| Tko hoda? |
Vijest duga 8 tisuća kilometara je 65-ogodišnji Kemal Mujičić. Didač nije nepoznata faca. Poznati je novinar, publicist, pisac, humorist, antologičar i televizijski scenarist. Napisao je više od tisuću TV scenarija za zabavne, humoristične i dokumentarne emisije.
Intervju
|
|
|
|
|
ZLATKECOVO
Godinama se sastajemo u Zorinoj vili, odnosno Zlatkovoj kleti, iznad Stubaka, kad se god ukaže prigoda za dobro druženje, slasno iće i pitko piće.
Zorina Vila, odnosno Zlatkova klet, zapravo je skromna kućica za odmor, ponad malog vinograda iznad Stubičkih Toplica, bračnog para dr. Zorice i Zlatka Viteza.
Dakle, tamo se sastajemo kad se igra nogomet, roštilja, slave razni značajni datumi, kao što su rođendani, imendani, dobivene oklade, uspješne premijere, Martinje, Vincekovo ili zato što sunce sija ili kiša pada. Slave se čak topli ili hladni dani.
Jučer smo se sastali jer je bilo Vincekovo, a sveti Vinko, negdašnji đakon u Saragosi, proglašen je, ničim izazvan, zaštitnikom vinograda.
Ispod Zorine vile, odnosno Zlatkove kleti, prostire se vinograd s nešto malo trseka. Kad je doba berbe, onda se ovdje skupi također veliko društvo – Kaj bi Zlatku pomogli u berbi! - i negdje od 10,00 i 10,15 vinograd je obran, a sok debelih zrna pospremljen u bačve da bi tamo sazrio u vrlo pitki Histrionček.
Elem, jučer je bilo Vinkecevo, dan kad se obrezuje loza, a vinograd časti klobasama i vinom.
Zlatko je, kao kazališni čovjek, i Vincekovo režirao kao kazališnu predstavu.
Koju sam ja malo pokvario. Naime, odlučio sam u Stubake otpješačiti. Budući da sam krenuo tek u 10 sati, a izabrao sam u posljednji čas duži put, malo sam kasnio na mjesto sastanka. Dečki su ručali i polako uživali u vinu i pjesmi, a ja sam grabio zagorskim bregima. Dva-tri kilometra prije nego što sam stigao, na cesti su me presreli Vitez i Dražen Ferenčina, posjeli u Fecov automobil i tako sam još za dana stigao. Svečanost je mogla početi.
Vitez je ispričao priču o svetom Vinku, odrecitirao pjesmicu, nasmijao nas s nekoliko narodnih duhovitih umotvorina, Renić prilično spretno obrezao dvije-tri vinove grančice, Ćošo pažljivo zarezao zagorske klobase i županjsku kulenovu seku, Fec pazio da vino ulije u sebe, a ne da ga prosipa po lozi, a Mićko i ja smo fotkama ovjekovječili taj povijesni trenutak začetka budućeg Histriončeka. Svi ostali, a bilo nas je priličan broj, pozorno su pratili Vitezov nastup, prekidajući ga gdjegdje zasluženim pljeskom.
Potom je došao Vitezov susjed Štef Adanić, general u mirovini, koji je Zlatku donio mali topić. U smislu topa.
I to bi bilo to.
Poslije smo sjeli za prepun stol. Budući da su svi već odavno nahranili svoja krupna tijela, pilo se vino, a ja sam se častio kulenovom sekicom, čvarcima, špekecom, a sve to zasladio s janjetinom na lešo.
Vitez je bio DJ. Pomagao mu je Mate Renić. U početku je puštao neke tamburaške pjesmice, a potom nas nagradio, na sveopće zadovoljstvo, starim i dobrim Arsenovim pjesmama
Mi smo se smjestili kako tko. Najbolje su se snašli Damir Jirasek i Stanko Jerkić. Oni su, stari šajseri, zauzeli poluležeći položaj na kauću, prema kojem je ljubomorno pogledavao Joško Juvančić.
Žarko Potočnjak, Vlado Sviben i Željko Pocrnić Žec slušali su pažljivo Nikicu Bracu Vukšića, uskačući mu u riječ samo kad bi udahnuo ili kad bi se dohvatio ića ili pića.
Pavo Kremenić šalio se na račun Miljenka Mitrovića.
Goran Grgić i Joško Juvančić razgovarali su o prirodnoj ljepoti kulenove seke. Imao sam dojam da je Jupa čak sklon ljubavnoj avanturi s mlađahnom sekicom, bez obzira na popriličnu razliku u godinama.
Tomislav Palinić bio je meštar od stola, to jest pazio je da na stolu uvijek bude hrane i pića, a Vitez je uživao u ulozi dobrog domaćina.
Poslije me Potočnjak zamolio da ga uslikam za volanom novoga automobila.
- Zamisli, rekao mi je, nitko me još nije fotkao za volanom.
Zamislio sam i fotnuo ga stričekom Sony Ericssonom.
Naravno, natrag nisam pješačio. Nitko nije htio sa mnom, premda je Pavo nagovarao Mićka da mi se pridruži. A Mićko, tek toliko da znate, ne ide pješke čak ni tamo kamo car pješači.
Kući me dovezao Ivica glumac Pucar u kolima Potočnice, kako od milja zovem Potočnjaka.
Eto, tako smo proslavili jučerašnje Zlatkecovo!
|
- 08:09 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
|
|
Copyright © Blog.hr, od 2004.
|
|
|
