ZRNO PO ZRNO - SREĆA

subota , 08.11.2014.

Prolazim danas Martićevovom po onoj biciklističkoj stazi, a koja je u stvari - žuto označena vip pješačka zona
Vozim u susret majci i djetetu, ona zgodna tridesetka, a bucmasti klinac ima svojih 5.

Mama srdačno priča na mobitelu u lijevoj, dok desnom drži razdraganog malca, koji opet u svojoj visoko podignutoj desnoj ruci šuška s plastičnom kutijicom, otkrivajući njen sadržaj skandiranjem: „BOMBONI, BOMBONI!“ Ovaj mali perkašn šou, čiste sreće, dâ srebrnu boju dotad sivom nebu i razvuče osmjeh bilo kojoj normalnoj osobi, pa eto i meni.
Kako malo treba, djetetu za iskrenu sreću, zapravo ništa manje no odraslu čovjeku.

Kutijica je imala dobru „akciju“ i podsjetila me na Gorana Goršea koji je pomno birao smjesu i odnose žitarica (izazivajući sablazan preprodavača sjemena na Jakuševcu) koje će u limenci koju osmislih, pružati adekvatan zvuk konzerviranog instrumenta, što će ga Sudar percussion & Matej Meštrović dijeliti publici na koncertima. Ti zabavni koncerti imaju jednu poveliku moć, ljudi s njih odlaze s osmjehom. Ta zajednička pozitiva, na par koncerata na kojima sam bio lijepa je stvar.
Reklo bi se beskorisna konzerva, s nešto zrnevlja unutra.

Ipak, očigledno tih par zrna čini razliku.
Onom klicu kao i nama,
je ponekad,
tek zrno za sreću dovoljno