15 minuta
Moj dragi prijatelj mi je nedavno ispričao jednu kratku crticu iz života dvoje ljudi, a koja mi se danima vrti po glavi.
Radi se naravno o ljubavi. Otprilike ovako ide priča.
Dvoje ljudi odlučili su zajedno podijeliti svoje dane života - jer se ljube.
I ništa im nije važnije od spoznaje njihove ljubavi. Zajedništvo kao oblik življenja temelji se na uzajamnosti, postojanosti, toleranciji.
Često je u zajednici potrebno donijeti odluke o ljudima, stvarima, događajima, pa i onda kada imamo potpuno različito mišljenje i stavove o njima. Dvoje, a jedna odluka.
U takvim situacijama lako se izgubi smisao za zajednišvo i svatko drži svoju stranu, komunikacija se prekida. Tema se zaobilazi. Šutnja zaboravlja da se duše ljube.
Ovo dvoje ljudi iz priče imaju svoj način rješavanja problema. Poseban. Svatko, na svojoj strani, ima 15 minuta vremena razmisliti što je važnije od njihove ljubavi.
Ako je išta važnije tada su u 16-oj minuti spremni jedan drugome reći zbogom.
A oni, žive sretno godinama. Uz sve životne nevere.
Njihova 16-a minuta nema šanse.
Sretnici.
Doista, što može biti važnije za dvoje ljudi od njihove ljubavi?
|
