Skriveno je jedno dijete u meni, koje oživi u danima sjećanja na moje vrijeme bezbrižnosti, pa se radujem jer niti jedno jutro nisam zaspala ovog prvog tjedna adventa i tako sam ponosna jer sam bila prisutna na svakoj zornici.
Ja velika spavalica, koja liježe uvijek iza ponoći, redovito kliže s početkom radnog vremena, budim se iza pet sati i radosno pjevam sa svim dragim ljudima.
Volim jutra koja se oblače u osmijehe i dijele ih svima koje sretnu u tom danu.
Život nam podijeli vrijeme nježnog djetinstva, bolnog odrastanja, lude mladosti, zlatne zrelosti..
Ja ga jednostavno zovem vrijeme ljubavi.
Post je objavljen 06.12.2008. u 07:14 sati.