvu Presvetoga Trojstva na misu.



A u 19.00. je počela već spomenuta svečana sjednica upravnog odbora na kojoj su podjeljene diplome za 10,20 i 30 godina uspješnog rada u vatrogasnoj organizaciji:
Marijan Varjačić,Ivan Žeger i Stjepan Vlahinja-Vero za 30 godina;



Mačković Nikica,Čilog Dalibor,Stanko Behin i moja malenkost za 20 godina
i Milan Lukić za 10 godina.

Srebrnu medalju vatrogasne zajednice za doprinos u vatrogastvu i zaštiti od požara dobio je Tomislav Tomić.



A brončanu medalju vatrogasne zajednice za doprinos u vatrogastvu i zaštitu od požara te rad s vatrogasnom mladeži dobio je Stanko Behin-Kec!



A nakon toga je uslijedila nama uvijek najdraža točka dnevnoga reda-RAZNO!



Tj. klopa i cuga!

Koja još traje!

I tko zna kad će završit!

Živjeli!

Odakle sad ovakav naslov? To ćete saznati pred kraj ovog teksta!
Dugo već ništa nisam napisao na blogu i stvarno je krajnje vrijeme za novi post. U protekla dva tjedna (od zadnjeg posta) se dešavalo koješta u našim Čačincima pa ću samo ukratko napisati da smo prošli tjedan proslavili i Dan Općine Čačinci!
Pioniri smo u takvim proslavama koje traju dva dana,ali se nadam da ćemo i narednih godina nastaviti na takav način obilježavati taj dan. Bila je tu organizirana i fišijada (kažu da su prve tri nagrade otišle u Orahovicu) u vatrogasnom domu.Kreninger je kuhao i grah za sve prisutne (Kec još uvijek priča o tom grahu-navodno još tak šta nikad nije okusio),Jelenčić i Kubica su pekli šarane na ražnju (kaže Drlja da su se ti šarani prvi pojeli pa je svima bilo žao što nije bilo još), veterani Mladosti su igrali prijateljsku utakmicu protiv Slatine (miroljubivo 4:4), košarkaši Mladosti (ŠAMPIONI) su igrali prijateljsku protiv KK Virovitice i pružili solidan otpor u jednom dijelu utakmice ali su gosti ipak prejaki za nas.A i naši su igrali bez Jure,Anđelića,Bleka,Milaka,Zokija,Maka je igrao samo drugo poluvreme (a prestao je aktivno se bavit košarkom).
A navećer zabava u domu umirovljenika (ko im dade taj dom!!). Svirali su naši domaći momci-Mrtva Priroda! I bilo dobro! Dečki praše sve u 16!

Marko Nemeth je izabran za najboljeg mladog sportaša na općini (podsjećam da dečko igra i košarku i nogomet,zasad mu nogomet bolje ide).
Prvotimci Mladosti su gostovali u Koriji i upisali još jedan poraz....
To je ukratko to!

A u nedjelju su naši nogometaši igrali kod kuće,u našoj "Rupi" i zasluženo upisali prvu proljetnu pobjedu! Uvjerljivo su svladali NK Podgorje rezultatom 4:0!
Mlada momčad Mladosti je u nedjelju odigrala solidnu utakmicu i sigorno upisala pobjedu. Dva pogotka je zabio Marko Nemeth (prvog iz penala kojeg je izborio jedan od ljubimaca navijača iskusni i prekaljeni Robert Đurina),a po jednom su se u listu strijelaca upisali Ramić i Ugarković.
Bravo i za Dragana Zubaka koji je prošli tjedan najavio pobjedu Mladosti upravo ovim rezultatom i pogodio pa me zanima jel to bila intuicija ili logika jer je NK Podgorje zadnje dvije utakmice izgubio 6:0 i 5:0! He he! Jedina zamjerka na nedjeljnu utakmicu je pasje vrijeme-smrzo sam se ko pička i popio sam samo jedno pivo jer mi je bilo prehladno držat flašu u rukama. Suci? Ovog puta pametniji,sudio je Stošić iz Orahovice i nemože mu se skoro pa ništa prigovoriti.A oni šupci vjerovatno neće skoro doći suditi u Čačince. I bolje im je!

A ja sve ovo vrijeme i dalje marljivo odrađujem svoje smjene na poslu pa me tako zakačilo da sam u nedjelju i ponedjeljak radio prvu.Kad nitko neradi mi radimo.Pa tako i ne međunarodni praznik rada!

ŽIVIO PRVI MAJ!