Hvala, hvala, niste trebali...

UPDATE:
Hvala svima od srca na rođendanskim čestitkama!!!!
Hvala i na poklonima, naravno (koji mi iz nekog razloga još nisu stigli, al valjda hoće:)


Kako mi se rođendan opasno približio, a količina ljudi koja me obožava se strašno proširila tijekom ove godine, odlučio sam sastaviti malu listu poklona koju bih želio primiti za ovaj rođendan. Mislim, stvarno nema smisla da se nepotrebno dovodite u neugodnosti tako što mi svi donosite iste pizdarijice, pa sam stoga odlučio pomoći vam kako najbolje znam.
Za ovaj rođenda želim:

Peugeot 907
Jer sam previsok da se udobno smjestim u bilo koji drugi sportski automobil, a ovaj mi je i onako žešći od svih klasičnih folirantskih auta i vrlo dobro bi pasao mojoj personi.










Klingon Bat'leth
Zato jer je super kul hladno oružje koje bi izgledalo više nego dobro na zidu moje sobe.



USB memmory stick (1GB)
Znam da ih ima i većeg kapaciteta ali ovo mi je sasvim dovoljno. Di ćeš ljepše nego otić kod frendice i zabit svoj u njen...










Maznut Veronicu Zemanovu
zato jer... ima krasne crte lica:)))))




















Bajadera
I to makar ovolika, tako da mi nešto ostane i za drugi dan...









I to bi bilo otprilike sve što mi treba za ovaj rođendan. Hvala svima unaprijed, i ako imate kakvih potpitanja što se tiče omiljenih boja, dodatne opreme, donjeg rublja, i ostalog, slobodno mi se obratiite putem maila:)

Kome treba građevinska dozvola?

Lijep primjer mudro uskladištenog
građevinskog materijala

Susret blogera – 2. dio (Limited Edition sa još više sisa i svega ostalog...)

Ok, srežimo u početku dosadan uvod. Sve što morate znati kako bi vam ovo štivo bilo jasno nalazi se u uvodu prethodnog posta. Imam još devet blogera koji čekaju opis, od toga čak 6 pari sisa, i zato se odmah bacam na posao.

Freestyler nas je počastio svojom prisutnosti samo na kratko. Kako čujem, doma ima strogu ženu koja ga baš i ne pušta van. Jasno ko' dan, jer Freestyler ima nekoliko desetaka imenjaka koju si se našli to večer s nama na okupu. O čemu pričam? Svaka nazočna blogerica je nazvala makar po jedan omiljeni prst na svojoj ruci imenom Freestyler i to još ljetos dok su čitale njegov blog, i te prekrasne ljubavne priče ispripovjedane od strane ovog romantika. Pritom su im prstići činili društvo i zadovoljavali ih na načine kakve najveći ljubavnici samo zamisliti mogu. Rani odlazak Freestylera ostavio je dubok ožiljak na emotivnoj strani naših ljepotica.

Bila tamo i još neka.... neka Trill, il kako već... da, i ona je bila ok.

Idući na popisu pozvanih našao se Makajgot. Takvog čovijeka se rijetko ili nikad... heeeh. Ništa od ovog:) Probah neprimjetno preskočiti Trill ali to je praktički nemoguće. Dakle vratimo se našoj Trillici. Ja još ne vjerujem da je ta cura stvarno i majka! Navodno ima kćer i sina, ali bože oprosti mi, ne vjerujem dok ne vidim. Ljudi moji, kakav zanosan hod, kakvo držanje... Konobari su u više navrata doživljavali prave havarije u restoranu sudarajući se kada bi se Trill ustala i prošetala na WC. Prepoznala me odmah čim sam ušao u restoran i to baš u trenutku kada je odlazila na toalet, a kada mi se obratila sa “Zeko?!“ svakome kome je išta visilo među nogama a da nije špaga od tampona bio je životinjski ljubomoran na mene. Nije bilo nimalo čudno da su upravo sise ono što mi je ostavilo najveći dojam kod ove gospe. Najveći hrvatski kipari ostali bi ko posrani pri pokušaju rekonstrukcije takvih oblina. Na žalost, jednoga dana kad nestane Trill, nikakav spomenik neće moći dočarati to poprsje mlađim naraštajima koji tek dolaze na blog. Ocjena 5/5.

Makajgot je klasično filmski zakasnio 2 sata na sastanak, ali se bogami filmski i pojavio. Onako stasit, na svom super-ultra-cool-biciklu sletio se niz nasip ravno prema terasi gdje smo sjedil mi. Samo za taj trenutak, sa strane je oraniziran pjevački zbor koji je tu scenu popratio gromkom dionicom iz skladbe 'Carmina Burana' kako bi pridodali dramatičnosti njegovog nastupa. Zakočio je naglo pred samom ogradom i oblakom prašine makadama nagutao obožavateljice u prvim redovima. One se više nikad neće otuširati kako bi sačuvale uspomenu na tog velikana. Njegova “pumpa“ naizmjenično je zadovoljavala zaigrane blogerice kroz čitavo večer.

Čast svim blogericama, ali Pegy je definitivno bila ta koja je uzrokovla najveći tajfun maštarija u glavi svakog muškarca. Svojim daleko najintelekturalnijim lookom mamila je poglede, uzdahe, i sline. Savršena slika jebozovne profesorice vragolastog pogleda bila je uzrok čestig ignoriranja ostalih cura, kojima se to niti najmanje nije sviđalo. Međutim, činjenica je da su mogle samo gledati i zavidjeti. Ako već nešto moram izdvojiti na tom savršenstvu od blogerice Pegy, onda su to definitivno, pogađate, sise. Geometrijski savršene i pasolutno savršeno pozicionirane u odnosu na tijelo san su svakog Playbojevog fotografa, ne samo zato jer su same po sebi savršene, nego što bi takve sise Photohop mogao samo unakaziti. Ocjena 5/5 mora biti prihvatljiva jer se sa šesticom ne ocjenjuje.

Šatro Cosmo mi je ostala misterija. Imao sam premalo vremena da bolje upoznam ovu divu hrvatskog bloga. Šatro je to večer odlučila protiv udvarača koristiti staru ali svima dobro znanu taktiku gledanja u pod, okretanja glave, i šutnje općenito. Kada izgledate kako izgleda ona, jasno vam je da nikakva taktika ne može spriječiti pohotnike u navaljivanju. Naprezanje mišića, guranje stopala između njenih nogu, šlatanje guzice, i ostale standardne fore nisu upalile, pa sam odlučio odigrati na kartu brižnog roditelja. U jednom trenutku sam zgrabio Demjanoinog sina i pred Šatro se pretvarao kao da je to šatro moje dijete, no ništa ni od toga. Naposlijetku odlučih odustati, jer unatoč tome što je imala daleko najbolje sise za stolom (5/5), ostalo je još malo vremena do pola noći, a predamnom je ostalo još nekoliko cura za obrađivanje.

Chilli je tamo bila vjerovatno najotvorenija cura od svih. Čitavo večer je navaljivala i nesebično nudila da spavam upravo u njenom krevetu. Kada bi sve cure bile ovakve blog bi bio raj na zemlji. Čitav niz djevojaka za stolom pribojavalo se da stavrno ne prihvatim ovu ponudu, no na njihovu žalost, a na velku sreću Chilli, poziv sam objeručke prihvatio. Najprije sam milsio kako se u njenom krevetu neću zadržati više od sat vremena, ali ugostila me tako kvalitetno da jednostavno nisam imao prilike otići prije jutra! Svaki put kada se sjetim njenih sisa riskiram srčani udar. Bože mili, kako ti samo uspjeva? Sve i da joj jedna sisa otpadne, ova druga bi i sama mogla stati bok uz bok svim Playbojevim zečicama. Ocjena 5/5.

I na kraju dođosmo do Espadrile. Ono što me sada muči je briga što moje spisateljske sposobnosti i umjeće izražavanja mogu samo zagrebati površinu od onoga što se riječima naprosto neda opisati. Tko je od vas dovoljno hrabar da može reći kako u glavi može zamilsiti pravu boginju? Ne nekakvu iskomercijaliziranu boginju iz grčke ili rimske mitologije, nego boginju kao pojam. E tako, sada kada ste zamislili sve to lijepo zaboravite i predočite si jednu jebeno zgdnu trebu predivnih očiju i krasne duge plave kose. Ako vas je ovaj naočigled labavi opis imalo pobudio nekakve sumnje, reći ću samo kako sam upravo ovu djevojku javno zaprosio.
A sad joj sise (5/5 baj d vej) gnjavi drugi bloger. Kuja.

Namjerno preskačem Cookie, jer to je jedina cura koja me tamo usitinu mrzi. Izgleda da ju je strašno pogodio post u kojem citiram njen mail, i čitavo večer nije progovorila jednu jedinu riječ samnom. Odlučih o njenoj ljepoti šutjeti, kako opet nenamjerno nebih još pogoršao i ovako usranu situaciju.

“Civil“ je jedina neblogerska osoba koja se zatekla na mejstu događaja, a koja je ujedno i jedini opipljivi dokaz da sve ovo nije bio samo blogerski san, nego da se sve uistinu i dogodilo u stvarnosti. Recimo da je on jedna vrsta blogerskog Nea, poput onog iz Matrixa. Espadrila mu je u svom postu čak i pjesmu posvetila. Hmm? Opet kuja ili sam stvarno paranoičan?

Sve ukupno 2 dana druženja, prežderavanja, opijanja, i orgijanja, prošlo je u trenu. Jedva čekamo ponovno okupljanje.
Ima li novozainteresiranih? :)

Susret blogera – Director's cut (necenzurirana verzija koja uključuje i opise sisa. Da, da)

Irak, Bush, New Orleans, Dinamo, Hajduk, retardirani Rene iz BB kuće, sjeverna Irska, pljačka FINA-e, veličina moje muškosti.... sve su to teme koje okupiraju mozgove nacije širom svijeta, uključujući i tebe draga čitateljice odnosno čitatelju. No tome je kraj! Od ovog trenutka najinteresantniji događaj na globalnoj razini zbio se u Zagrebu ove subote, a to je ono što vam vrapci pjevaju svako jutro – susret blogera!!!!
Tko god je jednom pročitao makar jedan post na ovom blogu, taj zna da ovdje može očekivati sve samo ne očekivano, što znači da će ovaj post u najmanju ruku biti šokantan za čitatelje i same sudionike susreta. Vjerovatno ste već čitali o ovom okupljanju na desedcima drugih blogova sudionika, ali ono što je sigurno, niste imali pogled iz Zekootovog kuta gledišta.

Po internetu guslam već cirka petnaest godina i ruku na srce, vjerovatno sam upoznao preko 100 ljudi (što individualno, što grupno) sa kojima sam se uživo našao nakon upoznavanja preko neta. Međutim, ovaj susret napravio je genocid nad svim ostalim susretima, i pokopao ih 3 metra pod zemlju. Upoznao sam goooomilu nevjerovatnih ljudi za koje sam mogao samo sanjati koliko su zapravo genijalni u stvarnom životu, jer njihovi blogovi otkrivaju jednu desetinu onoga što oni stvarno i jesu, ma koliko bili spisateljski talentirani.
No dobro, dio posta posvećen lizanju guzica i zavlačenja u pakšu do razine struka završava ovdje, a nadalje slijedi osvrt na svakog pojednica susreta.

Rock Roll zaslužuje prvo i počasno mjestu kao organizator ovog vatrometa seksipila koji je zračio čitavo večer. Rock, onako visok naočit i zgodan, okupio je sve one koje smatra najjebozovnijim blogerima pod domenom blog.hr, a mogu vam reći da je u tome i uspio. Samopozdanjem velikim kao da je maznuo 1000 žena, dominirao je čitavo večer, a samo pogled na tu savršenu obrijanu glavu vlažio je i najfrigidnije posjetiteljice restorana gdje se okupismo. Oj Roče, jadan li je život ženi koje ta nije makar vidjela!

Beštijica je prilikom dolaska u restoran izazvala 3 teške prometne nesreće na području Jaruna, samim time što je na trenutak otvorila prozor auta kako bi otresla pepel cigarete. Njena fatalna ljepota istog je momenta srezala sve motoričke funkcije vozača koji su se našli u blizini, i koji će ostatak života provesti hraneći se na slamčicu, ali ipak blagoslovljeni slikom Beštijici koja će ostati urezana u njihovo pamćenje. Uz sve ostalo, dragi moji čitatelji, Beštijica ima tako jebeno dobre sise da čovijek ne može povjerovati! Ocjena 5/5 zvuči prilično labavo za takav par ljepotica.

U trenutku kada je Jurop prvi puta otvorio usta, sve žene za stolom pale su na koljena kao pokošene pod udarnim valom intelekta koji taj čovijek širi svakom svojom izjavom. Ostale neblogerske nesretnice koje su sjedile nešto dalje u restoranu nisu mogle čuti to otjelovljenje inteligencije pretočene u riječi, ali su na sam pogled na njegovu besprijekorno izgeliranu frizuru htjele bezuvjetno rađati njegovu djecu.

Kako čitav svijet, tako i sam Hollywood, definitivno je popušio što ga nisu izgradili na obroncima iznad Zagreba, jer da jesu, danas bi imali jedinu pravu zvijezdu. Danas bi imali Jazzie. Onaj tamo preko Drine, kako mu je ono ime, Joksimović, pjeva pjesmu 'Telo vreteno' a taj opis najbolje odgovara ovoj božici bloga. Lepršajući oko stola, vjerovatno ne dodirujući ni sam pod, uzrokovala je nekontrolirano slinjenje prisutnih. Rijetko tko se sjeća makar jedne njene riječi, jer pred takvim izgledom mozak sve zvukove baca na fade out, jer energiju prebacuje na područje vizualnog korteksa koji prijeti overloadom pred sisama kakve ne možete sanjati niti u najluđim snovima. Ocjena 5/5.

Čovjek sa koga žene nisu skidale pogled čitavu noć definitivno je bio Promatrač. Cure su skidale tange moleći ga da se potpiše na iste. Sa unutarnje strane naravno. Meni, kao i svim muškaricma, zauvjek će ostati nejasno što je to toliko privlačno na tom čovijeku. Jesu li to široka leđa i savršena ramena? Jesu li možda 'Tarik je pičkica za mene' – naočale? Ili je samo besprijekoran način odjevanja? To ćete morati saznati na nekih drugih svjedoka.

Moje2ja. Od kuda da krenem? Najradije bih sve njene vrline spomenuo na početku, ali nešto mora biti prvo. Moje2ja je oličenje slatkoće i simpatičnosti. Njen pogled tim plahim i umiljatim okicama pretvara i najveće drvosječe u totalne pičkice. Osmjeh je standardni inventar na tom licu kojeg niti jedna fotografija nije vrijedna, ma koliko megapiksela upregnuli. Samo bogovi mogu sanjati kako bi eventualno jednoga dana mogli dobiti makar trenutak njene pažnje. Umalo zaboravih, ma koliko se to nemoguće činilo, spomentuti sise koje ta mlada dama nosi na svojim prsima. Onaj koji je prema mom opisu uspio vizualizirati njeno lice sada neka to pomnoži sa tri, i sve te epitete dodjeli njenim sisama, i nakon toga imat ćete samo mali uvid o onome što pričam. Ocjena 5/5, da ne može biti 5-ija.

Kokolo je svojim prisustvom skoro izazvao spontano pregaranje živčanog sustava kod ženskog dijela publike. Kako je to moguće? Tako što voliš i mrziš u isto vrijeme, olitiga love-hate relationship kako bi rekli naši domaći judi. Vole njega, a mrze njegovu ženu. Taj čovijek vjerovatno ima muda od vola kada je pred toliku hordu pohotnih blogerica došao sa svojom suprugom, i živo je čudo kako je nisu živu raskomadali i bacili preko nasipa u Savu, a Kokola podjelile kao plijen.

Možda zato jer niti Demjan (supruga) nije od jučer. Svojom visinom od preko 180cm + minimalnih 30cm visokih peta obeshrabrila je sve konkurentice, a muškarcima je oduzimala dah svojom dugom svilenom plavom kosom i predivnim očima. Možda bi se nekako i dalo disati pored Demjan da je ljepote njen jedini adut, ali nije tako. Ta djevojka posjeduje nevjerovatan telent i kreativnost koju kanalizira kroz dizajn odjeće i nakita. Ono što njeni zlatni prsti naprave, one koje to i dotaknu te s njom i podjele, za trenutak dovodi u stanje blaženstva. Pričam o nakitu, naravno. Sada sam suočen s problemom opisa njenih sisa jer sam sve kvalitetne pridjeve već podjelio ranije. Ma šta da vam kažem nego da su čudo. Sinjske i Zadarske kale više nisu ono što su bile otkada je Demjan odlučila preseliti u Zagreb i njihati ih nekim drugim ulicama. 5/5, nou kveščnz eskd.

U nastavku čitajte o.....
Freestayler, Trill, Pegy, Šatro Cosmo, Makajgot, Espadrila, Chilli, Civil, i naravno Cookie, te tajna gošća...
... jer svi su oni prisustvovali ovom revialnom događaju, a ovaj post se debelo odužio i riskiram da ljudi neće čitati tako debele tekstove ma koliko iskreni bili.

Ciganska posla

Tijekom ljeta često sam putovao na Krk, i prilikom svakog prelaska mosta vršio jedan mali eksperiment. Trebalo je naravno i financijski investirati u projekt kako bi se došlo do zanimljivih rezultata. Kroz čitavo ljeto investirao sam ukupno... 6 kuna, a rezultate istraživanja sada mogu prodat u bescjenje.

U normalna vremena prelazak mosta osobnim vozilom košta 15 kn u jednom smjeru. Kako je ljetna sezona sve samo ne normalno vrijeme, sistem naplate se mijenja, i tada samo prilikom dolaska na otok plaćate 30 kuna, dok pri povratku s guštom proletite pored naplatnih kućica, sa ogromnim osjećajem zadovoljstva jer ste prošli 'badava'. Takav sistem naplate izazvao je nezadovoljstvo kod nekih vozača jerbo ne znači ako su došli na otok preko mosta, da će se tuda nužno i vratiti. Naime, s otoka se i trajektnim linijama može nastaviti put prema nekim drugim otocima Kvarnera, a ta činjenica je poprilično raspizdila one koji stvarno i putuju na taj način, a ne samo one koji po prirodi vole srat kako su gadno i nepovratno oštećeni.
Prosvjedi su naravno završili kao većina drugih, odnosno tako što su hrvatske ceste (ili tko već) lansirale lagani odjeb prosvjednicima.

Ruku na srce, izlazak s otoka je sada bio puno brži nego prošle godine, kada se naplaćivao prolaz u oba smjera. Time su se rješile abnormalno-nenormalne – ultra-duge kolone vozila pred kojima one pred tunelom Sv. Rok izgledalaju mizerno kao kita bjelca pred kitom crnca.

Unatoč slobodnom prolazu, kolone su se opet na neku foru uspjevale stvoriti. Prvi razlog je stvarno veliki broj turista koji je ove godine pohodio Krk, a drugi razlog je Policija, koja je dobronamjerno pokušavala ubrzati promet regulacijom rijetkih raskrižja i mjestimičnim patrolama uz cestu. Kako imati dobru volju ne znači nužno i imati visoku inteligenciju, tako su naši dragi momci u plavom nesvjesno više usporavali promet nego ubrzavali. Logično je da kad voziš u koloni, s obzirom na to kakve ceste ima Krk, nema šanse da pređeš 60 ili 70 km/h, i to bi bila sasvim zadovoljavajuća protočnostd da nema murije. I što se događa? Voziš normalno i briješ svoj film, kad odjednom snimiš pandure. Istog trenutka usereš se ko grlicai sav se izgubiš, jer u ovoj državi slika pandura uz cestu ne znači sigurnost nego znači miljon potencialnih astronomskih kazni. I šta radiš? Odmah instiktivno gaziš po kočnici i slažeš cool motherfucker facu praveći se da ih nisi niti vidio, i pritom usporavajući do smiješnih brzina. I tako baš svi. Cijela kolona. Eto ti gužve u čas posla.

I na kraju napokon riječ o onom eksperimentu sa početka priče. Prilikom dolaska na most pripremio bih iznos od 31 kunu u kovanicama i stavio u pepeljaru. Na npalatnoj kućici bih zgrabi kovanice i šatro onako na brzinu izbrojio točno 30 kuna, na glas kao brojeći zadnje kovanice - 27...28...29.... trideseeeet!..... Evo izvoliteeee! - pružajući šaku kovanica od 1, 2, i 5 kuna, a znajući da je tamo zapravo 31. Službenici su svaki put uredno prebrojali kovanice, vratili mi samo račun, digli rampu, i nabacili tupavi pogled u stranu. Svaki put sam se samo nasmijao i produžio. Eksperiment sam izvršio 6 puta, i niti jednom nisam dobio kunu natrag.
Dobrodošli na Boduliju:)

Okupite se braćo i sestre, jer ukazala se... Cookie!

Znam da je teško povjerovati u naslov, i da vam sumnje tutnje glavom, ali to je apsolutna istina! Svima draga blogerica Cookie ukazala se meni, Zekootu znaotu, i to ne u dimu cigarete, niti u dimu pljuge, niti u kori drveta, a bogami niti kroz (my favourite) oblik pire krumpira, nego kroz sveti mail – Gmail! I zato okupite se braćo i sestre na hodočašće ovim postom gdje ćete otkriti istinu o davno nestaloj blogerici Cookie!!!

Nakon što niti jedna moja molitva nije bila uslišena, i moja omiljena Cookie i dalje nije pisala, shvatio sam da je došlo vrijeme da u kutu svoje sobe razmontiram hram posvećen Sandri Bullock, i sagradim jedan svojoj Cookie. Drugi razlog je što se kurva od Sandre u međuvremenu i udala za nekog tamo kretena mada sam je čekao čitavo desetljeće, al' neka. Fuck You, you ho!!! U Hear me?!!! I tako je Cookie dobila hram sa svjećama, slikama, križevima, i kolačićima... pravu malu kapelicu. Nakon svega toga, Cookiein blog je opet šutio. Povremeno žrtvovanje janjetine (na mom stolu u vrijeme ručka) isto nije pomoglo, i tako se odlučih za extremne mjere. Zamračim sobu i pošaljem MAIL. Za dva dana mojoj sreći nije bilo kraja. Cookie se ukazala! ... i piše: