NASTOJIM, DAKLE ZNAM DA POJMA NEMAM!

Kada bih trebao povjerovati da znam što je u životu najvažnije, vjerojatno bi još do nedavno rekao da je to balans - ravnoteža.
No nije me do nedavno nitko to pitao, tako da vjerujem da je u životu najvažnije - nastojanje.
I da tako mislim već poodavno, samo me eto k'o što rekoh - nitko to nije pitao.

A kada bi me pitao danas, mislim da bih odgovorio da je najvažnije u životu ne podleći sugestiji autora koje čitaš. Tih mudraca, koje je valjda impotencija uzrokovana kronologijom više no filozofijom, učinila tako usredotočenim na razbijanje svakog tvog mentalnog koncepta o važnosti i hijerarhiji.

U ostalom, ja smatram da mi svi imamo nekih dvadesetak vrlina koji se s vremenom smjenjuju na listi prioriteta. Da li sad smjenjuju, ili oni što bijaše dolje sada se gore dižu, poput mjehura zraka u hladnoj lampi s neugrijanim gelom, a neki drže poput Hajduka - vječno drugo mjesto.

Hmm, ravnoteža VS nastojanje. Sasvim je moguće da nastojanje može postojati bez ravnoteže, no nekako mi se čini nemoguće postići ravnotežu bez nastojanja.

Pada mi na pamet Aleksandar Stanković koji pri jednom novinarskom pitanju što je za sex najvažnije odgovara - erekcija!

Sad si svatko od nas (u koliko ovo čita) misli svoje.

Ja mislim, da je dobro što ga nisu pitali što je za vožnju najvažnije, jer bi odgovor vjerovatno bio - automobil.

Kontradiktorni ti prioriteti percepcijama, a o nastojanjima da i ne pričam :-)

Oznake: ravnoteža, balans, Aleksandar Stanković