DEEP SEA BABY vs DARK BOOM HONEY

subota , 14.09.2013.

I follow Rivers


Gužve na ulazu u Saloon su bile uobičajene, sretnici s iskaznicama bi ih izbjegli, no iako sam pripadao toj grupi stao sam u red sa smrtnim ostatkom ne bi li pogled na najljepšu ženu u mom 17 godišnjem životu potrajao još malo.

Stajala je okružena prijateljicama i par viđenijih salunđija. Prijateljice su jasno zračile istovremenom pripadnošću i zavišću spram dugonoge fatalke s nekog drugog svijeta. Svi u foajeu saluna su izravno ili kriomice doživljavali sraz s čudom prirode koje je čavrljalo s grupom posvećenih.
Svjesna sebe i svih svojih kvazi nonšalantnih zamahivanja kosom ili promjenom kontraposta odlučuje kapitalizirati dominaciju upućujući prvo kratak a onda i duži pogled po sred mojih očiju. Okreće se od društva, polako i značajno, prvo ramenima lomeći struk i naglašavajući bokove za koje bi svi prisutni trenutno umrli, kako muškarci tako i žene. Ne skidanje pogleda s mene jasno govori da je žrtva odabrana, vrijeme je da božanstvo pokori smrtnike odabirom najvišeg među njima (možda [i bez lažne skromnosti] najzgodnijeg trenutno prisutnog) no ipak dovoljno zelenog da se ne može braniti od sjaja njenog trijumfa. Žamor utihne, a zvuk instrumentala iz zvučnika i prigušenog žamora s kata ispuni prostor, čak je i kartodrapac zastao.

"Kaj je mali, ti bi jebo?" - izađe kockasta konstrukcija iz predivnih usana brinete s onog svijeta.
Ne skidajući pogled s njenih očiju - da ne bih valjda morao, a od stida izložen ne mogao pogledati u neke druge, svjestan sve nedostupnosti ove Afrodite koja je odlučila prinijeti me kao žrtvu oltaru svoje poželjnosti.
"Da, al' pravu ženu!" - odgovorim zaglušen pažnjom svih prisutnih i pobjedničkim blago ciničnim naborom lijeve usne savršenog lica dva metra udaljenog remek djela prirode. Zavučem ruku džep iskoračujući prema kartodrapcu pokazujući iskaznicu koju sam u to vrijeme ja dizajnirao doživljavajući taj komad plastificiranog papira kao svog jedinog saveznika. Penjući se stepenicama poput izlaska iz bazena napunjenog nelagodom sušim taj događaj sa sebe krećući se prema drugom šanku. Nisam je vidio to veče niti ikada poslije, u ostalom mi stvarno nismo iz istog svijeta.

No s vremena na vrijeme dogode se poslovi kojima ponude imaju sličan okus. Pa stoga njih pišem "polako" kao bi ih mogli potencijalni klijenti razumjeti s toplim vinilskim pucketanjem banalnosti i s 45 na 33 kognitivna okretaja.