200 METARA LEĐNO S PREPONAMA

četvrtak , 22.05.2014.

Moram priznati da sam zbunjen. Ovim zbivanjima oko elementarne nepogode koja se zbiva. Načinom na koji društvo reagira. Očekivao bih potopljenost većine u dojam uronjenosti u empatiju i budne zabrinutosti oko posljedica nepogode. Ono na što nailazim, a čemu mogu pripisati i eventualan pogrešan odabir medija, u koliko je danas uopće moguće odabrati medij, jest krajnje izafektirana, gotovo „estradna“ briga te njome povezan entuzijazam koji se grči do altruističke patetike te u lupu prema samopromociji zatvara puni krug svoga životnog ciklusa. Skraćeno, uz par linkova te uz bolju varijantu ipak odlaska na lice mjesta za koje su dovoljne čizme do ispod koljena (ali radnja se ipak odvija na suhom), stvar završava s fotografijom na društvenoj mreži , dakako s lica mjesta. S druge strane, oni neki koji ne doživljavaju cijelu stvar, a kojih je previše za normalnu Gaussianovu krivulju i dalje ne doživljavaju cijelu stvar.
Kad već spomijnjem prirodnu krivulju, dozvolit ću si grubu interpretaciju u svrhu boljeg razumijevanja onoga što želim reći: 15% na temi uzavrelih, 70% uronjenih u problem i 15% onih koji bonacaju, tj. pojma nemaju što se zbiva, mislim znaju, ali imaju karakterističnu mušku spolnu bolest u odnosu na to.

Dubina podijele ovog društva samo je ocrtana konturama onih što bijaše ZA i onih što su za PROTIV, suština te podijele ne leži u grupi, njen je entitet na razini amebe jednostaničnog EGOIZMA ovijenog u membranu straha i neobrazovanosti. Čak i kada bi mesijanski proroci koji na poletu logične ljudske solidarnosti zazivaju neki novi savez (sad Yugoslavije ili kakve druge regionalne novopoveznice) bili u pravu, to isto se ne bi moglo dogoditi. Nije tome tako zbog političkih, geostrateških ili bilo kojih datosti koje papir može podnijeti, tome je tako jer mi nismo dobri sami sebi, bez obzira za koji klub igrali, nogomet il' vaterpolo, svejedno je, Egoizam je predobro sidro za plivanje.

Oznake: poplava 2014.