|
Independent company®>komentara: 8
|
Kao i sve lijepom i mojoj sreći došao je kraj... Bilo je prekrasno dok je trajalo, fakat je. Već dosta dugo nisam bio tako sretan i ponosan na sebe. Na kraju, zaključak moje 3-dnevne avanture na snowboardu je da je to zasad najbolje kaj sam probao! Bolje od skejtanja i bilo čega drugog. Današnji dan Danas je fakat bilo prekrasno. Opet sam išao sa Leonom, iako sam imao neke informacije da je na Sljemenu usrano vrijeme i da je crveni spust zatvoren (to me nije jebalo ni pol posto jer se više nisam tamo htjeo spuštat na bordu). Krenuli smo sa nadom da će vrijeme gore biti u najmanju ruku prihvatljivo, tj. podnošljivo (znači da ne pada snijeg). Čim smo stigli do žičare shvatili smo da je naša želja ostvarena! Nije bilo ni tračka snijegu (koji pada ofkors, jer snijega ima pun kurac i još tolko). Ubrzo nakon tog kratkog veselja smo se počeli brinut da će bit prokleta gužva, ali nije!:)) Tako smo sretni i bezbrižni krenuli laganini bijelim spustom, iliti Činovničkom livadom, kako sam kasnije skužio dolje da kupimo karte (cijelim putem sam se potajno nadao da ću opet piknut free karte, al nisam bio te sreće...). Skijali, tj. bordali smo se malo po Činovničkoj, da bi nakon toga odlučili ići na plavi spust (ista priča ko za crveni:"Ma Igore, to je samo tu strmo,dalje je sve ravno). Staza je jebeno dobra al za nekog ko zna bordat. Naime, staza je široka oko 2-3 metra i izgleda više ko neki šumski put. Ja sam se ko neki luzer provlačio kroz to, gurao sa jednom nogom ko na skejtu, jer su bile malo nizbrdice, malo uzbrdice (tolko o ravnom...). I tako sam nekako uspio doć do zelenog sputa. Leon me već čekao tamo kod izlaza plavog, pored mene su jurili skijaši i borderi, a ja sav sretan što sam došao živ iz tog pakla sam se bacio na snijeg i odmorio malo... Još smo se malo spuštali po Činovničkoj i kasnije otišli doma. E da! Za sve vas koj niste vjerovali u moje sposobnosti na snowboardu, imam snimke kako bordam, pa ako imate Quick Player i ako vas zanima, skinite MSN Messenger pa vam pošaljem. JOJ! Skoro sam zaboravio! Stari mi je reko da će mi kupit bord i to ovaj koj sam sad posudio. Pitali smo Anu u Warehouse-u di se mogu kupit bordovi, onak jeftiniji i to, i ona je rekla da na kraju sezone možemo kupit ovaj! I stari je reko da će mi ga kupit ak ću imat dobre ocijene za Uskršnje praznike! YES!!! Imat ću svoj bord!!!:))) E, za slovenke, Teu i Saru, cure slijedeću zimu dolazim kod vas bordat :) vidimo se!;) A sad malo slika: 1. slika grafita Trnje koj dugujem od prije MRZIM KORITA!!!HVALA BOGU ŠTO SE NIKAD NISAM VOZIO U TOM!!! naše prekrasno Sljeme tj. Medvednica iz zamagljene žičare moj bord u žičari (bilo mi je dosadno, kaj češ)-ako nekog zanima zvuk žičare nek javi-imam i to!:) nadam se da nikad neću morat... da, da, to sam ja... i za kraj, Sara, borderica koju najviše poštujem (ne sam zbog znanja)sa 7-godišnjim stažem... |
Danas sam već bio malo opušteniji što se tiče odlaska i dolaska sa Sljemena. Danas sam išao sa Leonom i bilo je ok. Leon skija al to i nije bio neki problem. Uspio sam nažicat 3 besplatne karte (cijelodnevne) od nekih staraca kojima je skijanje valjda prenaporno, tako da sam uštedio 70 kn :)). Danas sam bordao, onako, prema mojoj procjeni solidno. Prvo smo se spustili na bijelom spustu i čekali u prekletom redu pol čuke! Tolko smo se izživcirali da smo odlučili ić na crveni spust, iako ja baš i nisam bio spreman. Uglavnom, čim sam vidio kako je to strmo htjeo sam odustat al Leon me nagovorio da se spustim do kraja pa i jesam. Bila je to spika: "Ajoj, pa samo ti je tu strmo, ostalo je sve ravno!". Da bilo je ravno!!! Kad smo došli dole!!! Ali, moram izdvojit svoj veliki uspjeh. Na jednom dijelu (za one koj poznaju stazu, odmah poslije prvog zavoja) onom koji nije tako strm sam okrenuo bord na pravu stranu (to je meni desna noga naprijed jer sam goofy-ko i na skejtu) i krenuo prema dolje. U početku i nisam išao tak brzo, al odjednom sam se samo našo kako kočim ko luđak a nemrem stat. E, ljudi moji, nisam znao kaj da radim! Nekako sam već uspio zakočit i napokon sam došao sebi. Do kraja staze sam se lijepo laganini spuštao dok su oni divljaci jurili pored mene, al ko ih jebe-oni će se kad tad ozlijedit. Na kraju staze sam opet "jurnuo" da bi nakon toga odlučio da ove godine više nejdem na crveni spust jer ipak nisam tak dobar... Meni je najbitnije da sam živ i čitav i da sutra idem opet i eto. Ovdje su par slika koje sam reko da ću stavit. E da, sliku grafita Trnje nisam slikao jer su stakla u žičari bila ful zamagljena ko i moja kamera na mobu da stvarno nisam mogo.. ja i bord samo bord samo ja |
Bilo je to davno... Više se ni ne sječam kad sam zadnji put skijao(al ga serem, prije dvije godine sam skijao). Moja veza sa snijegom seže još daleke 1994./1995. kad sam prvi put stao na skije. Odtad sam skijao svake godine i bilo je lijepo, ali tome je došao kraj. Prije dvije godine me uhvatila velika želja za bordanjem. Kad sam to prvi put spomenuo svojima, smijali su mi se (gadovi prokleti!!). Onda sam razradio taktiku uleta i ponovio svoje pitanje prošle godine, i dobio sam odobrenje od vrhovnog dijela obitelji, ALI jebem ti šugavu prirodu da ju jebem! Te godine nije bilo snijega na bijelom spustu na Sljemenu, a ja čisti početnik nisam mogao ić na crveni..:( Tako je sve prebačeno za slijedeću godinu (za one koju su slabiji u matematici-to je ova godina). I tako je došlo vrijeme da ja prvi put stanem na bord.. Slučajem tužnih nesretnih i usranih okolnosti (Hamzić spava, Rea nemre doć do skija, Leon ima podjelu svjedodžbi, July se spizdila dok se bordala po Maksimiru-lol!u Maksimiru hahahaha!!!!) uglavnom ja sam išao SAM na Sljeme. Na početku tog nevjerojatnog puta, cilje se činio nedostižnim, al imao sam sreće pa je 14-ica brzo došla i ja sam bez srama (ljudi su me gledali ko da su vidli Gotovinu, a ne dijete sa snowboardom u Vlaškoj) uskočio u nju i krenuo prema "planini". Da ne duljim sa putem, jer fakat nije bio zanimljiv, prijeći ću na upoznavanje prvih ljudi. Bilo je to u spomenutom tramvaju (lol). Neka ekipa iz Jastrebarskog, koju ovim putem pozdravljam, i oni isto nisu znali kud treba ić-baš ko ja! Mislim ipak sam ja sa Šalate (kaj me boli kurac za neko Sljeme). Uglavnom, došli smo gore pomoću žičare, u kojoj smo btw pušili bijeli Mallboro (da znam zakon sam...i ne, nije bio Ronhill bio je Mallboro!!). Tada se dogodio povijesni događaj koji ćete slijedeće godine vidjeti u Tv kalendaru-ja sam stao na bord. To je bilo veoma čudno iskustvo, al jebeno dobro! E da, da skratim priču, prvi put kad sam se spuštao sam se spizdio barem 10 puta na jednom metru al kasnije me krenulo i nisam puno padao. Već nakon 2. spusta sam se počeo kurčit. Naime, kod babylifta sam onako frajerski dojurio i htjeo zakočit ko na skejtu ali ne!! Prejako sam ga cimnuo i neš mi je škljocnulo u koljenu. Mislio sam tu je kraj, al na svu sreću nije bio i nakon toga sam se spustio još 7-8 puta. Taman kad sam skupio muda da odem na crveni spust vidio sam korito. Majku mu njegovu! Usro sam se živ i već sam vidio sebe u tom sranju, pa reko ja: Ajd ti lijepo sad doma buš sutra opet išao... Tako je završila moja velika pustolovina koju ću sutra opet ponoviti-nadam se bez škljocanja u koljenu i padanja. E, slika nema jer se nisam mogo sam slikat, al sutra će ih bit jer Leon ide samnom tak da ono... E Trnjani! Na žičari kod brijem 6. stupa piše Trnje!! Sutra ću vam to slikat :)) |
Neznam kaj da pišem pa ispunjavam anonimnu želju nekog jako očajnog... Vitas je ovaj lijevi na slici... Ukratko: On dolazi u naš Sveti Razred iz jednog zanimljivog kvarta, prepunog treba, a ime mu je "Voltino"(kvart je dobio ime po busu...:)). Tužna je ta povezanost između njega, kvarta i treba, jer on nema trebu, i ako se (moram priznati) jako trudi po tom pitanju... Sa jednom curom se već "dopisuje" skoro pol godine i još se nisu našli! To je svakako napredak prijatelju moj...(ako ovo čitaš, samo da ti kažem da te potpuno podržavam-iako je cura promjenila bar 5 dečkiju u to vrijeme...). Dakle ti jadni, bijedni i mlitavi Anonimuse, ostavi svoje podatke u režiji i možemo te spojiti sa dotičnim (bio ti muško il žensko iako preferira žene...). E da, u školi je frajer čista petica (po ocjenama ofkors) pa možda ubodete i instrukcije... Sretno Anonimuse mlitavi... |
Da, to je jedna posebna priča koju je jednostavno trebalo doživjeti... Ali kako je to nemoguće prepisat ću vam definiciju ovog zanimljivog pojma, koji je od tog događaja ušao u naš svakodnevni jezik. Dakle: "Na primjeru izbora materijala za metalni vodič moguće je objasniti važnost pravilnog izbora materijala. Srebro ima najbolju specifičnu električnu vodljivost, željezo je najjeftinije, izbor je ipak najčešće bakar ili aluminij. Bakar i aluminij nisu ni najbolji vodiči, ni najjeftiniji, oni su unatoč tome, osobito kad se uzmu u obzir i drugi zahtjevi, OPTIMALNO RJEŠENJE." :)))) |
Niksa, Pero, Sven a ovo su par slika iz Perinog podruma: malo su mutne al to je zbog prašine na objektivu :)) |
dosadno mi je pa evo par slika... |
Dugo smo čekali ovaj dan, napokon je došao, dobili smo poklone, prejeli se ko svinje, lijepo se zabavili i družili sa obiteljima, ali što sad? Sad je dosadno... Bar meni. Išao bi van, ima nekih ljudi koji se slažu samnom al ipak nemreš nikam ić jer je sve zatvoreno, a tako je d-o-s-a-d-n-o!!! Jedva čekam sutra da se stvari kolko tolko normaliziraju. Nemojte vi sad mislit da mi je Božić bio banana, bilo je meni super, al sad mi je dosadno i najrađe bi išao van, al kaj češ... Još jednom vam svima čestitam Božić i to je to... |
Kao što sam rekao ovim putem ću vam čestitat Božić a vjerojatno i Novu godinu (osim ak se ne vidimo u gradu) jer neam para na mobu,a i da imam ovo mi je praktičniji i jeftinije :p. Dakle, prijatelji moji dragi (i svi vi koji nekako dođete na ovaj blog a neznam vas) SRETAN VAM BOŽIĆ! Želim vam sve najbolje, i vama i vašim familijama i svim vašim frendovima, frendicama, kućnim ljubimcima itd... Ljudi uživajte, ostanite kakvi jeste i to je to.:)) |
Dečki su si donjeli gablec i požderali ga pod satom, a kako su dobri prijatelji dali su nam pol kruha Nema više nastave, odlaženja u školu, profesora i svega sličnog. Al to nije bitno! Poslije škole (tj. 30 minuta sjedenja i čistog gubljenja vremena) Botica, Sven i ja smo krenuli na veliki put u Trnje. Nakon nekoliko malih komplikacija došli smo na željeno odredište. Prvo smo bili kod Nikse i malo tamo svirali a onda smo napokon otišli kod Zubaka i počeli svirat onako za istač:), dobro ne ja iako sam i ja malo udarao po bubnjevima i gitari, al uglavnom su svirali ostali. Ako nekog zanima na kaj to liči nek kaže, skoro sve sam snimao pa ono... Sve se da sredit... :)) E da, skoro sam zaboravio. Dobio sam izvješće, nakon puno muke, al ipak sam ga dobio. Imam prosjek 3.0 i to je fakat banana... Sad se fakat moram potrudit i dić prosjek na najmanje 4.3 da dobim Tomosa ili na 4.5 za skuter, što je mission impossible... PS fakat smo luuuudiiii :)))) |
Kumovi provode odmore kartajući belu. Naši Trnjani koji su uglavnom cijelo vrijeme u ovom položaju... Samo da znate da se ja ne koristim javnim prijevozom, nego se vozim na ovom...:p |