Cheesteeleeshte

Valjda zbog početnog nezadovoljstva životom koji žive (iz gornjeg citata pjesme koju nisu svirali na koncertu), Tuxedomoon su možda i počeli svirati. No kako vidim, ta žudnja da i dalje rade & uzbuđuju sebe i ono malo poklonika, dovela je tu hrpicu ljudi u ozbiljnim godinama i po četvrti put u Zagreb. Evo iz pjesme koju su svirali jučer, koju mi se čini da još uvijek shvaćaju ozbiljno, a dobro je i opisala blalgotvorni učinak, makar i tek jednog u nizu njihovih dolazaka:
I put my hand near my mouth so I know I'm still breathing,
So we joke about the TV set,
Calling it the "eye of Hell",
I would love to have people see what I see,
I would love to be a pillar of strength in my community,
A little order, a little grace,
Something new to fill up this place,
Live a thousand lives by picture

Ugodno je, makar i ponovljeno, svjedočiti kako čovjek violinu može svirati i tako da zvuči kao distorzirani Fender


A onda i iz gitare cijediti još nestandardnije tonalitete


Koncert ne smije biti odrađivanje i mora imati element ludizma. Da ne velim, ironije. Cijeli koncert je ritam mašina mirno odradila u lounge-bossa nova ritmu, čak i kada se hramska zavjesa rasparala i Brown urlao "This beast".
Ludizmu je svakako doprinjeo i omni-presenta pomagač, koji je iz torbe sport Billya vadio razne folije za grafoskop, maske ili pak cjevčice iz kojih je simulirao mornarsko opijanje "hard liquerom"


Dobro, za pozornicu veličine dnevne sobe, stvarno je bilo previše i instrumenata & senzacija za oči. No, kada si klasično obrazovan, od svakog instrumenta možeš raditi što želiš. Jazz fusion je npr. samo tupava wannabe-kritičarska etiketa za neke od njihovih radova



Koliko mi je amatersko oko pobrojalo, nekoliko desetaka meni poznatih slušača Tuxedomoona se godinama proširilo na nekoliko stotina. Fine enough. Pozdrav DMJ-u kog vidjeh , uz ispriku što ne priđoh i pozdravih. Zaokupiralo me trti samting društvo koje je uključivalo i osobe koje zaista više ne izlaze van. Mlađahni poklonici ove opskurne glazbe me i dalje pozitivno iznenađuju, svaki put kad vidim da se znaju čak i neki tekstovi. Ja moram priznati da je u moje mladenačko doba zapravo bila milijun:1 šansa da se uopće dokopam informacije da takva glazba postoji. Vjerojatnije bi završio uz nekakvu Azru ili ITD Band, da nisam čistom slučajnošću, poznavao nekoliko gore rečenih ljudi. Thanks!

Evo jedan melankolični citatić i za kraj, kojeg naravno nisu svirali. Obzirom da su mnogi vikali opća "No tears" mjesta, i ja sam ciknuo, više fore radi, "watching the blood flow", izazvavši "duh, that's a bit too..." Blainovu reakciju. Kad si klinac, doduše drugačije doživljavaš cijeli Tuxedo cirkus (ili se uživljavaš na tekst za koji misliš da misli što i ti misliš), ali dobra stvar je dobra stvar, kako god naša percepcija evoluirala.

"Smiling like you've looked at death
And liked it - What could be better
Me I never get what I want and don't want
What I have
In the dirty trees
By the Dirty river
Hot summer city
Muggy afternoon air
Mosquitoes humming
'round our heads
Cars stream over nearby bridge
Blood streams down my arm
I always wondered what went on
In places like this a part
Of me always wanted to be a part
Of what went on in places like this
Down where the blood flow
Down where the boy goes
Watching the blood flow"