| Tko hoda? |
Vijest duga 8 tisuća kilometara je 65-ogodišnji Kemal Mujičić. Didač nije nepoznata faca. Poznati je novinar, publicist, pisac, humorist, antologičar i televizijski scenarist. Napisao je više od tisuću TV scenarija za zabavne, humoristične i dokumentarne emisije.
Intervju
|
|
|
|
|
URESU DIVNI OD DUBRAVE KRASNE
Najprije ugodno iznenađenje: suhodačica Ljerka Vitez poslušala je sinoć savjet i, nakon nekoliko telefonskih konzultacija, probušila bolne žuljeve. Naravno, jutro joj je bezžuljno svanulo, pa se i danas priključila roštiljanu. Kad sam je nazvao, ona je već spremna čekala.
Svaka čast, gospođo!
Danas je dan bio pun ugodnih susreta. Imali smo sreću pa nas je do autobusnog kolodvora u Vrbovcu, gdje sam jučer ugasio GPS, povezao mlad i vrlo simpa veterinar Tomislav. On poput mene putuje Hrvatskom, ali ne s blogomobilom, nego u vrlo ugodnom automobilu. Tih pola sata do Vrbovca protekao je u ugodnom časkanju. Ponovo sam se uvjerio da su mladi ljudi vrlo obrazovani i da bi bilo bolje za sve nas da oni vode glavnu riječ u mladoj nam i međunarodno priznatoj državi, a ne oni takozvani političari. Politika je dobra tek onda kad se svak bavi svojim poslom itd. da ne trabunjam nepotrebno.
Zahvaljujem Tomislavu na ugodnom društvu, zahvaljujem mu što se vratio i donio mi očale i dvije baterije za Sony Ericsson, koji su mi ispali u njegovu automobilu a da nisam znao. I, napokon, valja reći da je očalama bilo suđeno da danas budu izgubljene. Jer sam ih poslije negdje ipak izgubio.
Posljednja kuća u naselju Konak je vrlo zanimljiva. Ne samo zbog toga što je tamo Konjički klub s rasnim konjima, nego najviše zato što tamo živi gospođa Nada Zorko. Iza kuće je imanje, prostrane livade na kojima se konji hrane sočnom travom. Gospođa drži školu jahanja, a bavi se i terapijskim jahanjem. Djeca ovdje vole dolaziti, jer oko kuće ima mnoštvo različitih životinja. Ne samo konja, predvođenim sjajnim Darlingom, visokim ljepotanom koji zna da je lijep, koji pozira pred kamerom i koji znade odglumiti neposlušenka. Ja mislim da se zna i smijati. Pokušao sam mu ispričati jedan vic. Čini mi se da je vic bio loš ili Darling naprosto ne voli viceve.
Tu u dvorištu ima dosta rasnih mačaka, nekoliko vrsti pasa, zanimljivih kokošiju, dvije ovce i, mezimica, kineska svinja - Ling Li. Mene je ta svinja pokušala izgurati iz dvorišta, dok je mojoj suhodačici ponizno lizala tenisice. Tko će razumjete te svinje?!
Budući da Vitezica radi u Domu za napuštenu djecu u Nazorovoj, vrlo se lako dogovorila s gospođom Zorko da ugosti, naravno besplatno, njenu grupu djece. Bit će im to zaista ugodan izlet.
Dubrava je gotovo gradić, ugoldno smješten između Vrbovca, Čazme, Križevaca i Ivanić Grada. Mjesto je čisto, zeleno, s urednim kućama, napuštenim autobusnim kolodvorom, gostoljubivim stanovništvom i sve naj/naj.
Tu smo upoznali mjesnu fotografkinju. Dok sam ja obilazio oko crkve, ona je izašla iz svoje radnje. Što da se hvalim; prepoznala me. Upoznali smo se i dama nam je rekla da su mještani nedavno proslavili devetstotu obljetnicu. I da ih je neki dan poharalo olujno nevrijeme, nezapamćeno u tom kraju. Vjetar je opustošio park oko crkve, odnio sa sobom u vjetrovitu pećinu nekoliko starih borova i krovova, te svojim divljačkim ponašanjem uništio i dio usjeva. Premda se to dogodilo nedavno, ništa se od svega ne vidi. Mora da su ljudi vrlo vrijedni i sve na brzinu uredili.
Bilo kako bilo, kad jednom budem gledao sve fotografije koje sam snimio, i koje ću još snimiti, fotografkinje, tog uresa divnog od Dubrave krasne, prisjećat ću se s radošću na licu i u srcu.
Do Vrbovca nas je dovez gospodin Ivan. Mlad čovjek koji se bavi biciklizmom kao rekreacijom. Vozi brdski bicikl, a znade se povesti i ravnicama. Složili smo se da je prostor između Zeline i Vrbovca vrlo lijep, osobito za bicikliste, jer brijegovi nisu visoki i strmi, ceste su asfaltirane, a promet zanemariv.
Ivan radi u PIK-u Vrbovec i zna da je komercijalni direktor Popović, o kojem sam jučer pisao, učinio od Vrbovca respektabilno mesno u suhomesno središte.
Na kolodvoru u Vrbovcu upoznao sam dvije vrlo lijepe i mlade djevojke. Vesele su i ljubazne, a vole se i slikati. Njihov osmijeh bio je pravo osvježenje u ovome vrelom damu. Bilo kako bilo, puno je ljepše kad vas sa željezničke stanice isprati srdačan osmijeh. A mene su ispratila dva takva osmijeha.
Sutra će nas sunce pržiti na relaciji Dubrava - Kloštar Ivanić - Ivanić Grad.
|
- 04:55 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
|
|
Copyright © Blog.hr, od 2004.
|
|
|
