Inati Se Slavonijo!!!
28.11.2006., utorak
Mlad, jak i glup
|
Ponekad se zapitam zbog čega sve ovo tako brzo prolazi , jebote prošlo je već mjesec dana otkada radim i nije mi jasno, kako, kada, gdje? Malo si prokontam i skontam da upadam u kolotečinu, koja mi se nimalo ne sviđa... Posao-kuća, odnosno, posao-škola-krevet U zadnje 4 godine nije prošao ni jedan dan da nisam izašao van ili s nekim otišao na piće, sa nekima i po nekoliko puta, ali otkada sam počeo raditi izašao sam, hm... 5 puta. Ostatak sam proveo na poslu ili u školi, i onda dođem kući shrvan, pojedem nešt zapalim cigaretu i legnem spavati. i tako iz dana u dan... To ostavlja jebene posljedice na mene. Od svoje 16-e godine imam nevjerovatnu potrebu da se socijaliziram sa ljudima (ne ubrajajući obitelj) barem 3 sata dnevno - sada je skoro tijedno tako.... Osječam se nekako sjebano onda, kao kada izađete iz stana i na pol puta se sjetite da postoji mogućnost da ste zaboravili zaključati dotični. I onda kao boli vas ona stvar, al i dalje kopka što sad i kako dalje, i dali se treba vratiti i provjeriti... Jučer sam bio sa starom kod bake u bolnici, i osječao sam se prilično jadno... Mrzim bolesti i kojekakve udare (moždane, srčane, etc.). Kada vam posao visi o koncu, možete utjecat, kada vam netko ne odgovara možete utjecati i oterati ga, ali kada vam je draga osoba bolesna, a vi ste svjesni da ne možete utjecati na to nego da je samo stvar vremena i jakog duha i tijela bolesne osobe, to vas kopa... U principu jedva držite oči otvorene, jer svaki pogled na tu osobu vas direktno pogađa... Prisječate se svih trenutaka zajedno, onih dobrih, i onih loših. Sječate se svakog trenutka sa tom osobom, i reakcije kako je sve moglo biti puno bolje i kako ste mogli toj osobi posvetiti puno više vremena, a niste, spriječavao vas je taj posao i ta glupa kolotečina. Onaj sirovi kapitalizam koji ni obitelji ne dopušta da se viđa jer svatko uz jedan posao za koji je premalo plačen mora raditi još jedan honorarni, ili mora fušariti, i jedino vrijeme kada su svi u kući je od 23:00 do 06:00 kada sviće novi radni dan i odlazite na posao. Sjećam se vremena kada sam bio mlad, jak i glup; bilo je bolje, doduše nije se puno toga promijenilo; i sada sam jak i glup, te nešto malo stariji, ali dovoljno da vidim što me čeka narednih 50 godina... |
27.11.2006., ponedjeljak
Post napisan u dogledno vrijeme
|
Ponekad se zapitam kako neke ljude uopće imam srca zvati poznanicima, čak i prijateljima. Znate one ljude koji stanuju u vašem gradu, a viđate se rijeđe nego neki ljudi koji studiraju pa dolaze svaka 3 mjeseca?! Meni je to toalni apsurd, i kada god pokušate nazvati izvuku se sa nekom glupom isprikom da ne mogu. Dođe petak i slučajno se sretnete u gradu i odjednom ste najbolji prijatelji. Mislim WTF?!?! Pa jebeno sam zvao na glupu kavu kada sam se želio družiti s tobom, i ti me po stoti put odjebeš a sada je sve 5. Nije jebemu, ne želim takav oblik komunikacije i druženja, jebote dobar sam kada smo svi polupijani, a kada želim popit kavu i divanit sto godina, e onda se jebiga mora sto drugih stvari radit 24 sata na dan, 365 dana u godini. Jebote! I sad kako pstupit sa takvom osobom, nemoš odjebat kad se sretneš, al ti u kurcu ta fora sa sretanjem u gradu, i više nisi siguran da li te ta osoba stvarno smatra prijateljem ili je to sve samo pijana spika. Nego, da se osvrnem malo na zadnji Jimbov post "sve na dugme"; Iskreno, mislim da je odaziv nekakve ljubavi prema glazbi odnosno prema sviranju nekakvog instrumenta sve manji (barem u Sl. Brodu) jer imam par pouzdanih izvora od profesora koji predaju u Glazbenoj školi. Mislim osnovna glazbena i dalje ima učenika, ali jako mali broj učenika se odlučuje za daljnjim sviranjem instrumenta bilo amaterski ili profesionalno. Drugim riječima jako je malo bandova u brodu (punk, rock, whatever they play), i jako se malo mladih ljudi odlučuje za odlazak u srednju glazbenu ili glazbenu akademiju. Možda je baš ta internet generacija shvatila glazbu na neki drugi način, možda si oni kontaju da su nule i jedinice kao i wordov dokument samo što se ovaj otvara u winampu(?!). Ma pisao je Jimbo o tome, kako su se manično kupovali CD-ovi, preslušavali milion puta, skidale stvari... Jebote sječam se davnih dana kada su Maideni izdali "Brave New World". Slušao sam ga milion puta i kad sam se naslušao automatski sam uzeo gitaru i počeo skidati wicker man-a. Starci su pizdili koliko sam puta puštao tu stvar, a ja sam bez prestanka tepo ta-da taka-taka-ta, ta-da taka-taka-ta, i izludio cijeli komšiluk sa tim rifom. Sada kada prolazim grado ne čujem to manično istrzavanje i paćenje s gitarom, pojačalom i najjeftinijim kompletom žica, ne čujem buku iz podruma, a najjača stvar od svega ne viđam bandove na svirkama, osim ovih starijih. Doduše kada se sjetim svog banda "komercijale" mi smo svirali na dosta gaža, počevši od najmanje birtije do nekakvih gitarijada. Imao si cilj zbog kojeg si trunuo u kući ili u podrumu na probama, umjesto da si sjedio u birtiji na kavama. Stoga zaključak ovog posta se može pretočiti u savršenu rečenicu iz filma "Karaula"; -Jebote, počeli narodnjaci da duvaju, ima da sve ode u pičku lepe matere! Istina, nas rockere je pregazila tehnologija i narodnjaci Isuse šta sam ja nasrao u dvije minute.... |
24.11.2006., petak
Radne kolege i kolegice ne idu zajedno
|
Rad na novom radnom mjestu zna biti vrlo lijepo, naporno, zamarajuće i frustrijajuće... Ali baš si sad nešt kontam po glavi, jer ima par vrlo zgodnih radnih kolegica, i sad gdje je kvaka. Najčešće se dešava jedna situacija. dolazish na posao i upoznavash se sa ljudima, i zapne ti netko za oko.... Ko uskurac odlucish nakon naporonog dana; koji je zavrshio u 9:00, odmoriti uz hladno pivo i šta se desi, ti siđeš i baš ta osoba sjedi za šankom, i opet ko uskurac sama. Tu dolaze opet super okolnosti, svira glupa salsa, onaj pjeva gluposti na ciganskom, 500 ljudi na podiju pleše sinkronizirano ko backstreet boysi, ma milina, i vas dvoje započnete razgovarati. Šok za organizam dolazi upravo tada Prvo se ispričate o svom radnom danu ne/za dovoljstvu na poslu i onda preispitujete teritorij, tko je slobodan, bivše veze, izlasci, neka famozna filozofiranja da li ljubav uopće postoji, i da li je princ na konju mit ili stvarnost i tebi se sad već muti i ne znaš šta osoba priča ali uredno klimash glavom, i automatski mijenjaš temu jer si se izgubio totalno... Ako to ne uspije pokušate se prikriveno vratiti na mjesto gdje ste se počeli gubiti i nastavljate razgovor, koji vas baš tada zanima, i želite pričati satima. Takav razgovor radnog kolege i kolegice je dobar dok jedno od vas dvoje ne pocne misliti na nesto više. U tom trenutku uvijek netko uleti i omete, odnosno sjebe ti cijelu koncepciju, ali si ti skuliran i kazeš da moraš ići, da imaš nekih obveza ili slično. Kraj ne mora biti tako loš. Ako ste imali dobar ulet, možete se vrlo brzo izvući na staru foru; e previše je ovdje buke ajmo na neko mirnije mjesto pričati. I malo po malo skontate da ste jedno kao stvoreni za drugo; U potpunosti su vam ista razmišljanja, isti ciljevi, iste prošle veze, i sve je za 5, ALI uvijek ima loša strana priče; Netko od vas dvoje je hodao sa nekim vašim rođakom, po mogućnosti jebo, i onda strana koja je izjebana, ili strana koja je jebala, misli da će se druga strana uplašiti i odbijati bilo kakav bliži kontakt sa tom osobom. Ili opet sve može biti savršeno, i vas dvoje postanete lijepi par, ali radite zajedno, znači svaka svađa će uredno biti proslijeđena drugim kolegicama i one će uredno strijeljati pogledima, a vi se pitati koji se kurac dešava, na kraju kada prekinete najčešće dolazi do toga da jedna osoba da otkaz jer ne može više raditi na tom mjestu sa tom osobom. Zaključak ove nebuloze je da na poslu trebaju biti isti spolovi zbog radnog raspoloženja i svih ostalih gluposti koje mogu dovesti do davanja otkaza. Ma valjd je to, to. Jebiga možd bi ja još i objašnjavao al brate treba nešt i radit. Ne mogu uvijek kucati na poslu. Dabome! |
11.11.2006., subota
Šolja u Londonu
|
Doshao ja tamo i pishe na tabli Eeennnngleska. Whatever dude! Ne da mi se pisat shta je tochno bilo i kako jer mi se ne da, tko zeli neka ode samnom na piche pa chemo to usmenom predajom rjeshit. Nego eto slika....  bajo prije svirke, al ajmo redom Krenuli smo u rano jutro (9:00 am) ka neprijatelju u Ljubljanu, ne bi li se ukrcali u avion i opleli sa bugarskim avionom T-com boje u London. Naravno kao prave baje prije puta je valjalo popit koju s nogu, da smanjimo tremu  T-com bugarsko letilo, malo hrđavo al dobro je  Sletili mi u London i uletili u jako mali zastoj u prometu (inache su 3 puta gori)  Nash hotel u kojem smo boravili ta 3 dana  Odlazak na vecheru u londonski Chinatown  Golden Dragon je inache najpoznatiji restoran kineske hrane u Londonu i vjechito je krcat, i morali smo chekati jebenih 40 minuta dok nismo dobili stol!!! Graaa  Ovo je neka njiova supa, koja je ista ko nasha ajmpren juha, dakle dolazimo do zaključka da nas kinezi gurmanski kradu majku im njihovu!!!  nakon toga riža i škampi, jako dobro ali...  patka nam je bila bolja!  e to se sve zaljevalo kinesko-engleskim pivom  E nakon toga odlazimo u Planet Hollywood (kod švarce i brus wilisa u kafanu) na dodatno teroriziranje alkoholom i slikamo se pored gluposti iz filmova, tzv. rekvizita.... iz filma Excalibur  Beetlejuice  James Bond  I definitivno najvechi trash na svijetu u povijesti bilo kakve umjetnosti. Jače od samog boga B A Y W A T C H!!!! Potpisane gaće od Davida Hasselhoffa, pardon Mitcha LOOOOOOOL  E ovakav je WC za pozhelit (btw ovo je muski)  Bejbi bejbi ko te ne bi tako mladu negdje u ladu (prislonio) - jebala sebe dvije tekile mi naplatila 8 jebenih funti  eo vam big ben i tower bridge i do kurca   neizostavni posjet tity baru je bio iduchi dan.  Tolko od mene neda mi se vishe... Rekao sam Usmenom predajom. Živili |
