Ponekad se zapitam kako neke ljude uopće imam srca zvati poznanicima, čak i prijateljima. Znate one ljude koji stanuju u vašem gradu, a viđate se rijeđe nego neki ljudi koji studiraju pa dolaze svaka 3 mjeseca?! Meni je to toalni apsurd, i kada god pokušate nazvati izvuku se sa nekom glupom isprikom da ne mogu. Dođe petak i slučajno se sretnete u gradu i odjednom ste najbolji prijatelji. Mislim WTF?!?!
Pa jebeno sam zvao na glupu kavu kada sam se želio družiti s tobom, i ti me po stoti put odjebeš a sada je sve 5. Nije jebemu, ne želim takav oblik komunikacije i druženja, jebote dobar sam kada smo svi polupijani, a kada želim popit kavu i divanit sto godina, e onda se jebiga mora sto drugih stvari radit 24 sata na dan, 365 dana u godini. Jebote!
I sad kako pstupit sa takvom osobom, nemoš odjebat kad se sretneš, al ti u kurcu ta fora sa sretanjem u gradu, i više nisi siguran da li te ta osoba stvarno smatra prijateljem ili je to sve samo pijana spika.
Nego, da se osvrnem malo na zadnji Jimbov post "sve na dugme";
Iskreno, mislim da je odaziv nekakve ljubavi prema glazbi odnosno prema sviranju nekakvog instrumenta sve manji (barem u Sl. Brodu) jer imam par pouzdanih izvora od profesora koji predaju u Glazbenoj školi. Mislim osnovna glazbena i dalje ima učenika, ali jako mali broj učenika se odlučuje za daljnjim sviranjem instrumenta bilo amaterski ili profesionalno. Drugim riječima jako je malo bandova u brodu (punk, rock, whatever they play), i jako se malo mladih ljudi odlučuje za odlazak u srednju glazbenu ili glazbenu akademiju.
Možda je baš ta internet generacija shvatila glazbu na neki drugi način, možda si oni kontaju da su nule i jedinice kao i wordov dokument samo što se ovaj otvara u winampu(?!). Ma pisao je Jimbo o tome, kako su se manično kupovali CD-ovi, preslušavali milion puta, skidale stvari... Jebote sječam se davnih dana kada su Maideni izdali "Brave New World". Slušao sam ga milion puta i kad sam se naslušao automatski sam uzeo gitaru i počeo skidati wicker man-a. Starci su pizdili koliko sam puta puštao tu stvar, a ja sam bez prestanka tepo ta-da taka-taka-ta, ta-da taka-taka-ta, i izludio cijeli komšiluk sa tim rifom. Sada kada prolazim grado ne čujem to manično istrzavanje i paćenje s gitarom, pojačalom i najjeftinijim kompletom žica, ne čujem buku iz podruma, a najjača stvar od svega ne viđam bandove na svirkama, osim ovih starijih. Doduše kada se sjetim svog banda "komercijale" mi smo svirali na dosta gaža, počevši od najmanje birtije do nekakvih gitarijada. Imao si cilj zbog kojeg si trunuo u kući ili u podrumu na probama, umjesto da si sjedio u birtiji na kavama.
Stoga zaključak ovog posta se može pretočiti u savršenu rečenicu iz filma "Karaula";
-Jebote, počeli narodnjaci da duvaju, ima da sve ode u pičku lepe matere!
Istina, nas rockere je pregazila tehnologija i narodnjaci
Isuse šta sam ja nasrao u dvije minute....
Post je objavljen 27.11.2006. u 11:03 sati.