Zaglavio sam.
Zaglavio sam na glupoj igrici jebojojpas*#$*&/.... ufff.
Prokleo sam dan kad mi je frend ukazao na nju rekavši da mu stvara probleme, a ja kao pametan kažem daj vamo pa da vidiš šta majstor radi.
Pravila (za one kojima se neda čitat na engleskom):
Frajer (jebena iritantna pederčina) drži 4 reda bisera u ruci.
Naizmjenično skidate bisere (vi i cigan) vodeći računa da je gubitnik onaj kome ostane zadnji biser!
U jednom potezu možete skinuti koliko god želite bisera ali samo iz jednog reda. Kada ste završili sa skidanjem, klikom na "GO" će odigrati on. Ukoliko želite da on započne igru prvi, kliknite GO na samom početku.
Uprite mišem u sliku za igru
UPDATE:
Što se tiče natjeravanja smrdljivog cigana u plač, imate 3 solucije:
1) Ako ste matematički frik skoknite do Kokola koji je sve lijepo objasnio kroz sistem binarnih i dekadski brojeva (tenks Đezi:)).
2) Iskoristite Cartmanovu domišljatost i otvorite istovremeno dva ista prozora i ponavljanem poteza natjerajte gada da igra protiv sebe.
3) Ono što me najviše fasciniralo, i radi čega sam zapravo i odlučio dopisat ovaj apdejt, je ono što sam pronašao na internetu. Neki amerčki student si je dao toliko truda da je zapisao na koji način pobijediti cigana tako da pratite jedan od njegova 4 moguća scenarija (sa podscenarijima). Prepustite ciganu čast da igra prvi i nakon toga pratite tutorilal :)
Scenario 1
He takes: 1 on row of 3
I take: 3 of row of 6
a. He takes: 4 in row of 5
I take: All of row of 4
He takes: 1 in row of 3
I take: 2 in row of 6
He takes: 1 of 3 remaining
I take: 1 of 2 remaining
I WIN!
b. He takes: 1 in row of 3
I take: Rest of row of 6
He takes: 3 from row of 5
I take: 1 from row of 4
He takes: Rest of row of 3
I take: 1 from row of 4
He takes: 1 from row of 4
I take: Rest of row of 5
I WIN!
c. He takes: 3 on row of 4
I take: All of row of 5
He takes: 2 on row of 6
I take: 1 on row of 3
He takes: 1 of remaining 3
I take: 1 of remaining 2
I WIN!
d. He takes: 2 on row of 6
I take: Rest of row of 3
He takes: 1 on row of 4
I take: 3 on row of 5
He takes: 1 on row of 4
I take: Rest of row of 6
He takes: 1 on row of 4
I take: Rest of row of 5
I WIN!
Scenario 2
He takes: 5 of row of 6
I take: All of row of 3
He takes: 1 on row of 4
I take: 3 on row of 5
He takes: 1 on row of 4
I take: Rest of row of 6
He takes: 1 on row of 4
I take: Rest of row of 5
I WIN!
Scenario 3
He takes: 3 of row of 4
I take: 1 of row of 3
a. He takes: Rest in row of 3
I take: 2 in row of 6
He takes: 2 in row of 6
I take: 2 in row of 5
He takes: 1 in row of 5
I take: Rest in row of 4
He takes: 1 in row of 5
I take: Rest in row of 6
I WIN!
b. He takes: 2 in row of 6
I take: Rest of row of 3
He takes: 2 of row of 6
I take: 2 in row of 5
He takes: 1 in row of 5
I take: Rest in row of 4
He takes: 1 in row of 5
I take Rest of row of 6
I WIN!
c. He takes: 1 in row of 5
I take: Last in row of 4
He takes: 3 in row of 6
I take: 3 in row of 5
He takes: 1 in row of 3
I take: 2 in row of 6
He takes: 1 of 3 remaining
I take: 1 of 2 remaining
I WIN!
*d. He takes: Last in row of 4
I take: 1 in row of 5
He takes: 3 in row of 6
I take: 3 in row of 5
He takes: 1 in row of 3
I take: 2 in row of 6
He takes: 1 of 3 remaining
I take: 1 of 2 remaining
I WIN!
Scenario 4
He takes: 3 of row of 5
I take: All of row of 3
He takes: 1 in row of 5
I take: 1 in row of 6
He takes: 2 in row of 6
I take: 2 in row of 4
He takes: 1 in row of 4
I take: 2 in row of 6
He takes: 1 of remaining 3
I take: 1 of remaining 2
I WIN!
Brudet (iliti ga brodet) je vrsta jela, reći će oni brzopleti. Nazivam ih brzopletima jer pojam brudet zahtjeva dublju analizu. Vrlo vjerojatno ta analiza neće imat puno veze s mozgom s obzirom na lokaciju na kojoj je upravo čitate, al bože moj, to ste znali i prije nego što ste kliknuli ovamo:) Moje vjerovanje je kako se taj dalmatinski specijalitet čak ne može niti nazvati hranom za ljude, unatoč finom mirisu i okusu.
Kontinentalci kojima riječ brudet nije nikakav faktor u životu, ovdje mogu pronaći recept za jednu od stotine varijacija na temu brudeta. Kod mene doma je moj stari glavni brudetđija. Odraso je na otoku, na oštrim škrapama, na siromašnoj zemlji, i sa udicom u ruci, što ga čini ribljim kulinarskim virtuozom, i tu se nema što nadodati.
Dosad ovaj post izgleda supach i polako se pitate gdje je problem? Fina ribica + dobar kuhar = odlična papica.
Supach my ass!
Kažu stari ljudi da je brudet bolji što je riba sitnija i dračastija (drače su riblje kosti op.a.) tako da u padelu natrpaju škrpoče (škrpuni, male škrpine op.a.), ugora (a jebat ga ako ne znate što je ugor op.a.), i svega ostalog što na vagi ima više kosti nego mesa. Povrh svega, brodet se priprema jako dugo što za posljedicu ima ručak u kasne popodnevne sate kada ste već gladni kao prosječna australska bijela psina kad zabonaca, a srufera ni za lijek.
Kada napokon dođe vrijeme i sjednete za stol, sve puca od finih mirisa, sočnog šuga, palente... tanjuri se trpaju. Prava gozba!
Al kurac gozba.
Od toliko hrane, prave hrane gotovo da i nema. Sva ta fina riba toliko je isprepletena kostima da je u prosjeku potrbeno 7 do 9 minuta visoke koncentracije čišćenja i prebiranja za nešto što se ne bih usudio nazvati kvalitetnim zalogajem. Povrh svega, uz svu pažnju i uloženi trud, opet se zalomi dračica koja vas nemilosrdno ubode u desni kada se najmanje nadate, i time vam lansisra živac na miljon. Nerjetko tako provedete i po sat dva za stolom, a na kraju ostanete gladni. Razumjete li sad moju frustraciju?
Postoji još jedna zanimljivost. Mog starog (a i sve tvrdokorne otočane) uopće ne jebe to što riba nije čista. On svaki put nakrca puna usta i onda kroz neke meni nikad shvatljive tehnike koje uključuju srkanje, cuckanje, muskanje, žvakanje, grickanje, pa još malo muskanje, i naposljetku pljuckanje, toliko uspješno isfiltrira ribu od milijun sitnih dračica koje jednostavno u nekoliko navrata kroz proces ispljune na tanjurić.
Interesantno je što tanjurić s mojim ostacima koje koje brižno manualno prebirem sadrži dovoljno ribe za još jedan siromašniji ručak, dok su njegovi ostaci čisti kao da su prenoćili u nekoj opakoj kiselini, i još su na kraju isprani varekinom.
Brudet je fin, al je kao takav nezahvalan do pakla, i zato mi padne mrak na oči kad čujem da se sprema za ručak. Pogodite što sam danas "jeo".
Svi su rekli sve na temu Božića. Nemam što dodati osim da je moj Božić unaprijed propao. Božić bez filma "Božićna Priča" i nije Božić. Gledao sam ga valjda stošezdest mliona triliona puta, i nikad ga se nisam zasitio. Kao što rekoh, Božić bez Božićne Priče sucks ass!
Ralphie: I want an official Red Ryder, carbine action, two-hundred shot range model air rifle! Mrs. Parker: No, you'll shoot your eye out!!!
:)))
Nisam više mogo' izdržat!!! Već sam u nekoliko navrata htio pisat na ovu temu al' sve se nekako suzdržavam jer mi se blog u zadnje vrijeme lagano pretvara u tipični PMS ispušni ventil isfrustrirane neudane dvadesetdevetogodišnjakinje. Danas ipak pod naletom ogromne količine spaljenih živaca popuštam, i ovako još frižak od volana sjedam za komp kako bi vam pojasnio svoje muke (i nečije probleme).
Ajmo se odmah na početku nešto dogovorit. Nemojte se pokušavati prepoznati u ovom tekstu, jer ovaj tekst ne pišem kako bi ispljuvao bilo koga od vas, nego isključivo ovog današnjeg debila i njemu slične na koje nerijetko nailazim. Ako si ipak ne možete pomoći i prepoznate neke od svojih osobina, prihvatite ovaj post kao konstruktivnu kritiku i poduzmite nešto glede toga.
Radi se razmaku koji ljudi održavaju između svog, i auta ispred sebe. Učili su vas u auto školi da se ne valja guzit ovom naprijed jerbo ako taj naglo zakoči spizdit ćete ga u zadnji kraj, a to je loše. Stvar je gora ako ovaj ima ABS, CSS:) i ostale tehničke pizdarijice od tri slova, a vi furate neku staru kramu gdje kotači blokiraju čim pogledate kočnicu, a da ne govorimo još o mokroj cesti.
Sve to stoji. Razmak treba održavati. Čak i oni sa super-refleksima poput mačke. Ali ljudi moji – Voziti po gradu i na otvorenoj cesti su dvije potpuno različite stvari! Van grada slobodno drži 20 ili 30 metara razmaka. Ma drži i 100 što se mene tiče. Ali u gradu, dok voziš u drugoj i trećoj, nemoj držat 15 metara lufta!!! Ako se već ne bojiš da će ti neko od iza jebat mater, onda makar iz razloga koje ćete sad čuti.
Danas se kroz svaki veći grad redovito vozi u kolonama ili polukolonama. U zadnjih 20 godina broj vozila na cesti se udeseterostručio dok se prohodnost prometnicama, po mojoj slobodnoj procjeni, maksimalno - utrostručila. Nemoš' više sjest u auto i računat da ćeš bit negdje za onoliko koliko ti realno treba. Šanse da negdje zapneš su više nego stopostotne. Čak i izvan strogog centra grada. U tim uvijetima nikako nesmiješ ostaviti 15 metara razmaka između auta, jer kao prvo, nikad nećeš stić na odredište, a kao drugo, svi iza tebe će dobit slom živaca.
Ostaviš li dovoljno razmaka, na svakoj raskrsnici će se upravo ispred tebe uvaljivat svi oni koji čekaju na uključenje. Svaki autobus će iskoristiti upravo tih tvojih 15 metara da se ponovno sa stanice uključi u promet, horde pješaka koji pretrčavaju cestu jedva čekaju takvu rupu, a upravo tebe će sjebat čak i onaj preplanuli šiptar što inače kopa kanale, ali ovaj put je unaprijeđen u prometnika pa maše zastavicom i naizmjenično propušta vozila s jedne i sa druge strane. Svi oni će iskoristiti upravo tvoju penzionersku vožnju. (Baj d vej, nek mi netko kaže ako ja ipak produžim kad šiptar mahne zastavicom (dok mu kolege sa strane kopaju kanal) i spizdim se u auto iz suprotnog smjera, tko je kriv? Jel' to onda moja (Dipl Dr. Sc. Mr. Oec. I-sve-nešto-tako) riječ protiv njegove, ili generalno popušiš jer je šiptar bez škole u radnoj tuti tada stup zakona?
Oni koji su skužili moju poantu o držanju razmaka, skužili su. Oni koji nisu, nikad ni neće. Svaka čast na vašoj sigurnoj vožnji, ali ruku na srce, ako pri 40 ili 50 km/h nemate reflekse da zakočite ukoliko razmak između vozila nije kilometar, onda niti niste za cestu. Stojte doma i heklajte, ili se bavite kojim god se ekstremnim sportom već bavite, a na odredište se vozite autobusom. Ili pješke, jer tako ste vjerojatno brži.
Pitaju ljudi gdje ću čekati Novu. Nemam ja ništa protiv da oni pitaju, al' zanimljivo je koliko rano u godini neki od njih postave takvo pitanje. Ove godine oboren je moj rekord. Prvo pitanje “Di ćeš za novu?“ usputno je postavila ova blogerica na jednoj kavi, i time mi toliko uljepšala taj tmuran i kišovit dan da se 3 minute nisam mogao prestat smijat.
Pravilo broj jedan: Mene nikad nemojte pitati gdje ću slaviti Novu, jer pojma nemam najčešće sve do 31.12 popodne. I znate što ću vam reći? Svaki takav neplanirani doček do sada je bio nenadjebiv, dok su svi planirani kroz godine lagano izbljedili, ili su potpuno zaboravljeni.
Spontanost je majka dobre zabave. Postoji šansa, reći ćete, da ovako čekajući na kraju popušiš i ostaneš doma. E pa krivo.
Na staru godinu sam vrlo optimističan. Što je još važnije, i svi oko vas su u nekom posebnom filingu. Sve što morate učiniti 31.12 je izaći iz kuće, provodit vrijeme sa ekipom i bit u điru. Vjerujte, one najkvalitetnije ponude i pozivi padaju zadnji dan. Kad kažem kvalitetni pozivi, ne mislim na doček na trgu, u bircu, restoranu... nego mislim na - The Doček – doček na privatnom partiju!!! E to je ono što se traži!
Privatni stan/kuća, brdo ljudi, brdo cuge, brdo dobre muzike - garancija je za dobar provod. Najidealniji scenarij je kada ste pozvani od strane dvoje ili troje vama poznatih ljudi, dok mali postotak pozvanih znate samo iz viđenja, a ostale vidite prvi put u životu.
Kao što već rekoh, za doček ljude pere neki poseban filing. Svi su nekako otvoreniji, pristupačniji, sretni, i veseli. Nema one doze bahatosti i rezerviranosti kakvu susrećemo na sličnim zabavama tijekom godine. Nova godina je odličan dan za sklapanje novih poznanstva, skupljanje brojeva telefona, i na kraju, šanse su vrlo realne da nešto i okrenete :)
Eto, sad kad znate što rajca ovog blogera, nesebično se stavljam na svojevrsnu aukciju. Želite li na svom privatnom novogodišnjem partiju jednog super-kul-duhovito-optimistično-fantastičng, visokog, zgodnog, potentnog blogera, podnesite svoj zahtjev mailom. Email mora sadržavati osnovne statističke podatke o planiranom partiju kao što su: Količina alkohola, broj sisatih plavuša (slobodnih il' zauzetih, svejedno), prosjek godina istih, vrstu planirane glazbe (što je jako jako bitno, jer ako su cajke u điru, niti najsisatije plavuše neće moći kompenzirati takav kiks u organizaciji), i udaljenost odredišta od centra Rijeke u kilometrima (Poželjno je da bude unutar 50km, osim u slučaju da je i prenoćište uključeno).
Sve vaše ponude biti će otvorene i pročitane na staru godinu, a dobitnik sa najviše poželjnih atributa biti će obaviješten o mom dolasku putem priloženog broja telefona :)
I još nešto na kraju. U slučaju da se ne vidimo, ko boga vas molim da i mene preskočite onim SMS Božićnim i Novogodišnjim copy/paste stihovima. Radije napišite “Sretna ti Nova pederčino“, al nek bude od Vaše ruke – za mene. Eto toliko :)
EVERETT: Hold on there - I don't want this pomade, I want Dapper Dan. PROPRIETOR: I don't carry Dapper Dan. I carry Fop. EVERETT: No! I don't want Fop! Goddamnit - I use Dapper Dan! PROPRIETOR: Watch your language, young fellow, this is a public market. Now, if you want Dapper Dan I can order it for you, have it in a couple of weeks. EVERETT: Well, ain't this place a geographical oddity-two weeks from everywhere! Forget it! Just the dozen hairnets!
Oni koji su gledali, znali su na prvi pogled o čemu se radi! Vi koji niste, radi se o transkriptu iz filma braće Coen, "O Brother, Where Art Thou?", i sram vas bilo što još niste pogledali ovo, slobodno mogu reći, fantastično remek djelo.
Žene svršavaju na kozmetiku svake vrste. Muškarci su glede svih tih pizdarija nešto manje opsjednuti. Nama je skoro svejedno što ćemo koristiti kako bi mirisali. Ok, možda ovo svejedno zvuči kao da nemamo vlastiti ukus, ustvari, ono što sam htio reći je kako smo spremni na veće kompromise ukoliko na lageru trenutno nema omiljenog parfema, šampona, deo-sticka.... i više manje svega osim svetog nam GELA.
Gel za kosu je stvar na koju smo posebno osjetljivi. Ponekad čak u tolikoj mjeri da ta ovisnost nadoknađuje nedostatak pretjeranog interesa za sve ostale kozmetičke artikle.
Nestane li mi omiljenog šampona, nije bed. Ovaj put ću oprat kosu prvim koji se nađe na polici među milijun sestrinih i maminih bočica u kupaoni. I dok tako među tim šarenilom bočica tražim onu na kojoj piše shampoo ili nešto slično, pitam se koju pičku materinu ženama treba toliko tih preparata? Što sve stoji u tim bočicama raznih oblika i boja? Čemu sve to? I ono što me najviše muči, za koji kurac ne bacate prazne bočice nakon uporabe???!!!
No vratimo se na gel. Nema teoretske šanse da ja ostanem bez omiljenog gela. Nakon svake upotrebe pažljivo se prati težina bočice i ocjenjujem ako je vrijeme da se kupi nova. Ako sam u prilici i usput mi je, kupujem jednu makar stajala metar dana doma u rezervi.
Jedna od većih životnih jebada je pronaći odgovarajući gel za kosu. Koliko je samo testiranja i truda uloženo dok ne pronađeš onaj pravi! Jasno je meni kako bi i većina drugih jednokratno zadovoljila, ali moje psihičko stanje tada jednostavno nije isto. Nemoš' se otet dojmu da zurka sa “mojim“ gelom stoji makar dvaput bolje nego sad. Imam frenda koji je nosio kilo i pol omiljenog gela kada je putovao preko velike bare na godinu dana.
Nema gel nikakve veze sa metroseksualizmom. Gel je kategorija za sebe. Gel je svetinja.
Respect mom gelu.
Vi koji koristite Gmail, jeste li uopće svjesni sa kakvim fenomenalnim alatom baratate? Vi koji ga ne koristite, zašto ga ne koristite???!!!
Evo par super koristnih sitnica koje će vam uljepšati život sa Gmailom a nisu sastavni dio Helpa u sklopu samog Gmaila.
Kreiranje grupa (jednostavno slanje učestalih mailova istoj grupi ljudi)
Molim vas da ovo ne koristite za spamanje:)
1. Kliknite na “All Contacts“
2. Selektirajte adrese koje želite da budu dio vađe grupe.
3. Kliknite "Compose"
4. Svi kontakti biti će smješteni u "To: " polje
5. Seletirajte sve kontakte u "To: " polju i kopirajte ih.
6. Kliknite ponovno na “Add Contact“
7. Kao ime novog Contacta unesite željeno ime za Grupu koju kreirate
8. Sada pejstajte sve kontakte u polje za adresu.
9. Izbiršite prvo ime u prvoj mail adresi, zatim samo prvi "<" znak, i zadnji ">" znak u nizu od svih adresa.
10. Sejvajte novi contact
Sada kliknite na “Compose Mail“ i u polje “To:“ unesite prvo slovo imena vaše novo kreirane grupe i autofill izbornik će kao opciju ponuditi tu grupu. Odaberite je klikom ili Enterom i to je sve.
Napokon možete grupi “Blogeri“ poslati mail da bace pogled na vaš kul blogač jerbo ste stavili nove boje koje su u najmanju ruku supač!:)
Primanje mailova bez otkrivanja vaše prave email adrese
Vrlo korisna stvar kada se subskrajbate na neki njuzleter ili vas traže email adresu prilikom registriranja na neki servis. U pravilu, ovakve stvari morate izbjegavati jerbo je to odličan recept za navlačenje ogromne količine Junk maila u vaš inbox. Praksa pametnih do sada je bila korištenje još jedne mail adrese samo za takve gluposti, ali sada, sa Gmailom je i ta zajebancija nepotrebna.
Prilikom registracije na sumnjivi sajt (za ovaj primjer recimo da je pornografskog sadržaja) umjesto vaše prave email adrese (npr. mojaadresa@gmail.com) upišite mojaadresa+porn@gmail.com.
Pametni Gmail zanemaruje sve što stavite iza znaka “+“ i to ipak stiže u vaš inbox. E sada, pitate se kako vam to pomaže ako taj sajt iskoristi vašu mail adresu za slanje tisuća junk mailova sa različitih adresa? Čitaj dalje.
Jednostavno kreirajte filter koji će sve što pristigne na adresu mojaadresa+porn@gmail.com forwardirati direktno u Trash!
Budite malo lukaviji i uneste drugačiju mail adresu za svaku različitu registraciju. Kada se registrirate na neki forum, dodajte “+forum“. Na taj način, u slučaju primitka neželjene pošte, možete točno identificirati od kuda cure adrese, odnosno znat ćete tko zlouporabljuje mailove i kome ne treba vjerovati. (Hint: takvima sigurno nećete puštati broj kreditne kartice)
Svi su rekli sve na temu Božića. Nemam što dodati osim da je moj Božić unaprijed propao. Božić bez filma "
Sve je počelo 
Nisam više mogo' izdržat!!! Već sam u nekoliko navrata htio pisat na ovu temu al' sve se nekako suzdržavam jer mi se blog u zadnje vrijeme lagano pretvara u tipični PMS ispušni ventil isfrustrirane neudane dvadesetdevetogodišnjakinje. Danas ipak pod naletom ogromne količine spaljenih živaca popuštam, i ovako još frižak od volana sjedam za komp kako bi vam pojasnio svoje muke (i nečije probleme).
Pitaju ljudi gdje ću čekati Novu. Nemam ja ništa protiv da oni pitaju, al' zanimljivo je koliko rano u godini neki od njih postave takvo pitanje. Ove godine oboren je moj rekord. Prvo pitanje “Di ćeš za novu?“ usputno je postavila 
EVERETT: Hold on there - I don't want this pomade, I want Dapper Dan.
Vi koji koristite Gmail, jeste li uopće svjesni sa kakvim fenomenalnim alatom baratate? Vi koji ga ne koristite, zašto ga ne koristite???!!!