POVIJEST JE BIJESNA PROŽDRLJIVA ZVIJER, SVE DOK JU NE NAHRANITE ISTINOM.

[ili, tak' to ja nekak' vidim]


Istinom se najbolje hrani iz prve ruke, dokumentacija rekonstrukcije i artefakti težak su i interpretaciji podložan posao.

Branitelje kao i sve skupine stradalnika domovinskog rata potrebno je kategorizirati i evidentirati.
Stradalnike evidentirati i srazmjeru težine stradanja koje se odnosi na funkcionalnu i poslovnu sposobnost zbrinuti kroz sustav privilegija.

Branitelje je, po mome viđenju stvari, potrebno kategorizirati kroz dragovoljce i regrutiranu, redovnu vojnu formaciju.
Dakako potrebno je napraviti PRAVI popis dragovoljaca i branitelja, i to što prije dok još postoje živi svjedoci. Taj popis je u interesu branitelja, definitivan je iskren i nemanipulativan u koliko je TOČAN.
Ukupan broj branitelja se „možda“ se ne bi smanjio al' bi se itekako kategorizirao. Nije tome namjera smanjiti ili ne daj Bože omalovažiti nečiju žrtvu, već postaviti stvari na svoje mjesto – jednom za svagda.

Mnogi dragovoljci ne traže nikakva prava i povlastice, no ono što im neosporno pripada je status dragovoljca, nekoga tko je samoinicijativno odlučio svoj život i svoju osobu staviti u službu obrane domovine, na za to vrijeme dostupan način.
Redovno regrutirani uz svu počast koja im kao braniteljima pripada ne mogu imati jednaki status, pa makar se taj status manifestirao samo formalno.

Tu sada dolazimo do stvarnih heroja istina i točnosti, kao i do „paravojnih“ „neregularnih“ i svih ostalih manipulacijama tadašnje vojno državne vlasti s ovom skupinom. Potreba revidiranja inicijalnog djelovanja HOS-a također ulazi u tu skupinu. Taj proces će iznijeti poprilično prljavog rublja iz tog vremena (Vinkovci, Vukovar itd.) no zrelost naše države se upravo u tome ogleda. S druge strane jasno će definirati tko je, i kako, bio gdje, i što je radio. Jer država koja se stidi svojih najhrabrijih građana i nije neka država, država koja generalizira, izjednačava i poopćuje je još manje država.

Bilo je to vrijeme kada su neki odlazili u dragovoljce, neki na učenje jezika u inozemstvo, neki na vikend ratovanje za drugu stranu, a svi mi neki TO ZNALI. I tu se slažem s hadezeovom devizom ZNA SE, jer se uistinu još uvijek - zna. I sve dok se ne iskaže i registrira stvarno stanje biti će manipulacija, pa čak i poput ove trenutno u Savskoj.
Ništa, pa čak ni ovaj u formi ghandijevski pristup mladog Glavaševića ne može nadomjestiti istinu – stvarno stanje stvari među : dragovoljcima, braniteljima, udovcima i udovicama, siročadi, invalidima, stradalnicima kao i svima onima u kojima je dužnost obrane zemlje više no floskula.
Popis je prvi korak, adekvatna zakonska regulativa (eventualna dorada zakona o braniteljima) drugi, sustav socijalizacije i uključenja u društvo treći i četvrti je ŽIVOT, tj okretanje budućnosti, dok povijest nahranjena istinom spava i iz goropadne zvijeri pretvara se u veličanstvenu skulpturu čiji će hiperrealistični prikaz u kamenu ostati uklesan te slati nedvosmislenu jasnu sliku.

Jer jedino je istina dovoljno snažan temelj za kuću od pravde.