U ovim danima ponekad osjećamo da smo možda bolji ljudi nego u neko drugo vrijeme godine, spremniji smo pružiti pomoć i ruku onima koji je trebaju, više se radujemo, manje tugujemo bez obzira na probleme za koje znamo da su pred nama.
Neka vam predstojeći blagdani donesu spokoj u duši, osmijeh na lice, vjeru u sebe i bolje sutra.
Promatram, promišljam, slušam o ljubavi često.
Onoj koja ulazi u naš život, kroz prozore očiju, vrata srca, ponekad se ušulja, tiho na prstima.
A kako ljudi žive .. svi u nekim bolovima, patnjama, mukama, zaboravljenim osjećajima.. željni malo topline i sreće. Često ranjeni, raskrvavljeni, beznadni ..
Zaustavljeni pred zidovima tuga.
Nespremni na preskoke, uskraćeni za pogled izvan svojih svjetova sagrađenih na često
neutemeljenom ponosu, vlastitom napuhanom egu koji se raspršuje pred uplašenim srcem, negdje u tami osamljenosti. Tada vidimo samo svoja srca, sakupljamo samo svoje suze.
I smiješimo se smrti svakog dana, jer ništa drugo niti ne možemo, po danu rođenju ona nas jedina sigurno čeka.
I ne znamo koliko ćemo čekati u svojoj prolaznosti.
I tu ne možemo ništa promijeniti.
Previše važnosti pridajemo prošlosti u sadašnjosti koju niti
primjećujemo, očekujući svjetlo budućnosti.
Naša preplašena srca i more suza u mraku bez svjetlosti.
Jer ne želimo znati koliko je suza u tuđem oku zbog naših
neslavnih postupaka.
Pa si pišemo ispričnice slovima od papira, tražimo opravdanje u
vremenu i prostoru.
Ali kada se spuste zastori noći srce je i dalje preplašeno.
Pa zapravo želim ovdje reći da mi se jako sviđa reklama T-com-a ona o tome kako je dovoljno uzeti slušalicu u ruke i okrenuti broj, a dovoljno je uzeti i običnu čestitku onu starinsku, polizati jezikom markicu i ubaciti u onaj uvijek isti žuti sandučić, dovoljno je kliknuti mišom na send i kada se poslana poruka pojavi u pretincu sent tada smo učinili čudo.
Prije nekoliko dana Đibo i Nina imali su koncert za cca 200 ljudi u Bastionu i bilo je čudesno, i sjetim se Đibinih riječi od ljetos: „toliko je zla na ovome svijetu da to više ne mogu podnijeti“.
Ne dopustite biti dio tog zla, odbacite maske napuhanog ega, povrijeđenog ponosa, kalkulacija tko je što kada i kako rekao, učino.
Budite čovjek možda ne uvijek ponosan na svoje postupke, možda ne odveć spretan, ali pokušajte od svojih svjetova sačiniti prave oaze ljubavi
odvažite se i recite onima koje volite da ih volite.
Pa što ako vam netko i odvrati da vas ne voli?!
Provjerite opet!
Jer što možete izgubiti?
A znate li što gubite sjedeći u svom mraku ne čineći ništa?!
znači li to kraj ledenog doba i početak novog vremena?
tonovi pjesme s druge strane slušalice što putuju direktno do tvog srca..
hm, ledena kraljica se odlučila prepustiti moru..
Skriveno je jedno dijete u meni, koje oživi u danima sjećanja na moje vrijeme bezbrižnosti, pa se radujem jer niti jedno jutro nisam zaspala ovog prvog tjedna adventa i tako sam ponosna jer sam bila prisutna na svakoj zornici.
Ja velika spavalica, koja liježe uvijek iza ponoći, redovito kliže s početkom radnog vremena, budim se iza pet sati i radosno pjevam sa svim dragim ljudima.
Volim jutra koja se oblače u osmijehe i dijele ih svima koje sretnu u tom danu.
Život nam podijeli vrijeme nježnog djetinstva, bolnog odrastanja, lude mladosti, zlatne zrelosti..
