Svijećnica
U subotu, dok je propadivao snijeg pomislila sam kao jedva čekam Božić  , a tek je 40-ti dan po slavlju rođenja Gospodinova.
Stigla sam danas, samo doći doma i nešto pojesti te sam se vratila u Stepinćevu ulicu.
Nije me smetalo što sam jedva pronašla prostor za sparkati se.
Znala sam da su svi krenuli na mjesto gdje i ja.
U predvorju rezidencije, po naputku patera, zapalili smo svijeće i u procesiji uz pjesmu ušli u Bogoslužni prostor. I u nedjelju sam bila na istom mjestu, ozbirom da sam jutrom prespala vrijeme u domu do moga.
Svijeće su svjetlile svjetlošću koja je diskretno obasjavala naša lica. Volim svjetlost svijeće.
Ugodno je oku promatrati kako se topi u nestajanju baš kao i naš ovozemaljski hod.
I čula sam nešto što nisam znala, u kratkoj propovjedi pater se zahvalio svim prisutnima, koji ga je broj iznenadio, btw i mene, u nedjelju nije bilo toliko ljudi, naime ispričao nam je kakav je nekada bio običaj pri ispraćaju pokojnika. U prekrižene ruke stavljana je svijeća blagoslovljena na Svijećnicu. Kako bi osvjetlala putniku stazu do vječnog doma. Zato moramo paziti da ne promašimo život.
Stoga svima želim još puno ovozemaljskog zdravlja, veselja i radosti, do posljednjeg putovanja.. onog od jedne sekunde kako nam je nedavno u predivnoj emisiji ispričala uvijek ljepotom domovine i čestitim ljudima inspirirana gđa Branka Šeparović.
Svjetlost svima. 
|
