Tako ja dobih mail od jednog uvijek nabrijanog i za svađu raspoloženog čovjeka, koji usput ne zna razlikovati šalu od ironije, radost od uštogljenosti, ljubav od zloće, etc. ; a za pojam tolerancije, uzajamnosti nikad čuo, na stup srama pribija sve odmah, a ne zna, jadan, kako je najljepši križ onaj kada čovjek raširi ruke na zagrljaj, i napisa mi čovjek mail, nesuvisao i završi tekst rečenicom koju sam odmah prepoznala kao njegovu usvojenicu, ali nisam znala porijeklo iste.
Danas dok smo, na poslu, privodile kraju radni dan i slušale hit naših ureda, radna druga uleti na jutjub po još koju pjesmicu i veli: a gdje na tebe da naiđem, .. pa to je.. bila sam u prolazu i upitala: kaj se dogodilo? ona veli: na kaj - zmaj.. ma otvorila sam onog chetosha.. i njegovu pjesmu.. vratim se korak unatrag i velim: stanite malo, replay this?!
I tako prepoznah u naslovu pjesme tekst iz mog maila, u angela se pretvorila nisam, ali shvatih kako nostaligičar koji neuspješno bagatelizira tuđa djela i stavove, svoju dugogodišnju paučinu vješto skriva .