Jesen u meni tuguje....

Danas je tako čudan dan. Uopće nemam osjećaj da je subota. A je, subota je. Jel da?
Zamotana u vlastite osjećaje, pomalo bolesna. Bolesna od strasti, privlačnosti i virusa koji sam negdje putem pokupila.
Oči su mi tako pospane iako sam prespavala cijelo poslijepodne.
Ne da mi se izlaziti. Ne želim buku, ljude, gužvu.
Noćas samo želim biti vlastiti D.J. Želim slušati o ljubavi. Nježno. I neka traje.
Danas sam tako sjetna. Umorna. Umorna od svega. I tako bih željela spavati. Dugo spavati. A kad opet otvorim oči, da nestane ova zbrka u mojoj glavi. Zbrka koja se rađa iz pogrešnih razloga. Želim da nestanu svi razlozi ovog kaosa u meni. Sva teška osjećanja i svi strahovi.
Kako se dugo nisam ovako osjećala!
Željeti nešto što ne smijem i ne mogu imati. To mi je navika. I za neko divno čudo, ne osjećam se povrijeđenom. Još. Jer zaista, i nema me tko povrijediti. Sve je u meni.
I ovo što pišem, samo su osjećanja koja sam pronašla negdje duboko u srcu. To je samo prašina svijeta koji u meni živi.
Zašto on u meni živi kad nije ovdje. A kad je blizu, ja nestajem. Postajem nijema. I kako objasniti to da ga u isto vrijeme želim i da ga se bojim. Bojim se svega što mu želim dati. Bojim se onoga što bi moglo biti. Bojim se svega što mi može dati.

Sad čitam ovaj post otpočetka. I ne mogu vjerovati da ovakve riječi pišem. Iz čega se sve ovo stvorilo? Kad se sve ovo počelo događati?
I onda vrtim film.
I sjetim se našeg prvog susreta.
Bojim se slušati onu istu glazbu jer me suviše na njega podsjeća.
I onu ulicu. Ne znam joj ime.
I njegove sivo-plave oči. Umorne, pospane oči. Lice. I ruke. Njegove ruke.

Teško bih mogla reći da sam zaljubljena u njega. Premalo ga poznajem. Lako priznajem da bih se mogla zaljubiti. I ne bi to bilo tako tragično. Sve ionako ovisi samo o njemu.
Sanjam o tome da ga imam bar ne jedan tren.
Nek ne traje više od jednog trena. Jer tada ne bih drugima morala objašnjavati da ne mogu i ne znam izabrati koga ću voljeti. Jer mogu voljeti tisuću različitih svijetova. I možda tada ne bih drugima morala priznati da imam fetiš na muškarce poput njega :).
Voljela bih biti u njegovim mislima dok nismo zajedno. Voljela bih znati zašto je tako nježan. I koga voli. Na koga misli. Voljela bih ga sve to pitati.
Ali pokraj njega postajem nijema.