smile with the rising sun
31.08.2005., srijeda
POETRY
|
BJEŽI OD MENE Tvoja pisma noćas su lažna, ja sam neka druga vrsta, žar koji se hladi, al' nikad ne ohladi. Korak, dva do sna diže me nešto besmisleno, izlaz tražim mislim na vjetar, spotičem se o jutarnje sunce & osmijeh djece na nedeljnoj ulici. Ne prihvaćam tvoje razloge, bježi prije nego nestanem, u zvijer se pretvorim, ukrasti ću zubima tvoju dušu. Imam bijesa sad na katove, ne želim ga potrošiti sada na tebe. SAD POSTOJIM Đavlu ću odgristi muda, popljuvati sve jebene krevete na kojima smo se potrošili, želim razmišljati o (be)smislu ne zanima me tko je kakav i tko se s kim svađao ne možeš me voljeti, ja sam noćna pošta povratit ću po glavnoj cesti nek' me vide svi, ne zanima me ja sam noćna zvijerka, ugristi ću te za pupak naoštriti svoje očnjake, opiti se alkoholom & voziti opijumska kola rasčupati svoju kosu & biti grešnik. Hočeš li da te poližem? Zarazim poljupcem? Samo to želim, ne želim svoje oči tebi pokloniti, ne želim se truditi oko nečega što ne razumijem. Pobjegla sam od svog Gospodara, potrgala lance&okove hranim se munjama & halucinacijama & golotinjom, dok me tražiš ne možeš me naći jer grizem nečiju drugu mesnatu guzicu i skrivam svoje tamne oči od svijetlosti. Sad tek postojim za nikoga, kradem svoj život od lopova koji me ga lišio. Upoznat' ću nove, lake ljude, lake žene, dobiti sve što poželim, trošiti svoje orgazme divljim sexom na ulici, na zgradi, u podrumu na brdu & dolini ispod zvijezda & pod suncem lizat' ću tuđe živote, & gristi tuđe usne. ČEKAJ ME Vidim, gori ti kosa (ne) divljaj, kauboju kako ti drago vidimo se u mraku, čujemo ništa novog nema na programu večernjeg retrovizora. Oluja nam šapće pjesme pokojnog pjesnika, viteza svih oblaka & dolina zelenih pupoljaka. Mogu li voljeti Ljubav? Zasviraj orgulje crvenih krovova zatonulih u kišne božice, obiđimo vrtove & parkove sagradimo spomenik Ljubavi. Preskočit' ću tjedne, kilometre, samo da pronađem nju, Ljubav! Tvoji dijamanti su lažni, znam, čuvaj se čovjeka u kaubojskim čizmama, oplodit će te pogledom & staviti tvoj lažni dijamant na lijevu mamuzu. Probudi me prije zore, da poljubim Mjesec & pozdravim Sunce. Ne brini što minute dugo sviraju sekundama, doći će Gospodin Poštar & donjeti me, moja slova moje riječi moje pjesme Ljubavi. Embrio univerzuma postao je njemi svjedok u vrtlogu sjemena svog električnog sna. Prizme, nadgrobni spomenici & gromovi zbore prazne propovijedi i citiraju slijepe brojke i napuštene rijeći svoga pjesnika. Jašu opijumska kola sa svojim drugovima i stimuliraju ništavilo svojim kricima. A ja, samo želim, kao i On čuti posljednju pjesmu posljednjeg pjesnika. RIJEČI ISTINE Bose noge u polju lubenica isjekli smo svojim pokušajima u potrazi za dobom zrelosti. Naši psi, toliko nam dragi, odlutali su ostavili svoj miris na verandi kao i mi svoj smrad prodanih riječi. Potrošili smo sve nektare, spontane poljupce i duge razgovore ispod vrbe tužne. Zapalili smo našu kuću i hodali po žaru naše mladosti, vukli smo satove kroz mrtve močvare i zaspali na riječima istine. eto narode toliko za sad od mene, pa 'ko voli nrk' izvoli pozdrav :) |