Bilo je to davno... Više se ni ne sječam kad sam zadnji put skijao(al ga serem, prije dvije godine sam skijao). Moja veza sa snijegom seže još daleke 1994./1995. kad sam prvi put stao na skije. Odtad sam skijao svake godine i bilo je lijepo, ali tome je došao kraj. Prije dvije godine me uhvatila velika želja za bordanjem. Kad sam to prvi put spomenuo svojima, smijali su mi se (gadovi prokleti!!). Onda sam razradio taktiku uleta i ponovio svoje pitanje prošle godine, i dobio sam odobrenje od vrhovnog dijela obitelji, ALI jebem ti šugavu prirodu da ju jebem! Te godine nije bilo snijega na bijelom spustu na Sljemenu, a ja čisti početnik nisam mogao ić na crveni..:( Tako je sve prebačeno za slijedeću godinu (za one koju su slabiji u matematici-to je ova godina). I tako je došlo vrijeme da ja prvi put stanem na bord.. Slučajem tužnih nesretnih i usranih okolnosti (Hamzić spava, Rea nemre doć do skija, Leon ima podjelu svjedodžbi, July se spizdila dok se bordala po Maksimiru-lol!u Maksimiru hahahaha!!!!) uglavnom ja sam išao SAM na Sljeme. Na početku tog nevjerojatnog puta, cilje se činio nedostižnim, al imao sam sreće pa je 14-ica brzo došla i ja sam bez srama (ljudi su me gledali ko da su vidli Gotovinu, a ne dijete sa snowboardom u Vlaškoj) uskočio u nju i krenuo prema "planini". Da ne duljim sa putem, jer fakat nije bio zanimljiv, prijeći ću na upoznavanje prvih ljudi. Bilo je to u spomenutom tramvaju (lol). Neka ekipa iz Jastrebarskog, koju ovim putem pozdravljam, i oni isto nisu znali kud treba ić-baš ko ja! Mislim ipak sam ja sa Šalate (kaj me boli kurac za neko Sljeme). Uglavnom, došli smo gore pomoću žičare, u kojoj smo btw pušili bijeli Mallboro (da znam zakon sam...i ne, nije bio Ronhill bio je Mallboro!!). Tada se dogodio povijesni događaj koji ćete slijedeće godine vidjeti u Tv kalendaru-ja sam stao na bord. To je bilo veoma čudno iskustvo, al jebeno dobro! E da, da skratim priču, prvi put kad sam se spuštao sam se spizdio barem 10 puta na jednom metru al kasnije me krenulo i nisam puno padao. Već nakon 2. spusta sam se počeo kurčit. Naime, kod babylifta sam onako frajerski dojurio i htjeo zakočit ko na skejtu ali ne!! Prejako sam ga cimnuo i neš mi je škljocnulo u koljenu. Mislio sam tu je kraj, al na svu sreću nije bio i nakon toga sam se spustio još 7-8 puta. Taman kad sam skupio muda da odem na crveni spust vidio sam korito. Majku mu njegovu! Usro sam se živ i već sam vidio sebe u tom sranju, pa reko ja: Ajd ti lijepo sad doma buš sutra opet išao...
Tako je završila moja velika pustolovina koju ću sutra opet ponoviti-nadam se bez škljocanja u koljenu i padanja. E, slika nema jer se nisam mogo sam slikat, al sutra će ih bit jer Leon ide samnom tak da ono...
E Trnjani! Na žičari kod brijem 6. stupa piše Trnje!! Sutra ću vam to slikat :))
Post je objavljen 28.12.2005. u 18:19 sati.