Djevojčica bez žigica
Ako udahnemo priči život, ona postaje dio nas. Uvijek sam voljela bajke, sjećam se svojih slikovnica, pravo malo bogatstvo. U vrijeme moga odrastanja nije bilo videa, DVD-a, tek crtići na televiziji, tihi glas mame dok čita bajku prije sna.. poslije sam ih čitala sama.. uvijek ponovno.. raskoš mašte..
Bila jednom jedna.. djevojčica.. tako su uglavnom započinjale bajke moga djetinstva.
U ovo blagdansko doba sjetim se one najtužnije - Djevojčica sa žigicama.
Danas mi je ta bajka potpuno osvjetljena. Smrznuta djevojčica u hladnom blagdanskom jutru s osmijehom na licu. Sve njeno bilo je u njenom srcu i glavi.
Siromaštvo i hladnoća stvarnog svijeta nisu spriječili djevojčicu u njenim snovima.
Svjetlost žigica nije ugrijala njeno tijelo, ali duh siromašne i napuštene djevojčice u Andersenovom peru svjetli zauvijek.
Mnogo je ljudi koji oskudijevaju u materijalnim dobrima kao i onih čija srca zebu u potrazi za ljubavlju. I pale žigice koje brzo izgore.
Zato vam svima želim svjetlo Božića koje grije svakog dana jednako snažno. Ponesite ga u svojim srcima poput vječnog svjetla, zagrlite one koje volite rukama, mislima, srcem..
Neka bude radost u nasmijanoj duši.
moja favorite
SVIM NA ZEMLJI
Svim na zemlji mir, veselje,
Budi polag Božje volje.
To sad nebo navješćuje
I glas s neba potvrđuje.
Dobre volje svaka duša
grijeha neka već ne kuša
Nego hvali, dići Boga,
Što je posl'o Sinka svoga.
Sinka svoga, Boga moga,
S Ocem, Duhom jednakoga
Duhom Svetim začetoga
Od Djevice rođenoga..
|
