KAZALJKE SATA
Ne možeš živjeti ako nemaš čovjeka koji će se brinuti o tebi, kome se možeš povjeriti, kod kojeg si uvijek dobrodošao. U životu susrećeš mnoge ljude, mnogi ulaze u tvoj život, rijetki se povezuju s tvojim životom..
Ne možeš živjeti ako nemaš čovjeka o kojemu bi vodio brigu. Ne smijemo misliti da je gotovo s ljubavlju ako se nikome ne približavamo, ako nikome ne zadajemo bol. Stvarno ljubiti znači brinuti se o ljudima, pažljivo, osjetljivo, dosjetljivo. Briga o nekom čovjeku oslobađa me iz vlastite uskogrudnosti, izvlači me iz vječitog kruženja oko samog sebe.."
Phil Bosmans
Ovih dana svi nešto zbrajaju i oduzimaju, to bi knjigovođe nazvali sastavljanje bilance za proteklo razdoblje
Uspjesi, materijalna ostvarenja, ili na vratima ostavljena sreća.
Koliko smo ljudi u svom okruženju usrećili, a samim time sebe? Koliko puta smo zavirili u svoje srce i vidjeli tragove nečijih strahova ili suzu, a koju smo mi donijeli?
Često možemo pročitati kako katolike poradi sakramenta ispovjedi nazivaju licemjerima, ali ti isti «katolici», jer tako se izjasnila većina našeg pučanstva, nemaju snagu zaviriti u sebe, prelistati stranice svojih odnosa, stišati svoj ego i samodopadnost.
A zašto?
Jer ne znaju ljubiti. Ne da im se. To traži upornost i trud. Darivanje sebe. Mijenjanje sebe.
Na kraju i početku razdoblja, kada svi na tren zaustavljaju kazaljke, pogledom iza sebe ostavimo ono što nije valjalo i samo hrabro, punim jedrima naprijed. Uvijek naprijed – «pažljivo, osjetljivo, dosjetljivo». Kružimo poput svemirskog broda neistraženim prostranstvima života.
Do nekog slijedećeg poklapanja kazaljki, nije važno kojeg datuma - neka vam se svima nebo smiješi.
|
