Ne gledam često televizijski program, izuzev filmova i to, po mom mišljenju kvalitetnih, te ponekih emisija kao što je Bilićeva jer uglavnom petkom i to tek iza 22,00 sata sjedim, ležim pred TV-om. Iza mene je doista zahtjevan tjedan, već večeras ga smjelo proglašavam proteklim iako će sutra biti vrlo veselo na radnom mjestu (i šire) ali sam danas pogledala emisiju o "istini".
Ne zato da bih čula tuđe intimnosti, mišljenja sam kako svatko ima pravo na svoju intimu i da se mene pita, a ne pita me se, zakonom bih zabranila takve i slične emisije.
Jer, kakva je to država u kojoj radni ljudi ne mogu zaraditi za troškove življenja, te ih jedan godišnji odmor može odvesti u dugove, dok s druge strane neki drugi npr. za skijanje potroše 50-tak tisuća kuna, dakle za šest dana i nastave lagodno živjeti do kraja mjeseca. I onda su ljudi iz čiste neimaštine spremni prodati sebe kao bi zaradili 50 tisuća bijednih kuna.
Ova djevojka večeras je baš pravo oličenje našeg društva, neadekvatno radno mjesto, razoren brak, to su nevolje, ali pravo zlo je njezina bolest.
I kada je izrekla sve ono što je čuvala samo za sebe, tada je netko odredio kako je odgovor na posljednje pitanje laž. Ma s kojim pravom?
Da znam, dragovoljno je pristala na sudjelovanje, ali što je jadno, jadno je.
Kakav bi bio čovjek koji se ne bi mijenjao i to na bolje, kako je ona i rekla. Postojali su nesporazumi između majke i nje, osjećaj odbačenosti i nevoljenosti s jedne strane i jeftin izgovor njezine majke zašto su bile razdvojene, s druge strane, ali ta mlada žena je odabrala onaj teži put, put oprosta.
I onda TV kuća veli kako je neki poligraf, btw na sudu, dakle u državnoj instituciji se isti ne priznaje kao dokaz u postupku dokazivanja istine odnosno neistine, odredio da nakon svega iznešenog u emisiji ostane bez i jedne kune.
Dakle ne moraš biti previše pametan da shvatiš o čemu je riječ. O prijevari, naravno.
A da su novac koji troše u emitiranje takvih emisija uložili u prekvalifikaciju, edukaciju mladih ljudi, bili bi sigurno sretniji nego večeras ova mlada žena koja je otišla s osjećajem poniženosti i prevarenosti, još jedanput.
Zato čuvajte svoje istine i svoje intime samo za sebe. Neka to zna dragi Bog i vi. Svatko treći je suvišan.
Nedjelja je, a to znači da katolici slušaju Božju riječ okupljeni u svojim crkvenim zajednicama. Oni koji ne nalaze dovoljno dobar izgovor da ne bi došli u Njegov dom.
Ostali, uglavnom nemaju snage u susretu zagledati se u sebe.
Danas me se posebno dojmila propovijed našeg župnika (ne, ne vozi mercedes, ne kruže priče kako živi život nedostojan svećenika to su oni izgovori zbog kojih neki ostaju pred „vratima“) u kojoj nam je pokušao približiti svoje razmišljanje o susretu odnosno kontaktu, kao dvjema potpuno različitim kategorijama.
Započeo je, svojim osobnim iskustvom o ostavljenoj poruci prijatelja iz Kanade, koju je preslušao na telefonskoj mašini po povratku doma. I rekao je kao mu je bilo drago čuti glas svog prijatelja, jer ipak ta zemlja nije tu iza ugla. A onda je nastavio kako je to samo kontakt koji nam omogućuje napredna tehnika koju je stoljećima čovjek izučavao i prilagodio potrebama suvremenog društva. Ali, uvijek ima ali, nema topline i čari susreta kada si ljudi stisnu ruku, izmjene zagrljaje, poljupce, dodire.
I doista, nadalje ja razmišljam, istinu nam je rekao. Svi smo na neki način ovisnici o tehnici pa tako i o internetu, bilo iz poslovnih razloga ili osobnih potreba, pa nam se nude i one stranice na kojima čovjek gubi svako dostojanstvo, (cyber sex, porno filmovi, pedofilija) a ljudi hrle na iste, oni u braku ili vezi skrivečki od ostatka obitelji, oni slobodni u nadi i želji za nedoživljenim vulkanima strasti?!
I svi zaboravljaju kao je naše tijelo hram Božji.
Što može biti ljepše, čistije i toplije od dvoje supružnika ili ljudi u vezi koji istražuju područja davanja i primanja u svom zajedništvu, u potpunom predanju jedan drugome?
Što to dvoje ljudi ne mogu ostvariti u susretu riječju, dodirom tijela, a da na ekranu mogu doživjeti?
Otuđenost, samoća, nedovoljni su razlozi bježanja u hladne prostore u koje nas vode ekrani naših računala, većina se vraća u stvarni život još ranjenija, nedovoljno snažna da bi se zagledala u one ljepote koje nepovratno prolaze pored njih.
Možda će se oni, koji slučajno zalutaju na moj blog pitati što onda ja tu radim?
Ponekad napišem koju misao, poslušam koju pjesmu, razmjenim mail sa nekim dragim ljudima koje sam upoznala na netu ili prijateljima koji su mi lokacijski daleko.
Ali doista ništa ne može zamijeniti susrete u kojima primamo i dajemo jedni drugima najbolje od sebe.
Ovih dana se u mom Gradu upozorava na tipove koji dodirivanjem na ulici zlostavljaju žene svih životnih doba. Zasigurno će biti uhvaćeni, a tada vjerujete utvrdit će se kako su lutali ledenim prostorima života, bili zlostavljani od roditelja, s jedne strane, ali s one druge nikada se nisu potrudili izgraditi život u kojem dostojanstvo, iskrenost i poštenje su na vrhu njihovih prioriteta.
Sve nas čeka susret u kojem neće biti isprika temeljenih na postupcima drugih, već ćemo svatko za sebe položiti račune.
Kontakt i/ili susret?
Odabirem kontakt kao brži način prijenosa informacija, ali susret pun mirisa, izraza lica,
zagrljaja i poljubaca nema cijene.
P.S. Sunce je probilo tamne oblake nad mojih Gradom, kolači su izrezani, ručak je gotov.
Čekam drage ljude
Ako nekoga rado gledaš
susrest ćeš ga prije ili kasnije, makar u snu.
Ljubav nije moguće dokazati.
Ljubav ne poznaje logike.
Ne možeš posve točno kazati
što te je na onom drugomu toliko očaralo,
ali pri svakom dodiru
srce ti je kucalo brže.
Sanjali ste jedno o drugome.
Našli ste jedno uz drugo dom,
davno prije no što ste se nastanili zajedno.
Urastali ste u život partnerov.
Osjećali se ugodno jedno uz drugo.
Dobro ste se osjećali
u velikoj tajni
koja se zove ljubav.
Postoje obitelji i domovi u kojima se osjećaš ugodno kao ovog subotnjeg popodneva provedenog u razgovoru, uz kavicu, prelistavanju prošlih dana..
i gle koliko je godina prošlo
djevojčica.. a danas predivna mlada dama.. uvijek tako draga..
Da, male stvari nas čine sretnim ljudima.
Imamo oči, ali često njima ne vidimo ono što je za
nas najbolje.
Zato otvorimo ih širom, upijmo ljepotu postojanja i slike svijeta
u kojem dišemo.
Radi nas samih i onih koji nas okružuju.
pred TV-om. Iza mene je doista zahtjevan tjedan, već večeras ga smjelo proglašavam proteklim iako će sutra biti vrlo veselo na radnom mjestu (i šire) ali sam danas pogledala emisiju o "istini".
