TALIJANSKA BLITVA I HRVATSKI TAXI

ponedjeljak , 18.03.2013.

Voda samo što nije zakuhala, mali je na plejki a ja sam još u cipelama, OK stižemo mi to.
Pogled na blitvu u celofanu me ozari, u smislu ipak se isplatilo protutnjit kroz par dućana u Nikolićevoj i ubrat' svježe povrće.
Perem blitvu i čudim se jer je ova već oprana, točnije nema zemlje i previše listova za bacanje, fakat super, jedno bolje od drugog. Tko li to uzgaja i ovako dobro pakira kod nas, zajurim se na malu bijelu deklaraciju na perforiranom celofanu?
Fak! Ko' u lošim filmovima, ono kada se kadar zumira, a ostatak izvan fokusa prelazi u moušn blur (motion blur). Zemlja podrijetla ITALIJA!
Je** te – ni blitvu nismo u stanju uzgojiti i prodati!
Tražim mobitel da snimim ovaj corpus delicti – kao da ću sutra promijeniti stanje stvari.
Spominjući rodoslovlje nacionalnom trgovačkom lancu u hrvata (u sebi dakako) ne pronalazim mobitel. Ok negdje je među stvarima koje sam dofurao doma. Fiksna i zvanje! Štanga! Tražim Stipana da pauzira igru ne bi li čuo iritatntan zvuk svog nasušnog mosta sa svijetom.
Zvoni, odzvoni! Nije ovdje! Super :-(
Ured, blokiranje akaunta, mailova, mreža. Hrvoje ima ideju zvati taxi službu. Koja li je k vragu? Sam taxist je rekao da ih ima preko 200 registriranih za taksi službu, a da su oni jedni od zagrebačkih.
Gasim vodu, i opet zovem jedan od dva broja koje znam napamet, 098......
Zvoni, odzvoni!
Ništa, opet ured i sve blokirati!
Kad zazvoni telefon, moj broj.
Javi se ženski glas, pita me tko sam i kaže da će mi dati taksistu na liniju.
Yesss! Javlja se mladić koji nas je vozio do doma i kaže da ga je gospođa pronašla na zadnjem sjedalu taksija i da je odmah rekla kako to nije njen mobitel, a da će on biti za dvije minute na mjestu gdje nas je iskrcao. :-)
I opet yesss!
Dajem kratke upute djetetu koje me zapravo ne sluša s mislima u svojoj Lego misiji Jack Sparrowa.
Istrčim do raskrižja kraj kuće, i u nizu automobila ugledam taxi kojim smo se dovezli.
Dotrčim, taxist je već izvan vozila i pruža mi mobitel. Zahvaljujem i guram mu u ruke Mocart kugle i sav novac koji imam u džepu. Ne želi primiti! Inzistiram! Primi!
Otrčim natrag do raskrižja, još se jednom okrenem i mahnem taksiju koji je upravo u prolasku, taksist uzvrati istom mjerom.
OK.
Blitva je talijanska.
Taksist je „dečko“ iz Vinkovaca, 88 godište, radi za 250 kn dnevnice, ne smije imati prazni hod (vožnju bez naplate). Uz to spreman je mijenjati stripove s mojim sinom, pri polasku izaći iz vozila i pomoći djetetu vezati pojas, pri dolasku izići iz vozila i otvoriti djetetu vrata. Spreman je i produžiti svoju smjenu ne bi li vratio izgubljeni mobitel, spreman je odreći se zaslužene nagrade.

POŠTENJE, POŽRTVOVNOST, SKROMNOST u meni će uvijek izazvati divljenje i duboku zahvalnost i poštovanje.

Još jednom HVALA TI nepoznati čovječe.
(a blitvu ćemo već srediti)