Već duže vrijeme proganja me jedna glupost koja mi ponekad tako digne živac, i jedva se nekako skuliram prije nego izgubim kontrolu. Radi se o najobičnijim bravama i ključevima.
Ponekad se vratim kući rukama krcatim nekim vrećicama, torbama, raznim glupostima, i kako bih dohvatio ključeve iz džepa sve vrećice nekako okačim preko prstiju naprežući ih do krajnjih granica, nebih li oslobodio makar kažiprst i palac koji će uz malo sreće dohvatiti ključeve koji su naravno zapleteni u hlačama pod najzajebanijim kutem, gotovo kao da su tvornički ušiveni. Pri takvim naporima sa čela curi znoj, u zubima stišćem jednu od vrećica, a pazuh koji isto nešto pridržava, nemilosrdno se znoji.
I napokon, ključevi su vani. Sa dva pokušavam izdvojiti onaj pravi između glupih privjesaka i glomaznog ključa od auta. U trenutku mi skoro ispadnu iz ruku ali ih nadljudskim refleksom uspjevam noktom zadržati. Sa uzdahom olakšanja uguram nekako pravi ključ u bravu, okrenem ga, i brava napravi škljoc. Izvadim ključ, zavučem prsten privjska na kažiprst i naslonim se na kvaku.
Vrata se ne miču. Zaključano!
A pas mater!!!
I to je ono što mi diže živac! Koji paranoični kreten okreće ključ u bravi dva puta?! Čemu??? Zašto ga moraš vrtit sve dok ne osjetiš da ne ide dalje? Pitao sam svoje ukućane zašto to rade i nisam dobio odgovor. Makar ne razuman odgovor.
Nisam bravar i stvarno ne znam iz prve ruke da li zaključavanje vratiju 'dva puta' ima ikakvog učinka. na sreću, dovoljno sam inteligentan da malo profilozofiram o tom pitanju, a u korist mi ide i činjenica da imam i svoj blog gdje glasno mogu izraziti svoje mišljenje:)
Dakle, moje mišljenje je: Ako već neko želi provaliti kroz zaključana vrata učinit će to silom ili nekim specijalnim alatom kojim će obiti bravu. Koliko je velika razlika u sili koju morate upotrijebiti da bi razvalili vrata zaključana jednom ili dva puta? Vjerujem da nije pre velika. Okini nogom ko najveći kreten u područje brave i vrata će se razvaliti bez obzira koliko puta je ključ okrenut. Isto će tako kvalitetna vrata i kvalitetna brava izdržati jačinu udarca bez obzira na broj okretaja ključa u istoj.
Drugi slučaj je da provalnik ima onu čarobnu spajalicu, špangicu, ili jednu od onih specijalnih igračaka koje gurne u bravu, malo prčka i otvori vrata bez po' muke. Onaj koji je izmislio tu spvavicu vjerovatno je mislio i na situaciju kada je ključ možda okrenut i dva puta. Ja još nisam na filmu vidio da se netko od stručnjaka usred posla okrenuo, odmahno glavom, i rekao: E jebiga, ništa od ovog. Zaključali su dvaput. Bad luck. Idemo dalje.
Možda ja samo gadno brijem. Možda stvarno pomaže zaključati vrata dva puta, a ja sam totalni kreten jer to ne mogu shvatiti. Ako je tako, ajmo sad na brzinu sagledati stvar iz drugog kuta.
Zašto se izrađuju brave koje dozvoljavaju okretanje ključa dva puta? Mislim, ako je dva puta više sigurno nego jedamput, zašto uopće proizvoditi tako kompliciranu bravu? Zašto ne napraviti odmah bravu kojoa će već pri prvom okretu zavući onaj komad čelika pola metra u štok vratiju, pa smo sigurni od svega?
Ne ide mi u glavu zašto bi netko želio imati kao opciju samo jedan okret ključa ako zna da to nije dovoljno sigurno. Gledam na to kao da dođete u apoteku i kažete da imate neku bolest, i dobijete lijek, i teta vam kaže ako želite samo djelomićno ozdraviti, ali ne skroz, onda popijte samo pola bočice. Međutim, ako želite skroz ozdraviti, onda popijte čitavu bočicu. U oba slučaja nema nus pojava. Zašto bih želio ostat malo bolestan? Radi bolovanja?:) Možda je jedan okret ključa namjenjen za izvlačenje para od osiguranja?:)
Da li me kužite što želim reći? Pa naravno da ću pokušati zaštiti svoju kuću najbolje što mogu, a ako to znači okretati ključ dva puta, zašto postoji prvi stupanj? Ne vjerujem da je samo stvar tehničkog problema, i da nema drugog načina nego vrtit ključ u bravi pola sata, i pritom probudit pola kuće zveketom ostatka ključeva i privjeskom. Ako stvarno nema drugog načina da se vrata dobro zaključaju osim ako ne izvrtite ključ do besvjesti, zašto vas onda ne upozore prilikom kupovine brave, ili zašto ne napišu disklejemer tipa - Warning: Jednim okretom ključa vaša vrata su samo prividno zaključana. Ukoliko volite opasanost i život na rubu, jedan okret ključa je pravi izbor za vas. Ako vam je vaša sigurnost na prvom mjestu, ključ okrenite 125 puta.
Need 4 Speed, iliti talijanski - Nidare per Spidare :)
Ako šta rula na mom blogu onda su to definitivno naslovi:)
Ok, pokušat ću ovog puta samo kratko jer sam stvarno u stisci s vremenom. Uvalio sam se u neku novu šljaku koja prilično obećaje, ali traži i određenu žrtvu, a to je spavanje van svog kreveta i svog doma. Ne, nije vezano uz ono što vam pada na pamet:) Recimo samo da ću biti rijeđe u gradu, pa tako i za kompom. Nego, dosta priče o tome da nešto ne ureknem. Htio sam samo na brzinu ispričati pomalo čudnu priču koja se prije nepunih mjesec dana dogodila frendu.
Dabogda ga okrenuo naopako pa ti laser oko spržio.
Prilikom zadnjeg sletanja u Veneciju, frendu su pametni talijani uspjeli zagubit prtljagu, pa se tako morao nakon par dana vratiti natrag kako bi je podigao nakon što je ova napravila još jedan lagani đir do JFK-a u New Yorku. No nevrmajnd det. Važno je da se on uputio svojom zvjerkom od passata do Venecije, pokupio svoje drage krpice i krenuo autoputom kući. Kako se pribilžavao naplatnim kućicama na izlazu prema Trstu, primjeti Talijane u plavim uniformama kako su ga nanišanili fejzerom za detektiranje brzine. Naravno da se u trenutku usrao i bacio pogled na uricu koja je pristojnih pokazivala 110, mada je znak je sugerirao 80, jer je ostalo manje od kilometra do kućica. Šti - fak - šit -fak.
Mudro izabere što je god bilo moguće ljeviju traku u nizu od dvadesetak kućica u nadi da će proći neprimjećen, i plati autoput. Ništa se nije dogodilo. Krene sretan dalje, i naravno, na mejstu gdje se onaj ogroman plac od 500 traka ponovno sužava u autocestu, zaustave ga plavci kojima je dojavljeno da zeleni passat balkanskih registracija radi nepodopštine na cesti.
Frend je prilično spretan sa talijanskim jezikom tako da nije bilo barijere u komunikaciji, ali je zato postojala nepremostiva razlika u kvocjentu inteligencije jer umnožak IQ-a ovih dvoje nageliranih žabara nešto malo prelazi zbroj dvije najgluplje autohtone hrvatske kokoši. Presuda je bila brza i jasna. 300 eura kazne na licu mjesta ili zapljena vozila dok se ne podmiri račun. Molim?!!! Aha! Ako nemaš para, nema nikakvih uplatnica, prijetnji, poziva.... jednostavno kažu da će pozvati vučnu službu i odvesti auto dok ne donese lovu. Vidi on da nema zajebancije pa odmah nazove svog prijatelja u Rijeku i kaže mu da dofura lovu ez sun ez posibl. I tako ovaj krene iz Ri i nosi pare pajdašu u nevolji. Nakon dva-tri sata on stiže, i dug je podmiren.
Ali to nije sve! Set noževa..... hmm... ne ovaj put. Uz kaznu od basnoslovnih 300 eura, kazna je i oduzimanje vozačke dozvole???!!! U stranoj državi?! Jup. Izgleda da se ne šale. Nakon kratke i nesupješne prepirke nije mu preostalo ništa nego da preda vozačku i prepusti volan curi.
E sad ja vas pitam: Ima li tko iskustva sa sličnim događajima? Da li stvarno smiju uzeti vozačku dozvolu strancu? Ili samo balkancu? Da li stvarno smiju zapljenit vozilo dok se ne podmiri dug? I sve to za prekoračenje od samo 30km/h??? Što da se umjesto njega u istoj situaciji našla majka sa malim djetetom? Ako nema novaca za kaznu za pretpostaviti je da nema novaca niti za prenoćište. Što i da ima novac, ali nema tko voziti auto nakon oduzimanja dozvole? Nakon zapljene auta treba platiti i vučnu službu, a da ne govorimo i naknadu za svaki dan ovisno koliko auto odleži kod njih. Frendu su rekli da vozačku može podignuti kroz desetak dana, koliko treba da se obavi papirologija. Gdje biti desetak dana ako nemaš prijatelja koji će doći po tebe iz Hr? Što ako si recimo iz Mađarske i vraćaš se doma sa 200 eura u džepu za osnovne putne troškove? Tko će te onda izvlačit iz govana? Ljudi moji, pa nije ratni zločinac!!!
Nakon što smo ga uvjeravali da je gadno popušio i da nije trebao predat vozačku jer za to po nijednoj logici nema zakonske osnove, provjerio je na talijanskom konzulatu u Rijeci gdje su mu rekli kako je to normalna procedura???
Čitam neki dan o ovom Gumball 3000 eventu koji s guštom pratim, i kako su svi ti lovatori prolazili kroz hrvatsku do Dubrovnika u svojim četristo-pa na više-konjašima, i kako su ovi naši presretači na auto putu globili jednog od njih za brzinu od blizu 300km/h sa nekih 35 eura!!!
Ajmo nabacit jednu malu analizu komada. Tekst se direktno odnosi na ženske komade, a to je isključivo zato jer ovdje na glas razmišlja moj muški mozak. Na ženskom djelu publike je da odluče da li se iduća pravila odnose i na kitonoše, ili smo mi normalniji:)
Primjerak X-C9 izgleda ovako već sa 14.
Milon milijardi sto miljona biliona miliona puta smo čuli kako pamet obično ne dolazi u kombinaciji sa dobrim sisama. Da li je to uistinu tako, i ako je je, zašto je to tako? Da li je ipak moguće pronaći par dobrih sisa koje prati i nešto mozga? Da li sam ja malo sada prekoračio over d lajn obilježavajući djevojke sinonimom kao što je 'par sisa'?:) Možda, ali to je bilo neophodno poradi stila pisanja, a ujedno i zbog toga kako bih svojim ograničenim vokabularom ipak uspio dokazati nekakvu poantu:) Sou pliz, nou hard filings.
Enivej, kako bi mogli analizirati problem moramo ga promatrati korz povijest, točnije, kroz faze odrastanja djevojke. Uzmimo za potrebe ovog laboratorijskog projekta dvije djevojke od kojih ćemo jednu nazvati X-C9 (u daljnjem teksu X), a drugu Y-D4 (u daljnjem teksu Y). Namjerno im nisam dao prava imena kako se nitko od vas nebi poistovjetio, ili nedaj bože, na bilo koji način subjektivno vezao sa neku od njih kroz ovu živopisnu priču.
Nakon temeljitih priprema, napokon smo spremni za promatranje. Dakle, X i Y rodile su se u dvije različite obitelji i prvi puta su se susrele u osnovnoj školi. Bile su dobre prijateljice, mada je već onda X bila prilično slatka cuica, dok je Y bila... onako, obična. U teenagerskim godinama počele su se događati određene fizičke promjene. X je naprosto propupala kao kakav cvijet i počela se pristojno zaobljavati na poželjnim mjestima. Y sa druge strane dolazi iz obitelji sa retardiranim genima zaduženim za rast sisa, ali zato se geni zaduženi za rast prišteva i akni ponašaju kao da su na steroidima.
Uđi u limuzinu, ima bar, TV, klimu
Gospon te mazi po nozi, s donje usne briše slinu,
Smješkaš se, mjenjaš temu, «evo auto je već pred stanom»,
Izlaziš, glasno se smiješ, nek znaju, carica je tamo.
Pomirena sa sobom, ulaziš u stan
«Kakav divan dan», pomisliš, «divan dan!»
I štikle postanu tijesne, i leđa nisu više ravna,
I šminka razmazana...ostaješ tako sama.
I osmjeh više ne sjaji, kosa nije tako bajna,
Sise idu na dole...ostaješ sama.
I srce više ne osjeća, glava više ne sanja,
Ne daj se godinama, Ines...ha..ostaješ sama.
(Elemental - Tako lijepa)
Logično, djevojka X privlači mužijake takvim intenzitetom da niti sama nije svjesna na koji način, dok od Y bježe kao da u najmanju ruku ima ebolu ili neku drugu opaku bolest. Ne samo to, nego mužijaci još i redovito psihički zlostavljaju prištavu, dok sisatu gotive sve u 16. Ova prištava, dok proživljava takve torture i noćne more ujedno gradi i čvrst karakter kako bi preživila taj pakao. Po sistemu 'ono što te ne ubije te ojača', Y izgrađuje karakter koji će je definirati kasnije krož život, dok sisatoj sve što treba dolazi na pladnju, a moždane stanice joj polagano ali sigurno trule.
Nakon što smo razjasnili zašto pamet ne dolazi u kombinaciji sa sisama, vrijeme je da objasnim i taj rjedak fenomen kada sise i pamet dominiraju u paru. Fenomen koji uzrokuje takve anomalije naziva se još i 'fenomen kasnog proljeća'. Naime, radi se o situacijama kada se uspavani geni prilično kasno bude o odnosu na ostatak populacije. Dok jednima rastu sise koje definiraju životni put, ove druge upotrebljavaju svoj mozak, i onda jedan dan, kada su ih svi već otpisali, razgranaju se kao kakva egzotična tropska biljka. Siguran sam da znate o čemu pričam. To su vam one cure koje ste zadnji put vidjeli još dok ste išli u školu, i njima nebiste nitit pod obrisali, a sada ste se zaprepastili činjenicom kako su se proljepšale i razvile. E da mi je bilo znat onda. Držao bi ih pod staklenim zvonom kako bih danas brao slasne plodove!:)
Fenomen zakašnjelog proljeća nosi sa sobom još pokoju prednost. Taj par sisa stajat će čvrsto još jako dugo nakon što se čitavoj konkurecniji objese.
Dakle što ste naučili iz ove priče? Pogotovo vi mlađi? Ni slučajno nemojte zajebavat gabore oko sebe jer bi se moglo lako dogodit da upravo za njima budete slinili kroz koju godinu. Budite u dobrim odnosima sa svima pa makar to značilo i malo sramote među prijateljima. Zeko zna bi dao sve da je njemu imao tko stvari prikazat na ovaj način kao što je on vama:)
On je jedan od najseksipilnijih muškaraca na čitavom blogu! On sakuplja na stotine posjeta dnevno pišući isključivo gluposti! Saznajte na koji način je munjevitim uspjehom is potpune anonimnosti završio na Cool listama i u srcima svih blogerica, pa i šire! Sve to i još više u novom blog izdanju... It's Good to be Zeko zna!
Dobro došli u blog izdanje Bogatih i Slavnih! Moje ime je Renata Sopek, a ovo je priča o jednom nesvakidašnjem uspjehu. Svi znate tko je Zeko zna, ali što zapravo znate o njemu? Ostanite idućih nekoliko odlomaka sa nama i saznajte sve što ste ikada htjeli saznati o svome idolu.
Zeko zna rodio se jako mali još krajem davnih sedamdesetih kao sin oca i majke. Idućih godina Zeko je neprestano rastao sve dok nije naraso jako veliki. I to je to! Kakva uzbudljiva prošlost!!!
Financijska strana je isto jako zanimljiva. Zeko je počeo raditi još sa svojh sedamnaest godina kao običan konobar, kako bi mogao platiti svoj vozački ispit. Ukupna godišnja zarada u to vrijeme, nakon što odbijemo sve troškove, iznosila je 0kn!!! Uz takav financijski rast, njegovo bogatstvo naraslo je do 2005 na isto tako nevejerovatnih 0kn!!!
Graf financijskog rasta Zekoota znaota kroz godine
Vrijeme je da napokon kažem kojim povodom izbacujem ovakav post u javnost. Naime danas, nakon nešto manje od 4 mjeseca postojanja prebačena je brojka od 10 000 unique posjetitelja na mom blogu! Eto razloga za slavlje!
Želio bih izdvojiti nekoliko mojih najvjernijih posjetitelja preko čijih blogova se kod mene sljeva najveći promet. Daklem, to su redom: Pegy, Trill, z.l.e.v.A.n.k.a., Nesa, Matija Gubec, Cookie, i neki drugi koji su u međuvremenu zatvorili svoje blogve. Hvala i svima ostalima koji povremeno izgube po koju minutu čitajući Zekootove umotvorine!
Koliko puta ste čuli da su se dva najbolja prijatelja poklala radi love? Ili dva brata? Ma šta dva brata? Nema onoga koji neije bio svjedokom raspada čitavih obitelji kada u ptanje dođe imovina!
Koliko puta ste čuli priču koja slijedi?
Baba je već dobrano zagazila u osamdesetu i uz to što se jedva kreće, senilnost je pere ko' najbolje droge izbijenog partyjanera. Djed je već odavno otego papke. Sinovi i kćeri nekako sve češće dovlače svoje guzice iz metropola kako bi posjetili staricu. Okupljaju se vikendom i praznicima, nose se kolači, čak se katkad i otimaju ko će baku dofurat kod sebe doma na par dana. Kako je to divno, rekli bi neupućeni. Prava obiteljska idila.
Idila maj ess!!! Istina je da baka ima popriličan broj hektrara kvalitetnog terena na vrlo interesantnim lokacijama duž obale, a ni ovi u zaleđu nisu baš za bacit. Kuća je u raspadu, ali uz mali tač spretnih ruku mogla bi se protvoriti u zlatnu koku, pgotovo kad bi se unutra uspjelo uvaljat pokojeg turista. Babi otkucavaju posljednje minute i lešinari od djece to vrlo dobro osjete. Već godinama potajno čekaju taj trenutak umanjujući svoj nemoral tražeći isti u ponašanju braće i sestara. Tračevi se šire ko epidemija. Niko više ne spava mirno. Svi čekaju zadnji otkucaj svakodnevno se ulizujući starici uz nadu da će ova u posljednjem trenutku prepraviti oporuku makar malo više u njihovu korist.
Baba s druge strane leži nemoćno na kauču i sluša radio. TV nikad nije niti imala. Jadna, rekli bi. Djeca će je iskoristit, pokopat, i razgrabit ono što je gradila stoljećima. Međutim, baba se neda tako lako. Prolazi već druga godina otkako se zaključilo da baba neće još dugo. Djeca već pomalo lude. Pa kad će ta više vrisnut da je skinu s grbače, i da se to razdjeli? Prolazi šesta, sedma, osma godina.... baba još uvijek na kauču sluša radio. Djeca su već popizdila skroz na skroz. Deseta, jedanaesta, dvanaesta godina. Pa dokle će ova???! Još će ona i nas pokopat, razmišljaju djeca. Pitaju se dali se uopće isplati sve ovo? Odavno su zaratili sa svima i jedva da pričaju, baba im je godinama svima na grbači, i sve to radi komadića zemlje?
I baba napokon umire. Neznaš jel bi se smijo' il bi plako'. Ipak plaču. Prođe još par mjeseci i raspodjela imanja je gotova. Svakome je pripao lijep komad, nema šta. Ali što sad s time? Ta djeca odjednom skuže da imaju već preko 50 godina! Koji će im sad vrag taj teren? Nema se para za investitcije, a šteta prodat jer će se pare samo potrošit na pizdarije, a više im u tim godinama i nije do neke zajebancije. I tako svatko odluči da će taj teren čuvat kako bi njegova djeca jedan dan nešto imala, a ne da budu sirotinja kao i oni.
Tu se krug zatvara, jer i ta djece ulove pedestu prije nego išta dobiju. Iz generacije u generaciju teren stoji neiskorišten, a svi na kraju ostaju sirotinje. Pohlepne sirotinje. Na kraju se tereni toliko iscjepkaju da više nisu niti za ovce držat, a kamo li za okrenut neku lovu.
Baš mi je danas na pamet pala jedna misao vezana uz putovanje kroz vrijeme. Brijem ja tako zamišljeno kako bi bilo fora putovat u prošlost ili u budućnost, i sve se mislim kako bi moglo bit gadno ako recimo otputujem 200 godina unatrag a točno na tom mjestu di se materijaliziram stoji neko stablo, ili zid, ili šta ja znam šta. I evo ti sranja. Razmišljam kako treba bit ful oprezan otkuda kretat na put kako bi bio sigran da na tom mjestu neće postojati ništa u prošlosti, ili u budućnosti...
Taman kada sam se sjetio dvije ili tri dobre lokacije gdje se teren kroz povijest nije mjenjao, sjetim se kako sam glup, i kako bi pri prvom putovanju odmah generalno najebo materijaliziravši se usred svemira! Naime, na odabrani datum u povijesti, Zemlja bi u sunčevoj orbiti bila na sasvim drugom mjestu u svemiru u odnosu na dan iz kojeg dolazim!!!! :)))
Cili je Split pun narkomana sunčan i lipi cvit marijuana :)
Split. Grad mora i sunca. Nisam nikad bio, ali po slikama i pričama se može zaključiti kako je prilično lijep i zanimljiv. Htio bi se dotaknuti jednog fenomena kojeg ste možda i svjesni, a možda vam upravo ja sada otvorim oči:)
Prije desetak godina Split je bio sinonim za narkomaniju. Stopa ovisnika je tamo bila i 50% viša nego bilo gdje u RH. Kada bi čovjek spomenuo Split, prva stvar na pameti mi je bila pljuga i igla. Druga stvar bila je Torcida. Torcida kao najžešći huligani na Balkanu. Stadioni su gorili, glave su pucale. Da ne ulazim previše u detalje, reći ću samo kako općenita slika Splita nije bila nimalo simpatična.
I onda se nešto dogodilo.
Odjednom, Split se mjenja iz temelja. Narkomanija cvjeta u Rijeci i Zagrebu, a Split nitko niti ne spominje. Nekad su se zvali pogrdno 'Blitvarima', danas su cool 'Dalmoši'. Dalmatinski naglasak naglo je zarazio čitavu državu. Tko naglaskom ne nateže malo na jug, taj nije faca. O utjecaju Splita na TV-u i ostalim medijima ne želim niti govoriti. Postalo je normalno da se čitave emisije vode na južnjačkom dijaletku. Prilikom sinkroznizacije crtanih filmova, svi cool likovi su obavezno Dalmatinci. Zašto nema Međimuraca ili Istrijana? Što se to dogodilo dojednom?
Može li mi netko objasniti kako su/ste tako naglo stekli tu reputaciju? Tko je to pažljivo proračunatom taktikom uspio umotat Split u šareni papir i plasirao ga ostatku države? Gradonačelnik? Sportaši? Severina? Tko?!
Da li je za to zaslužan mentalitet samih Dalmatinaca? Neko je reko ja sam velika faca, a ostali su samo pratili, i tako puni sebe počeli dominirat nad svim ostalima? Ako je to istina, kako su/ste se uspjeli 'skinut sa igle' i postat face u tako kratko vrijeme? Zašto i mi ostali ne pratimi isti uzorak?
Što god da bilo, činjenica je da su danas Splićani popularniji od svih ostalih zajedno. Možda jednostvano zaslugu duguju Splićankama koje su još i 'na igli' bile ubitačno doooooobre:)))
Moram reći da sam vrlo iznenađen rezultatima ankete koju ste tako marljivo ispunjavali unutar proteklih dvadesetak dana. Pitanje je glasilo Koliko često posjećujete svoj blog?
Mišljenje je izrazilo ukupno 68 blogera. Kao što je bilo i očekivnao, 22 blogera (32%) svoj blog posjećuje najmanje jednom dnevno. Ono što me iznenađuje je podatak da vas čak 14 (22%) uopće nema svoj blog?! Vjerovao sam da je taj postotak puno manji, odnosno da se po blogosferi kreću najviše oni koji i uređuju svoje blogove. Lijepo je znati da prilično veliki interes postoji i van tog kruga ljudi.
Zanimljivo je da čak 12 (18%) blogera svoj blog posjeti i više od 10 puta dnevno, a vas 11 (16%) baci oko na svoj blog između 5 i 10 puta na dan!!! To ja zovem ovisnost o blogu! Nije ni čudo da blog.hr ruši sve rekorde posjećenosti uz toliki broj blog junky-a.
Detaljni prikaz rezultata možete pogledati OVDJE.
Spremam anketu u kojoj ćete sa više mogućih odabira glasati za najsmješnijeg tv lika svih vremena. Trenutno mi pada na pamet samo nekoliko meni dragih pa bih lijepo zamolio da u komentaru nominirate one koje mislite da zaslužuju mjesto u sljedećoj anketi.
And the nominees are....
Mr. Bean
Jerry Seinfeld
Bart Simpson
Eric Cartman
Raymond
Al Bundy
Stanlio & Olio
Charlie Chaplin
Benny Hill
Rodny (Mućke)
Joey Tribbiany (Friends)
EDIT: Prijedlozi iz komentara:
Baldrick (Crna Guja)
Arnold J. Rimmer (Crveni patuljak)
B'stard (Državnik Novog Kova)
Pervan :)
Homer Simpson
Red piletine, red kobasica, red piletine, red kobasica, red piletine, red kobasica... to bi bio najkraći opis jučerašnjeg roštilja. Kao što je bilo i očekivano, prvomajska feštica je bila pun pogodak. Od 10 ujutro pa sve do poslije pola noći, nas petnaestak se razvaljivalo kombinacijama mesa i pivčine. Kako će svi ovih dana pisati upravo o tome, ja ću malo skrenut u kontra smjer, tek toliko da razbijem blogovsku monotoniju.
Kevin Costner trajkorderom iz Star Treka ispituje podzemne vode!
Neki dan je kod mene navratio Kevin Costner. Naravno, nije to bio pravi Kevin nego igrač kojeg sam ja tako prozvao. No krenimo iz početka.
Jedno lijepo jutro moja se mamica javi na telefon. Bio je to jedan od onih 'junk' poziva gdje gdje vam razne telemarketinške službe nude svakojake gluposti. Ovoga puta ljubazna teta ponudi potpuno besplatno 'mjerenje' štetnosti podzemnih voda u našem stanu. Kako je moja mamica lagano zagazila u pristojne pedesete, svaka ponuda koja uključuje riječ 'zdravlje' bezuvjetno privlači njenu pažnju.
Kako sam radio sličan posao, iz iskustva vam mogu reći koliko su ti ljudi u telemarketingu istrenirani od strane najboljih psihologa, bihejviorista, i marketinških stručnjaka. Oboružani su savjetnicima, unaprijed pažljivo sastavljenim tekstovima koji sadrže i odgovre na vaša moguća pitanja, te inteligencijom i iskustvom. Ukoliko ste slabiji karakter, ili malo sporije funkcionirate, ti ljudi su sposobni psihološkim trikovima i pažljivim odabirom riječi, ugovoriti vam sastanak, prezentaciju, savjetovanje, pod vašim krovom, u vrlo skoro vrijeme, mada ste prije pet minuta razmišljali samo o tome kako da ih otkačite. Uz sve ostalo, još kada umješaju negdje i riječ zdravlje, i to lukavo je povežu sa vašom djecom i ostatkom voljenih, unutanji osjećaj krivnje jednostavno vam ne daje drugog izbora... i vi već imate zakazani termin a da niste niti svjesni što se upravo dogodilo.
Tako je pala i moja mama. Kada je rekla sinu o čemu se radi, sin je poludio. Malo sam je ošpotao kako si je to dozvolila, našto mi ona kaže da je sve i tako besplatno, i što god da je u pitanju, jednostavno neće prihvatiti ništa osim besplatnog dijela savjetovanja. Kako je sin neko vrijeme bio upleten u sličnu vrstu posla, bio je jako dobro svjestan kako jedan iskusan i snalažljiv 'savjetnik' može uvaliti po gadnoj cijeni ono što ti nimalo ne treba.
Rekoh mamici kako za njeno dobro, a i za dobrobit tog čovijeka, ne želim biti prisutan za vrijeme njegovog savjetovanja, jer taj nebi znao što ga je snašlo kad bi ga počeo obrađivati sa osjetljivim pitanjima. Naravno, mama se odmah složila sa odlukom, jer iz njene perspektive moje ponašanje bi uzrokovlao samo nepotrebne neugodnosti. Tako je Zeko u vrijeme zakazanog termina uzeo psa i otišao u dugu šetnju.
Dva sata kasnije, ulazim u stan. Za stolom sjede mama i mlađa sestra. Barba Kevin je odavno otišao. Ispred njih nekoliko papira formata A4 iscrtanh nekakvim dijagramima, siluetama ljudi u ležećem položaju, i ucrtanim krugovima, linijama i križevima debelim crvenim flomasterom. Uskoro sam dobio i detaljni izvještaj.
Seka mi je opisala frajera kako sa nekakvim Star Trek trajkorderom skenira sobe i krevete. Trajkorder je navodno čitavo vrijeme svjetlio i ispuštao razne zvukove. Već tu sam bio spreman vrisnuti od smijeha, ali suzdržah se i saslušam maminu stranu izvješća. Da skratim priču, situacija je očekivano bila skoro pa kritična. Ispalo je da frajer prodaje nekakve električno-magnetne folije koje se stavljaju ispod kreveta, i koje navodno štite od štetnog utjecaja podzemnih voda. Kroz priču sam se divio umjeću kako Kevin Costner zna stovriti potrebu kod svojih žrtava. Naj kritičnije mjesto označeno crveim flomasterom bilo je područje glave gdje spava moj tata. Tim potezom Kevin bezobrazno igra na kartu ljubavi prema supružniku koji trenutno nije kod kuće. Naravno da će mama iz ljubavi prije kupiti nešto za muža nego za sebe. Tu je još i spretno uvalio nešto tipa 'Primjećujete li kako se kod vašeg supruga u zadnje vrijeme češće pojavljuju glavobolje i kako je nekako zlovoljniji?'. Cap! Mam guta i tu udicu. Naravno da primjećuje! Odjednom sve primjećujete. Kevin je spretno tijekom 'faze' upoznavanja izvukao informaciju kako mama ima problema sa venama. Kasnije je i kao kritično mjesto na krevetu označio i područje oko njenih nogu. Wow! Mama je već sad impresionirana vejrovatnošću utjecaja podzemnih voda na sve probleme. Sestri je kao problematično mjesto naveo područje ramena i prsa, te je dodao kako je možda dovoljno da samo zamjeni smejr spavanja, odnosno da drži glavu gdje su inače noge. Nakon toga je lukavo naveo mamu da sama zaključi kako se sestra u tom položaju dovodi u opasnost po pitanju vena!!!
Da se razumjemo, nije moja mama nimalo lakovjerna osoba. Baš naprotiv, vrlo je mudra i inteligentna. Vjerujem da je ona nasjedala upravo zato što je Kevin bio nevjerovatno uvjerljiv.
Računica je bila brzo gotova... Ukupno 5 folija sa super-ultra-krejzi popustom za oko 5 500 kuna. Trebalo mi je nešto vremena da obrazložim mami taktike koje ti ljudi koriste, i kako sam i sam koristio slične 'recepte'. Napokon, kada sam joj objasnio da podzemne vode i nemaju toliki utjecaj, nego da rješenja njenih problema leži u drugim stvarima. Na primjer, neka pokuša ne radit po deset sati na dan i onda još kuhati, prati, i čitstit po kući, da pokuša bespotrebno ne živcirati, da ne kupuje najjeftiniji krevet nego da naruči krevet od 'Lazy Boya' i poljune za njega 10 000 eura, i na kraju krajeva, nek nema 50 godina, pa da vidiš kako bi lakše i ugodinje spavala, i kako bi život krenuo na bolje.
I napokon, ključevi su vani. Sa dva pokušavam izdvojiti onaj pravi između glupih privjesaka i glomaznog ključa od auta. U trenutku mi skoro ispadnu iz ruku ali ih nadljudskim refleksom uspjevam noktom zadržati. Sa uzdahom olakšanja uguram nekako pravi ključ u bravu, okrenem ga, i brava napravi škljoc. Izvadim ključ, zavučem prsten privjska na kažiprst i naslonim se na kvaku.
Možda ja samo gadno brijem. Možda stvarno pomaže zaključati vrata dva puta, a ja sam totalni kreten jer to ne mogu shvatiti. Ako je tako, ajmo sad na brzinu sagledati stvar iz drugog kuta.
Dobro došli u blog izdanje Bogatih i Slavnih! Moje ime je Renata Sopek, a ovo je priča o jednom nesvakidašnjem uspjehu. Svi znate tko je Zeko zna, ali što zapravo znate o njemu? Ostanite idućih nekoliko odlomaka sa nama i saznajte sve što ste ikada htjeli saznati o svome idolu.
Zeko zna rodio se jako mali još krajem davnih sedamdesetih kao sin oca i majke. Idućih godina Zeko je neprestano rastao sve dok nije naraso jako veliki. I to je to! Kakva uzbudljiva prošlost!!! 
Vrijeme je da napokon kažem kojim povodom izbacujem ovakav post u javnost. Naime danas, nakon nešto manje od 4 mjeseca postojanja prebačena je brojka od 10 000 unique posjetitelja na mom blogu! Eto razloga za slavlje!
Koliko puta ste čuli priču koja slijedi?
Baš mi je danas na pamet pala jedna misao vezana uz putovanje kroz vrijeme. Brijem ja tako zamišljeno kako bi bilo fora putovat u prošlost ili u budućnost, i sve se mislim kako bi moglo bit gadno ako recimo otputujem 200 godina unatrag a točno na tom mjestu di se materijaliziram stoji neko stablo, ili zid, ili šta ja znam šta. I evo ti sranja. Razmišljam kako treba bit ful oprezan otkuda kretat na put kako bi bio sigran da na tom mjestu neće postojati ništa u prošlosti, ili u budućnosti...
