|
Kakve osjećaje pruža ljeto koje nam upravo curi, u gradu i van grada, teško je sažeti. Ima onaj cliche koji i ja guštam, kako je Zagreb divan ljeti, kada neki neodređeni spleen zahvati prazne sunčane ulice u podne.
Posebno kada ti tvoje Svete Staze Biciklističke Revolucije nisu obremenjene "limenim ljubimcima" spodoba koje ih inače shvaćaju kao dodatni parking prostor (na slici)
a ulice gdje u kišna proljeća zbog automobila koji već godinama po dekadentnom iz palca isisanom običajnom "pravu" prešutno odobrenom od policije parkiraju na sred ceste (na slici) riskiraš glavu i Nasljednikov život na dječjoj sjedalici, gurajući se sa obijesnim automobilima u preostaloj traci
postaju sablasno, ali sa dozom sigurnog blaženstva, prazne....
Posebno je dobar osjećaj kada si neopterećen obvezama ili kada Njegovo Radoznalstvo po prvi puta izbiva iz obiteljskog gnijezda na nekoliko dana kod punice & punca na vikendici.
Doduše
Isprva pomisliš: baka servis nakon skoro 3 godine + godišnji FTW! Iz različitih objektivnih razloga isti nismo do sada koristili i moram Vam onako zavidnički, sitnoduševno i malomišćanski reći, dragi (ne)zaposleni roditelji sa stalnim baka servisima - lako vama tako pametovati! Ja bih već okupio malonogometnu momčad Nasljednika da sam na vašem mjestu :P I doduše, da imam adekvatnu štalicu za uskladištiti te potomke 
No - ne samo to što već drugi dan počinju nedostajati svi ti slapovi pitanja i izjavnih rečenica, uz nemirno malo tijelo koje ti se penje po glavi ali koje se zavuklo i duboko pod kožu (svaka čast onim raspuštenim roditeljima koji bezbrižno storpediraju dijete na 2 mjeseca na more) - već se suočiš i sa sasvim drugim, vlastitim egzistencijalnim pitanjima: i KAJ sad?
I da sam tinejdžerska duša, izlasci u milijunskom gradu Zagrebu ljetom ne postoje. Društva su na moru ili u deželskoj samoizolaciji, poput ljupkog Ugarina.
Kultura? Forget it. Retrospektivne izložbe od 12-14 u Gliptoteci.
Kina. Poluproizvodi s hollywoodske tvorničke trake, uz pokoji (tj. jedan, sjajni "In Bruges") proplamsaj koji smo odmah iskorsitili.
Kazalište?
Ima. U dragom našem belom milijunskom gradu - jedna (brojkom, 1) kazališna predstava na otvorenom,"Zagrebački orkestar". Tipično histrionsko preglumljeno kokodakanje o napadu cajki na lepi naš Agram, kvalitete osrednjeg koncerta baš tih cajki. I gužva na tribinama i umirovljenici koji po treći put idu na istu predstavu, tek da čuju kak bu jedan od glumaca opsoval u javnosti, hihihihihihihihihihi 
Naš veliki Grandma Service provod.
Eh da, prvi dan povrataka na posao sretoh i Šerifa Bandya u gradu. Prošlo ljeto smo se Nasljednik i ja sudarili sa Sanaderom. Mala država za veliki odmor. Šećka onako nervozno Zrinjevcem, s otvorenja jednog gradilišta na drugo. I lijepo mi klikne da bih mu mogao presresti put biciklom i to učinih. Ne imajući na umu da ima pažnju kolibrića i da zapravo od silnih mojih opaski o Zagrebu i nemam neko konkretno pitanje. Ali ga ipak domislih, te umjesto pitanja većih od života poput "a što je sa građevinskom mafijom/imam rješenje za promet u Zagrebu/ne gradite nogometne stadione na kojima ne bu nikog bilo na uštrb vrtića", ja sebično priupitah svoju staru žalopojku s bloga:
-"Gospon Bandić, ja bih jedno pitanje kao zainteresirani građanin"
Žmirkanje, zastajkivanje, osmijeh, gledanje na sat i onako javnoslužbeničko kao da sam nazvao 988
- "Recite, recite".
- "Baš sad idem s posla, pa me zanima hoće li u ovom gradu biti placa popodne i za nas, platežno najsposobnije radne ljude, kad su već privilegirani nezaposleni i umirovljenici koji jedini mogu ujutro i...."
Ne da Mile dalje i prekine me usred rečenice. Vrijeme je novac.
- "Razumio, razumio. Evo, jel' može Branimirac, a?"
Doslovce. Sad vidim zašto je uspješan lokalni službenik. Nema tu dubioznog razmišljanja ili daljeg elaboriranja, gazda rješava odmah. Ipak je tema plac, pa ćemo na placovski način i rješiti.
- "mislio sam reći...doduše, meni osobno paše jer sam blizu, ali..."
- "...ma onda može, Branimirac ću vam dat'. Jel'l može do šest popodne? Do kad je nekada radio? Do pet, do šest?"
- "...ja..."
- "Evo, Branimirac, Branimirac, hvala na pitanju, ri-ješeno..." I otetura dalje brzim štep koračićima uz odmah rukom...kojom mi je osobno podijelio Branimirovu tržnicu.
Ne zafrkavam se niti preuveličavam riječi, pače citirah. Dakle, ozbiljna preporuka, dragi Zagrepčani. Vrebajte gradonačelnika po pločnicima našeg grada i on će očito riješiti vaše probleme - osobno on i to u hodu. Čemu da se mučite formalnostima.....
No, prije svih tih ZG ljetnih čuda - bješe 10 dana obligatornog češko-slovačkog mora našeg kvarnerskog....
Prije samog mora: uljepšavanje. Tako to od svih nas strogo traže modni časopisi.
A ovaj budući vaterpolo reprezentativac neće prokockati olimpijske medalje, kao neki 
I sa prošlogodišnjeg šeretskog zavođenja uz pommes frites, ove godine je prešao na žešće galebarske ulete "daj da te operem i namažem kremom" 
Uz to, prepredenost, primjetni cinizam u već uspostavljenom izričaju (citiram: "Oooo bok tatice, kupio si si novine? Sada ćeš čitati? Bravo, tata, bravo...ajde ti oboji ovu lokomotivu") dosegli su točku kada je već sposoban predvidjeti naše reakcije ("Ne! Ne može više na trampolin, to ti je već peti puta!"), pa je na upravo na moru usavršio kako jednostavno preskočiti momente koji bi značili svađu i odmah ući u bit željene stvari. Tako me je na plaži zatražio da mu dam ruku, u nju je stavio svoj skvrčeni dlan, koji je tamo i držao neko vrijeme. Just in case. I potom hladno rekao
- "Sad sam ti dao novac, možemo na trampolin".
Jedino što more naše jedino Adriansko i sve te aktivnosti & podvale iscrpljuju i uzrokuju, nakon sto godina od iznurenih roditelja također jedva dočekano, popodnevno komatozno stanje u svim pozama
A kako u večernjem izlasku, uz Obščehiperaktivnejšego Jeinorođenščego Derišče popiti barem kavu na miru? Nabavite laptop i pustite Tomicu i prijatelje. Rođeni smo pedagozi... 
I ljetni offtopic:
kako bi nazvali nekoliko plaža rezerviranih samo za kupače-pušače?
i kako bi smanjili troškove za poštanski kaslić na svojoj kvarnerskoj povremenoj vikendici, ako već imate popucala ulazna vrata?
Ali, kao što bi rekao Arsen, "ostala je samo prazna kuća, malo stvari ljetovanja našeg/ na stolu novine još leže/sa nekim datumima jula....".
Kao i svake godine, gomila zaostalog posla na stolu već me guši, biciklističke staze se pune autima, počeo sam čitati čak i vijesti iz dnevne politike  , a Dinamo je već na pola puta do ispadanja iz Europe.
Jesen stiže dunjo moja.
|
