BUNKER vs SV STJEPAN

četvrtak , 26.12.2013.

ili ti ga prednovogodišnja Poslanica Hrvaćanima


Što je bunker?
1. Taktička formacija za odigravanje neatraktivne nogometne utakmice?
2. Nadzemna ili uzidana utvrda s otvorom za pucanje, ono gdje Boško Buha ubacuje bombu bez beda?
3. Mindset moga društva?

Sva tri odgovora su točna, doduše treći samo ako se nalazite na čistini između dva bunkera onog zelenog i crvenog koji u vrijeme polarizacije vijore zastavama ZA i PROTIV.
Izostanak zastava ne čini i izostanak bunkera kao i snajperske vatre - čiji vas hitac ne usmrćuje već samo oboji suprotnom bojom od bunkera iz kojeg vas je metak pogodio, te tako pretvori u metu suprotnog i tako izmjenično u nedogled.

Iskustvo je to poznato Sv Stjepanu, čiji blagdan štoviše i državni slavimo danas.

Brisani prostor moje zemlje u kojemu bi se tek Sv Stjepan uspio snaći, onako navikao na kamenovanje.
Propovijedanje Isusova nauka, na kraju te dovede do osude za bogohuljenje.
Nekidan jedna moja dobra prijateljica plastično je opisala doktrinu pod kojom je gotovo 85% nas izjašnjeno.
Duboko vjerujem u Boga al' se gnušam njegove PR agencije.
Njegovu PR agenciju - crkvu, neću posebno doticati, reći ću tek da među mnoštvom loših key accounta, postoji i mali broj onih junior accounta - koji će zajedno s nekolicinom tumarati brisanim prostorom i čija će tijela doživljavati trovanja olovom prikupljenim s obje strane navedenih bunkera.

Ne branim crkvu, čak ni vjeru - branim slobodu, jer "nije sluga veći od svog gospodara - Ako su mene progonili, i vas će progoniti" - riječ je Frajera koji je do 33. godine živio s roditeljima.

Isti je još i rekao: "Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije vas".
Mnogi bi sada mogli izvući potpuno pogrešan zaključak - oni ZA koje mrze oni PROTIV i oni PROTIV koje mrze oni ZA.

Samim time što obje strane mrze, mudrijima među vama postat' će jasno da niti jedna strana nije u pravu.
Sv Stjepanu, nekolicini i meni, je lakše - nas mrze obje strane.

Nije ovo teška tema između Božića i Silvestrovog, ovo je možda jedina prava tema, jer za razliku od HDZovog slogana "idemo dalje" ja mislim da trebamo ići natrag. Baš poput đaka koji nisu usvojili bitno pravilo zbog kojih im novi algoritmi "ne piju vodu". Treba se vratiti na stepenice koje smo u novokomponiranoj brzini liberalnog kapitalizma preskočili. Promišljanju, razumijevanju i afirmiranju vrednota. Jer da smo taj dio usvojili - nikada se ne bi navukli na vulgarno glupi spin o potrebi referenduma ili jednostavno na prihvaćanje statusa polarizacije ZA i PROTIV.

Ovaj cirkus od zemlje nalikuje new age literaturi, u kojoj su knjige samopomoći i novih coaching metoda jedino što se ozbiljno prodaje po knjižarama - ni jedno ni drugo ne zahtijeva novo učenje, ni jedno ni drugo ne traži od vas ništa doli prihvaćanja i polarizacije.

Mržnja je sjajan polarizator i nevjerojatan pokretač, fašizam je tek statusno stanje koje ga registrira.

Rekao bih da postoje bijeli i crni fašizmi, crni nose one poznate brčiće i tutnje koračnicama tipa što se zove k'o šmajser (isključio bih "Vjetre s Dinare" - smatram da je to pjesma ljubavi prema rodnom kraju sukladna izvođačevom habitusu i etimologiji), bijeli su uvijeni u fancy koncepte, sjajno dizajnirani, od "mase" distancirani, elitni i zavijeni u viši smisao slobode "na prvu".
Veliki dio mojih suradnika, prijatelja, poslovnog miljea je pripadnik istog.

Gdje je istina? Tamo gdje je točno! Tamo gdje tvoji stavovi i vrijednosti ne oduzimaju prava na postojanje drugih stavova i vrijednosti, tamo gdje je suživot moguć jer je život dovoljno velik u prihvaćanju i razumijevanju dobre namjere. Tamo gdje je argument sredstvo dijaloga, a rezultat istog je novo učenje i novo razumijevanje, pa ako baš hoćete i nova ljubav te novi argumenti.


U ostalom ne postoji napredak bez novog učenja.

Međutim, mi smo napredak ocijenili regijama u kojima bi zbog referendumskih rezultata vrijedilo živjeti, ocijenili smo ga i potrebom da se rastavimo ako smo već oženjeni da bi pokazali kao smo PROTIV, s druge strane proglasom bi zabranili djelovanjem grupama i pojedincima, dodijeli bi ljudima brojeve, puknuli bi van ćirilicu, označili prvo-drugo i četvrto borce i sve bi to zavezali u još čvršće podijele i mržnju te ako je moguće i oštambiljali ustavom.
Mi jesmo zemlja kamenjara, osobito Dalmacija, no fakat treba razmislit' o uvozu kamena za onoliko kamenovanja koliko bi mi proveli.
Da nije Pandorina, bila bi kutija kamenja - koju smo otvorili famoznim referendumom.

I što je hrabro u tome pripadati jednom taboru ? Priznanje tabora!? Pripadnost!?
Gluplje od izgradnje ograde oko sebe samoga, je još samo izgradnja ograde oko nekolicine. Pa bili oni i istomišljenici, u ostalom kay nije un cool misliti kao i drugi?

Ograde počesto služe ovcama, doduše kaže se i da je super pustiti mozak na pašu - konačno ta paša nas je i dovela do atrofije ljudskosti. Ljudsko dostojanstvo se gradi formiranjem vlastitih stavova u odnosu na vlastite dojmove kroz uvažavanje drugih kao i kritičko promišljanje datosti.

Često se mozak nije u stanju vratiti u glavu kada ga predugo ostavite na paši, ako vama ne fali mozak, vašem srcu zasigurno da, jer kada nije slobodno voljeti početi će mrziti - za to mu ne treba mozak.

Da sam "legitimniji vjernik" molio bih Sv Stjepana da posreduje kod Šefa da moje društvo više ne mrzi i da ne ulijeće bezglavno u podijele, a ovako želim vam da budete svoji, čudni, obični i nabrijani, jer ste im takvi draži i po društvo i budućnost opstojniji.